...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
tessa k je promijenila ime u moje
(undercover)  ja sam još uvijek u procesu vraćanja svoga imena, a jedna od nas je izašla iz ilegale. link ______________________________________________________________________________________________________________________ ... danas je studeni u Zagrebu, meni je toplo... the age of undercover is over. ja sam Suzana M. i spavam... |
koliko sam puta okidala s boka
 u Maksimiru me jutros dok sam trčala srušio pas nekog čovjeka. ono... sravnio me sa zemljom. gotovo sam zaplakala. onda me čovjek pobrao i pridigao i zagrlio oko ramena i otepao utisnuti šljunak s mojih ranjenih dlanova, pa još i prašinu od gležnjeva do koljena na toj točki je rekao... dalje ne smijem, ali ispričavao se čitavo vrijeme jako... toliko jako da sam se na koncu sažalila ja na njega, pa sam mu rekla slabo se smiješeći: ma niste vi krivi, ali ja sam već sva izubijana... padam jednom u dva mjeseca, koljena su mi tuga božja. vidjela sam još da sam mu se i nešto više nego samo smilila, jer je i u magli jasno da bi on produljio susret, pa mi čak nudi svoje "podatke", ali jer su mi u ovoj priči stradale i dosad nikad spomenute nadlaktice... potpuno literarno djevičanske, odlučila sam mu zamjeriti ipak... odlučila sam prečuti to što mi nudi, i navečer ga bez ijednog "podatka"... bez pitanja... bez pristanka... bez znanja... useliti u svoju priču . nek' plati. deset metara kasnije zaustavio me neki fotograf koji, doznala sam kasnije - drži tečaj fotografije, i koji je sceni s psom svjedočio, a sad se htio osvjedočiti da sam ja dobro, i koji je čas prije prizora pada koji mu je oteo pažnu, uzimao jedan drugi prizor što ga već dugo u ovakva subotnja jutra sama želim uzeti... prizor radnog naziva - guske u magli, ali eto nisam ga uzela nikad, jer bila bi to željena i planirana slika, a ja okidam samo slučajno i neplanirano, i s boka... i rekla sam mu baš to da ja volim okidati fotografije "s boka"... popodne sam u daljini ugledala nekoga tko je jednom ušao u moju priču... priču koju sam tada pustila ispod stisnutog lakta i pogodio me taj daljinski prizor toliko da nisam mogla dalje, i zbilja ne znam zašto, ali strefilo me više nego onaj pas ujutro, možda jer me njegov nositelj podsjetio na nekoga... možda jer je onda u tu priču ušao ni kriv ni dužan , ni zaslužan... što je u ovim kronikama valjda izolirani slučaj. i eto, maloprije sam klincima naručila pizzu... a ja vidam rane po koljenima, nadlakticama, dlanovima i bokovima... i mislim; nevjerojatna godina... koliko sam samo puta pala... koliko sam samo puta srušena... koliko sam samo puta u toj godini svoju priču premještala iz koljena u nadlaktice, iz nadlaktica u dlanove, tražeći joj smisao i poantu... koliko sam samo takvih priča napisala potpuno kriva i dužna , (zaslužna?) koliko sam samo puta okidala s boka... tessa k |
Berači
- Čovek vam je kao glavica crnog luka. Uvek pod jednom ljuskom naiđe druga; ljuštite i očekujete bog zna šta, a kad dođete do kraja, na dnu ne nađete ništa. Ama baš ništa. ... - Ništa? Kažete ništa! Luk i voda. A suze? Šta je sa suzama? Suze ste zaboravili, moj gospodine. (Predeo slikan čajem, Milorad Pavić)  Jutros sam trčeći u bukovoj šumi, naišla na berače kestena. U trenu u kojem sam prestizala vlastiti pogled koji sam na njih instinktivno odapela, shvatila sam da njegova strelica nije bila ni netrpeljiva, ni slavodobitna… jer sam si je, koja baš jako svojatam tu šumu, no s tim svojim potpunim povjerenjem u njenu pripadnost meni, u posvemašnju nemogućnost njene izdaje, odustajanja... kolebanja, – sućutnu, mogla dozvoliti. Dopustila sam si tu bahatost da na te ljude što blude mojom šumom ne gledam kao na uljeze, pa čak niti podsmješljivo, već... sažaljivo, i da se, koju je jako teško začuditi, ipak u čudu zapitam u kojoj suludoj mjeri čovjek može biti idealist. … U času u kojem sam na kućnom pragu izuvala svoje letačice shvatila sam da je trebalo pregristi vlastitu misao. Van granica moje šume, traženje kestena pod krošnjama bukvi - moj je kismet. (tessa k., jesen 2009.) ... negdje oko jeseni 2011., samo kao kuriozitet treba spomenuti da je tessa k. u jednom drugom trenu... baš puno kasnije, na gredici ljutog luka nabrala smokve. slatke. slavodobitno. |
| < | studeni, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
