...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
LICE SNA
 Istresla sam san uz vjetar jutros Kao ručnik otezao od slanog pijeska Vratio mi se u naspavane oči Sasuo u lice Uvukao u linije koje je obgrljeni jastuk Ostavio Na mom obrazu Kao crte na žalu Kada se more povlači U sebe Istresla sam san jutros Uz vjetar Vratilo mi se Milion zrnaca pijeska s mog spruda Plaža na kojoj sam se igrala kao dijete Obala na koju su se nasukali mornari I jedno zrno Na koje sam se ja nasukala Čije crte sam zaboravila |
ZABORAV VJETRA
Jak mi se vjetar noćas upleo u san Morska oluja Bjesnila je u malom stanu Koji je bio moj dom U kojem nikad nisam živjela Ali tu sam godinama bila sigurna To znam dobro A sad se ljuljao kao gumeni čamac Kupljen nekad davno Nekoj objesnoj djeci koju su nam povjerili da se na njemu zabave dok ne proplivaju Djeci koja nisu bila ni tvoja, ni moja niti naša djeca A ti si sad taj gumenjak izvadio iz svoje konobe pa bacio U more Da ih udobrovoljiš, da ih umiriš nedorasle Ili iskupiš svoj stari neiskorišteni neispucani godišnji, možda A da uopće nisi pogledao kut neba u kojem se gomilaju oblaci A da si zaboravio da su baš sva nerazumna djeca koju ti i ja nismo imali davno proplivala I više se ne utapaju u meni nošena strujom i željna tvojih dodira Da si zajedno s vodom izbacio i bebu iz kade Zašto si onda uopće došao, vikala sam I vikala sam ne želim te vidjeti Odgrizala sam te riječi od sebe Gladno Pa iskašljavala u nesažvakanim komadima u vanjski mrak Nije bilo galebova da ih preuzmu Bacala sam ih u vjetar koji je divljao I u kojem je uz zemlju polegnuo baš sav oprost ovog svijeta Rekla sam odlazi, odlazi zauvijek Pa se okrenula Da ne gledam kako izlaziš iz mog broda I odnosiš sa sobom tek svoj zaprepašteni izraz Onog djeteta koje se ishitreno ponadalo Smetnuvši s uma da je muškarac S licem mladca koje je ostarilo Pa nisam vidjela kada si izašao Ali osjetila sam Cijelo nebo se smirilo tronuto Mislila sam kako bi ga nekad utišala radost tvog povratka A sada me poput munje svom snagom udarila ljubav koja je utekla iz mene I legla sam na palubu i plakala Jer nisam te više voljela A onda sam se probudila ovdje posve mokra U svom brodu od izvaljane posteljine Tijela potpuno iznurenog Izmučenog olujom I sjećam se dobro I mog stana i one palube i one djece koju nismo imali I sjećam se i tvog lica koje je ostarilo i znam da je jednom bilo moje i da sam ga ludo voljela Jedino Jedino ne znam tko si ti Tko si Ti?  |
| < | listopad, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
