on je vozio brzo, jako brzo, potpuno nesvjestan toga, ja sam gorjela još brže, još nesvjesnija, ali to nije dio ove priče.
ovoj priči pripada da sam ja dok je on vozio svojski strepila, a par iza nas se svojski trudio da nas ne izgubi.
u tom paru - On je slikar pun duha, a Ona predivna... nestvarno predivna kako jedna muza jedino i može biti.
on vozi loše, ona ne vozi uopće, oni strepe oboje i gore jedno za drugo... ali ne sagorijevaju, no ni to nije dio ove priče, već to da nas slijede tog davnog ljeta po talijanskim autostradama, mahnito nas slijede, da to je izraz, jer jedino nas tako neće izgubiti; mi kažem mahnito vozimo... iako ja u stvari ne vozim - ja gorim i strepim.
plan je bio da ih vodimo trećem paru; prijateljima u jednom malom mjestu u Toscani, ali onda u vožnji nas dvoje mijenjamo plan i odlučujemo ipak prije ući u Firenzu i pokazati im grad koji oboje volimo i koji će nam se uskoro isprepriječiti na putu.
pa ulazimo u Firenzu, vrtimo se, kružimo, gubimo, orijentiramo, tražimo parking, parkiramo... izlazimo iz auta i protežemo noge, a i naši prijatelji su već tu i dok izlaze iz svog, ja jasno vidim otpuštanje grča na njegovom licu i kako olakšanje smjenjuje napetost jer više... bar nakratko, ne mora ganjati naše tablice ispred sebe.
pa onda dok se osvrće oko sebe i znatiželjno upija okolicu u kojoj se obreo on pita:
- a je li, bogati... di smo to mi?
...
ta rečenica... antologijska u mom životu.
koliko je samo puta izlaz "Firenza" bio najavljivan na autoputu...
i koliko smo se samo dugo onda vrtili gradom, sa svim njegovim smjerokazima i znakovima i prepoznatljivim simbolima.
a on je uspio ne primijetiti Firenzu.
...
i sad... naravno da je i ova davna priča, priča o nedavnoj meni.
a priča bi išla kao;
vozila sam nekim drugim autostradama i nisam ganjala sebe ovdje...a pogotovo se nisam ganjala grozničavo, pa se onda još penalila za tipfelere i nedovršene misli...
vozila sam drugim autostradama, vođena nečim drugim na putu prema jednoj maloj destinaciji koje nema na karti.
i sad... ni sama ne znam kako - našla sam se u Firenzi.
jer sam strepila da ne izgubim onog kog' slijedim? jer sam se prepustila? jer je on odlučio za mene?
pojmanemam...
u Firenzi sam.
...
slikar se onda zaljubio u Firenzu, ofkors...
jer ta Firenza, znateveć...
ludnica načisto.
tessa k
Post je objavljen 23.04.2012. u 06:45 sati.