...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
Cabaret... na brani
 jučer podvlačim liniju; eto, nemam se više oko čega pošteno ni rasplakati - pomislim. pa čak ni nad onom prošlosti koja je uvijek bila zicer. jer dok je raspredam iz najdublje u tu skoriju, ključniju… pitam se hoću li se kad jednom dođem do nje moći samoraniti sjećanjem... zadrhtati glasom na onim mjestima koja su donedavno bila rezervirana jedino za plač. pa zaključim da - teško, a onda opet, pomalo tužno i sukladno sebi taj dobitak proglasim oduzimanjem... od sebe. a onda jutros dok guglam mjesta za provesti praznike u sredini obrazovnog razdoblja, između dva južna klika, najednom osjetim kako stojim na vlastitoj brani. pa dok pola sata kasnije vozim preko brda u smjeru ureda, u okviru obavezne jutarnje hands free konferencije s najboljom prijateljicom iz djetinjstva, kažem; - gle, prvo sam zaključila da više nemam zbog čega ni zaplakati, a onda sam se jutros osjetila kao da stojim na brani sebe. koja samo što nije… tu se ugrizem za usnu, pa napustim sliku Kolorada zadržanog Hoover Damom i radije kažem nešto drugo jednako tekuće; -aj izađi s nama u subotu. moraš napokon upoznati M. i V... a i nas dvije se nismo dugo vidjele. a onda se ohrabrena ipak još jednom vratim na branu... vrckavije; - a nisi mi već dugo ni suze brisala, jeldadada? i iako spada u one koji će mi znati obrisati oči tako da opet progledam kad plima preuzme svu moju nutrinu i voda se digne toliko da od sebe više ne vidim van, ona kaže dvije nijanse ozbiljnije: - znaš, ti si jedina osoba protiv čijih suza ja ne mogu ništa. pitam je: - zašto? - zato jer ću sa svakim drugim naći neki kut gledanja koji dotični nije razmotrio, pa ga prodrmati, i reći mu… gle, ovo nisi vidio… ali s tobom... s tobom znam da si ti u toj svojoj glavurdi i tako već sve razradila i sve ti je jasno, i imaš još i tri dodatna aspekta bonus, ali tvoje suze su svejedno uvjerljivije od svih mogućih proturazloga i rješenja… tvojim suzama jednostavno nema pomoći. onda dodaje kroz smijeh: - znaš… gledala sam jučer s klincima Cabaret opet. i znaš kad se ona židovka rasplače, a Liza... Sally je li, znaš kakva je Sally; stalno nešto blebeće, blebeće čitav film, baš kao ja, uglavnom, ova se rasplače, a Sally ostane bez teksta. ono, zabetonira se. i ne zna što. e, to sam ti ja s tvojim suzama. smijemo se sad obje. smijemo se jako i slatko. onda ona kaže: - jedva čekam subotu. ja kažem: - Cabaret... a mislim... možda jesam na brani sebe. ali na njoj je i vrtuljak. tessa k |
| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
