...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
BUĐENJE
 probudila sam se sa sjećanjem na jedan od najljepših snova ikad. u nastavku dana dok me na silu preuzima hiljadu drugih stanja, ja svoje misli predem oko njega i jedino što želim je vratiti se jedno polje unazad. bio je to užasno običan san; baš ništa u njemu nije bilo čudesno, neubičajeno, nezamislivo ni prekodivno. samo... tako je trebala izgledati jedna stvarnost. tessa k |
kao knjiga po hrptu...
 Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao. Moj pravi život, ja sam samo disao. (Zapis na pragu, Tin Ujević) ______________________________________________________________________________________________________________________________ ... rekla sam: - znaš, ja ću vjerojatno plakati na toj promociji. jako... nasmiješio se i rekao: - pa nemoj, ako baš ne moraš. rekla sam: - mislim da moram. ta knjiga... to nije knjiga. to sam ja. tessa k |
to be continued...
  - britka si na jeziku, tanana u emocijama... rekla je; - znam da me je teško spojiti u jednu. postoje dvije oprečne struje u meni... nasmijao se i rekao: - barem... voljela je taj smijeh. onda se i sama nasmijala i rekla: - zbilja ne znam kako ćeš... dva su ti graha pala sa mnom; izgleda da imamo parne i neparne susrete. ovo danas je očigledno bio "parni"... a slijedeći ću ti put onda opet biti tužna. onda se zamislila i rekla: - iako... mislim da ću od sljedećeg puta biti tužna nekoliko puta zaredom. ispričati ću ti onu priču... mogla bi potrajati. rekao je: - nekad se dva dobra sretnu i sastave u jedno bez najave. pričaj mi sad... najednom je zadrhtala. osjetila se kao da se sprema vratiti u snježnu kuglu. podvukla je stopala pod sebe i rekla: - hladno mi je... donio je deku i umotao je, a onda blago ponovio: - pričaj mi sad... pomislila je kako možda nikad neće ući u topliju mećavu. - bila je jedna obična srijeda, najobičnija - kao što će biti ova sutra, započela je, a ja sam... ... dvije stvari; prva; srijeda sutra, danas već nije obična. druga; jednom će i ovo biti san? parno i neparno oko dvije slike, dvije struje, dva graha, dva dobra u jedno i dvije stvari...tessa k |
Autostrada
 on je vozio brzo, jako brzo, potpuno nesvjestan toga, ja sam gorjela još brže, još nesvjesnija, ali to nije dio ove priče. ovoj priči pripada da sam ja dok je on vozio svojski strepila, a par iza nas se svojski trudio da nas ne izgubi. u tom paru - On je slikar pun duha, a Ona predivna... nestvarno predivna kako jedna muza jedino i može biti. on vozi loše, ona ne vozi uopće, oni strepe oboje i gore jedno za drugo... ali ne sagorijevaju, no ni to nije dio ove priče, već to da nas slijede tog davnog ljeta po talijanskim autostradama, mahnito nas slijede, da to je izraz, jer jedino nas tako neće izgubiti; mi kažem mahnito vozimo... iako ja u stvari ne vozim - ja gorim i strepim. plan je bio da ih vodimo trećem paru; prijateljima u jednom malom mjestu u Toscani, ali onda u vožnji nas dvoje mijenjamo plan i odlučujemo ipak prije ući u Firenzu i pokazati im grad koji oboje volimo i koji će nam se uskoro isprepriječiti na putu. pa ulazimo u Firenzu, vrtimo se, kružimo, gubimo, orijentiramo, tražimo parking, parkiramo... izlazimo iz auta i protežemo noge, a i naši prijatelji su već tu i dok izlaze iz svog, ja jasno vidim otpuštanje grča na njegovom licu i kako olakšanje smjenjuje napetost jer više... bar nakratko, ne mora ganjati naše tablice ispred sebe. pa onda dok se osvrće oko sebe i znatiželjno upija okolicu u kojoj se obreo on pita: - a je li, bogati... di smo to mi? ... ta rečenica... antologijska u mom životu. koliko je samo puta izlaz "Firenza" bio najavljivan na autoputu... i koliko smo se samo dugo onda vrtili gradom, sa svim njegovim smjerokazima i znakovima i prepoznatljivim simbolima. a on je uspio ne primijetiti Firenzu. ... i sad... naravno da je i ova davna priča, priča o nedavnoj meni. a priča bi išla kao; vozila sam nekim drugim autostradama i nisam ganjala sebe ovdje...a pogotovo se nisam ganjala grozničavo, pa se onda još penalila za tipfelere i nedovršene misli... vozila sam drugim autostradama, vođena nečim drugim na putu prema jednoj maloj destinaciji koje nema na karti. i sad... ni sama ne znam kako - našla sam se u Firenzi. jer sam strepila da ne izgubim onog kog' slijedim? jer sam se prepustila? jer je on odlučio za mene? pojmanemam... u Firenzi sam. ... slikar se onda zaljubio u Firenzu, ofkors... jer ta Firenza, znateveć... ludnica načisto. tessa k |
Šutnja kad je moja
ne uranjam isprane boje u intenzivne mirise. ne puštam riječi u noć; predamnom gore dani, a svaki mi još uvijek grije leđa na svom zalasku. šutim? šutim. jednom kad progovorim ... probiti ću zvučni zid. _________________________________________________________________________________________________________________________  (probijanje zvučnog zida... by tessa k) rekla sam: - ok, sve ću ti ispričati.. sve! i zašto sam i kako sam i kojim trasama dovde došla. pa ono... take your time. i zaveži pojas. (zbilja se nadam da ne boluješ od vrtoglavice.) tessa k |
Kada vrijeme stane
 Od tada nisam prestao koristiti se književnošću kao načinom da uništim vrijeme, a pisanjem kao načinom da ga zaustavim... (Francuski roman, Frédéric Beigbeder) ... Nikad nisam bila ubojica vremena; meni je oduvijek nemoguće namaknuti ga dovoljno za život i trebale su mi dodatne doze... u redovnim vremenskim razmacima svakih dvanaest sati, koje bih, nenamirena, otimala od noćnog režima centralnog vremena. Ipak; ovaj drugi dio citirane misli; a pisanjem kao načinom da ga zaustavim... taj dio mi je tako blizak. Ipakije; posljednjih sam tjedana pokušavala pokrenuti jedno vrijeme koje je stalo - trudila se ubrzati jedno jako osobno vrijeme. ... Danas je u Zagrebu ponedjeljak, datum je 16. travnja, sati je 16.02.; moje kazaljke su se ponovno poklopile s kazaljkama službenog vremena. Netko misli na mene? tessa k |
Who is FRAGILE in rokenrol
... na brdu za razmišljanje  Neki dan kaže mi kompetentna osoba: - Mama, PJ Harvey baš jako liči na tebe. Stiltam se. Mislim: - Zar i ti sine D.? A onda... - Ne, ovo je ipak drukčije. Posve drukčije. Prvi put ona liči na mene, a ne ja na nju... Pa još: - Što je u stvari ispravno... mislim ja definitivno ne mogu ličiti na nju. Po mom sudu samo je potpuno nenormalna osoba mogla ostaviti Cavea. Pjesmu sam odbila prevesti. A dok sam gledala u nježno lice s kojeg sam uspijevala skinuti svaku sjenu do sada, mislila sam: - Ako ti neka rokerica slomi srce... uf _________________________________________________________________________________________________________________________ ... Jutros sam si benovelentno dopustila zbrajanje. I ok... bila sam potpuno nenormalna barem __ puta. Ali svejedno... ja nisam ostavila Cavea. Mislim, to ni druge potpuno nenormalne osobe ne mogu shvatiti. ... Nisu rokeri slamali moje srce. Nisu ni oni drugi. Slamala sam ga sama.  Fender (medium) FRAGILE... by tessa k Ali čini se da sam ga uvijek imala u nepotrošivim zalihama... tessa k |
pesica koju nemam
iz mogućih razloga za riječi ja sam uglavnom izbrisala toplinu. nekim riječima sam je ipak obećala, ali kasnije… onako kako se djeci obeća pas; "jednom"... kad dovoljno poodrastu da se sami o njemu brinu. ________________________________________________________________________________________________________________________  jučer šećem s prijateljem. poslije... u slabašnom snu jedna mi se misao vraća uporno... kao Lassie kući, čas bojažljiva, iscrpljena, slaba, čas sigurna i na svom terenu, vođena sa željom da moj jastuk zgrabi zubima, pa snažno protrese glavom iz šije. ujutro mu pišem: poslije sam razmišljala o onoj tvojoj rečenici da su psi kao i njihovi vlasnici i najednom, zgromila me spoznaja da ja ne bih voljela svoju pesicu. a niti ona mene. i bilo mi je tako žao te pesice koje nemam. steglo me srce za nju. ... a o sebi da ne govorim. ... eto to sam napisala davno jutros. isti osjećaj jake krivnje još uvijek grebe po mojim vratima. pa molim nekog da udomi pesicu koju nemam. molim nekog da je makne s mog praga. u korist svog dizanja ruku od... mogu reći da je životinjica potpuno nepripitomljena i neodgojiva... izrazito naglih i rizičnih pokreta, toliko svojeglava, slobodna i gladna života da nikad ne sluša, niti ikoga čuje dok duboko uzbuđena napinje svoje tijelo u luku bezglavo stremeći opasnosti, da srlja u nevolje, da radi ljudima štetu, veliku... ponekad neprocjenjivu, da će se potući i s ćoporom čagljeva ako treba, ali će stati kao ukopana pred nekim tko joj ne želi nauditi, ... ljudima i - ni makac! da zubima snažno ulovi svaki gležanj za koji pomisli da je ušao na njen bogomdani teritorij. da maženje u njoj izaziva obijest. i da... postoje i neke predaje o tome da jednom kad se preda... kad pobijedi talog sjećanja... nagomilani oprez, zov predaka, instinkt preživljavanja... da jednom kad odluči izložiti svoj trbuh, a pod dlan podmetnuti vrat koji pulsira žurnim srcem, da ista ta nemoguća zvjerka zna biti baršunasta i topla, podatna i predana, povjerljiva i odana, blaga i meka zaigrana kao dijete i vjerna ... kao malo tko. ja o tome ne znam ništa. tessa k  p.s. a o sebi (da) ne govorim. |
O Volvima i ribama
 taj Volvo je li... bio je to divan auto. totalno kul bez ikakve sumnje. toliko staromodan da je to teško zamisliti. ali... koliko me taj benzin koštao... pfu. pa sam kupila taj neki mali, malecki, majušan crni, ali isto van standarda. i dok mi je tip tog majušnog (prava prilika!) prodavao, rekao je: - evo sad imate jedinstven auto u gradu. ja sam rekla: - ali ja neću jedinstven auto, ja već imam jedan jedinstven auto... ja hoću normalan auto. a onda sam kupila drugi jedinstveni auto i sparkirala ga u svoje dvorište. pa sam tri godine imala dva jedinstvena auta u gradu. a kad uzmem i uredski... to kad nastupi frka sa gumama - zna biti i gušće... (mislim ta promjena ljetne u zimske, zimske u ljetne... uvijek kasnim po par mjeseci, u stvari stalno imam suprotne) i jednom kad je Karmen dolazila k meni, (na vrh brda... precizno) zove me s moba... s ulice i kaže: - ti nisi normalna, imaš tri auta u dvorištu... ti zbilja nisi normalna. di da ja sad parkiram? no eto... onda sam odlučila prodati Volvo, a i mali unikatni, pa prvi put u životu... imati barem normalan auto, ... kad već fali normale, pa sam došla u ured i rekla prijateljici Mirni: - Mirna, aj mi prodaj auto. mislim ta se kuži u aute... ono, za ne povjerovat, a vozi i motore... i sjedne ona do mene i onako... u dvije minute stavi sedam oglasa za taj mali na sva glasila ove zemlje, a ja je gledam totalno impresionirano... i mislim: - ok... nisam ni ja glupa. sad ću ja i Volvo tako. i sjednem i... da skratim - otelo mi tri sata života. dva oglasa. ali sam još nešto i zbrljala u svemu tome, naravno... i uglavnom sam u istom plavom glasilu stavila isti oglas - dvaput, ali da ne bi bilo banalno i dosadno (jer toga se ovdje bojimo k'o vraga) - s dvije različite cijene! (ovo je ograđeno mjesto za smajli) i sad... zovu ljudi pa pitaju: - a vi prodajete dva Volva? hjah, trebalo mi je da shvatim... e sad... širi kontekst... najširi kontekst je taj da ono što mene ne zanima, to ne postoji (to sam sigurno rekla bar 786 puta) pa recimo auti... tough... a i oglasnici...i sve tako neke stvari. tu sam skroz nesposobna i ne mogu se natjerati da se osposobim. eto, ne mogu. pa je recimo moj mali malecki (prava prilika, kažem) i sad u nekom glasilu, i dobijem ja jučer mail - a jel možete vi staviti i sliku tog auta? i što da vam kažem... ne mogu. ja... koja otfotkam 786 slika tjedno i objavljujem ih i bluram ih i radim galerije i rušim servere i zasipavam ljudima inboxe... ne mogu odslikati svoj auto! ...i poslati jednu sliku mailom eto... to je jače od mene ne mogu... a malo uži od najšireg konteksta je bio taj da sam ja u toj fazi bila totalno... uf, emotivno slomljena i bolesna nešto, a strepila sam da sam još bolesnija... i bila sam totalno izmučena raznim doktorima i šavovima i punkcijama, totalno... i užasno nesretna. i kad bi me netko nazvao... ja bih se javljala glasom tipa ono - koji k hoćeš? (to da sam na pitanje koji je motor unutra, iz knjižice glatko isčitala "OTTO ČETIRI TAKTA"... o tome već postoji zaseban post) no uglavnom... nazove taj neki fini glas, i ja tom glasu, prvom od njih ne znam koliko, ne kažem: - koji k hoćeš, nego ono... pristojno pozdravim. on kaže: - Vi prodajete Volvo? ja: - da, ali ne dva. on: - koja sad dva? ja: - zabunom sam stavila dva oglasa (tu nešto još ubacim, kao smotana), pa ono... recite na koju cijenu ste se navukli, mislim... da si ne krademo vrijeme. on: - ma nije bitna cijena. ja sam zaljubljenik u taj model Volva. recite mi prvo o autu... ne razumijem zašto ste napisali da nije u izvrsnom stanju. ja: - ??? pa kad nije. on (čudeći se): - joj Vi ne znate kakvi su ljudi. svašta napišu. ja (čudeći se): - mislim, što da napišem da je u izvrsnom stanju, pa Vi onda dođete i što onda? ukrali smo si vrijeme. on: - ja Vas razumijem... ja sam isti takav. i tu mi sad nešto kako se razumijemo... pa onda ja opišem Volvo u pravom autentičnom neizvrsnom stanju. on: - i koja je cijena? ja: - gledajte... tamo piše ta druga cijena, koja ni ta nije ona prava, jer je Mirna rekla da bih se ja sad tu trebala još nešto kao cjenkati, ali meni Vam to sve ide tako na živce... napumpavati cijenu, da bih se kasnije mogla cjenkati, pa smo onda kao i Vi i ja zadovoljnji... mene to strašno nervira i krade mi vrijeme. on: - joj, ja sam vam isti kao i Vi. ni meni se to ne da. ja sam Vam svaki auto koji sam kupio - preplatio, a svaki koji sam prodao - dao ispod cijene. ja: - jeste Vi možda riba u horoskopu? on: - jesam. 21.2. ja: - !?!?!!!!! i ja... eto! kupio je moj auto. riba rođena 21.2. p.s. danas mi se pristojni tip javio pristojnim pozivom na pristojnu vožnju u obnovljenom Volvu. uglavnom... auto je u izvrsnom stanju! štedim da ga otkupim nazad. u međuvremenu...  prava prilika! tessa k |
"punkness" i tko je meni kul
nekidan pismo od prijatelja fotografskog Gandalfa: - vidim da si na ajfon instagram stavila. eh vi šminkeri... ali ajd dobro, još si daleko od toga da izgubiš svoj punkness. :) otpisujem: - nisam krosmajhart... ali aj vidi ove. ove su mislim baš pankerske. - genijalne su... fakat. i da. žešći punkeraj. :) - gle... ne znam to za punk, ja ti oduvijek miješam i stilove i žanrove... ali ovako kul djecu može imati samo ultimativno kul mama, štonedada? ______________________________________________________________________________________________________________________________ TKO JE MENI KUL            ovako kul djecu može imati samo ultimativno kul mama, štonedada?  tessa k |
Kako?
izloženo. ... suncu, svjetlu, mirisima, nebu. vjetru i pogledu. providno i prozirno, transparentno, a nerazumljivo, neshvatljivo... neuhvatljivo, sporedno i nebitno, umnoženo... uvijek isto i svaki put drukčije, stoput zaprljano... stoput oprano, isparano, bez margina... neporubljeno, s vjetrom u jedra, s propuhom kroz pređu, s mirom... nemirna, s lakoćom... po bjelini, bez dodira sa zemljom, bez potrebe za tlom, visoko na žici...  tessa k |
o sjaju u 1000 riječi
 ______________________________________________________________________________________________________________________________ (i dvije zadržane) tessa k |
| < | travanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
