...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
PATELA a.k.a. LEBDEĆA KOST
(i nešto tajpinga / tejpinga po njoj) Nema intenzivnijeg pogleda od onog koji razmjenjuju plesači koji zavise jedan od drugog: - Jesam li ti teška? - Laka si kao dah. - Hoćeš li me uloviti? - Ulovit ću te. - Da li me razumiješ? - Razumijem te... kad kažeš da će nam svi pljeskati dok plešući letimo, ali važni su oni koji će nas uhvatati dok padamo. Ja plešem čitav svoj život, ja ću i padati plešući, pa ako treba i s ružičastim obručem na bokovima, i ok... možda sam u razdobljima otkazanih letova preskakala svoj jutarnji ples i možda su ta razdoblja trajala dva trena predugo, ali... ja ću mu se uvijek vraćati, ja ću plesati i nakon što bolno naučim što to znači "oštećena patela", ja ću ako treba plesati i sa zalijepljenim "tejpingom" na nozi, jer... ja plešem samo onaj ples koji me oslobađa. "If I could say it--I wouldn't have to dance it..." rekla je Isadora Duncan. A ja... Da mogu, da znam to otplesati - ne bih morala pisati. Da li me razumiješ? ... Jučer... jedva je ušetala u ordinaciju svog najnovijeg ortopeda, od kojeg je, kao i kod svih odbačenih prije njega - tražila povoljnije, a ne stručnije mišljenje... i ušla je šepajući, i jedva se popela na ležaj, i sve je - jedva, i vrisnula je svaki put kad bi ju dotaknuo... ok, ipak nimalo nježno, a u jednom času je i zaplakala, a onda ga je, ponovno odjevena i ponovno odrasla, na kraju posve ozbiljno pitala: - I recite mi onda... da li ovo znači da sada moram stati? Da moram mirovati? Pogledao ju je u nevjerici: - Gospođo, ovo Vaše pitanje... Ja Vas zbilja ne razumijem. tessa k |
Split & apart
LINK a srce na mistu... ne znam kada sam se nečemu radovala kao ovome. i ok... ja znam biti tužna... mislim, mogu zadovoljno i mirne ah duše reći, da sam tehnike tužnog disanja razvila do savršenstva... ali što se ja znam radovati... čudo jedno! tessa k |
Strmo odmotavanje
... kriva sam, znam... ali što mogu kad je meni uvijek previše - prava mjera. mislim, taj film koji ja vrtim u glavi... on se odmotava i horizontalno i vertikalno. on se u svakoj svojoj sceni... kadru, novom početku i najnovijem kraju prije sljedećeg nastavka - odmotava u dva okomita smjera. i horizontalno i vertikalno. u prvom ga ofrlje živim. u drugom - triput sječem, jednom grčevitom mjerim, pa onda ... strmo pišem. (iz ciklusa: Arhitextura) tessa k |
CSI u dućanima blijedoplave boje
Nedavno sam se ipak usudila upitati je (s prigušenom notom predbacivanja u glasu): - Ok, Tess, pa zar ti nije dovoljna rasprodaje jeftine intime na štandu na kojem ti dobro ide? Što će ti još ovo? a ona me, začudno, u tom trenu napokon ipak shvatila, pa čak i sama tiho rekla - Da... dosta je bilo. i počela spremati jeftine halje i lažne dragulje u velike kutije malog dućana u slijepoj uličici, a ja... ja sam stala energično mesti podove sva u zanosu sintagme - «gotovo je», (jer to mjestašce je bilo opasno i rađalo žudnju za pripadanjem...) i pomislila sam kako je najpoželjnija životna interpunkcija ipak masna grafitna točka na kraju rečenice, onako da se smrzneš od pogleda na nju, i kako je istina da krajevi uvijek olakšavaju život, mislim... ljudi jako vole «gotovo je», neki ljudi žive od tih «gotovo je», pa čak i onda kad nastaju iznenadnim presijecanjem dok još ni udah nije završio, jer mislim... poslije kraja može se krenuti u početak, a početak je vrlo cijenjena pojava, pa čak i onaj koji dolazi nakon sabljom načinjenog kraja, jer... stvari se nekako rješavaju, a neriješene stvari stvaraju gomile, gomile kad tad dovedu do nereda u dućanima blijedoplave boje, nered brzo do kaosa i onda ni najveća proliferacija trotočki ne može pokriti potrebe za njima, i počnu faliti ne samo mostovi, nego i nadvožnjaci, podvožnjaci, tuneli... a ovdje svega toga nema i raspolaže se samo sa slijepim uličicama (možda i jer ja tako volim taj izraz - "cul-de-sac"... s tim zgodnim minusima unutar pojma) ... da, stvari bi svakako trebalo rješavati, rekoh ja. A onda u času u kojem sam međ' prste primila iskrzanu uzicu, rukovođena željom da spustim metalnu žaluzinu preko sramotnog izloga, odvojila sam se i od te želje i od sebe, strpala u džep jednu vrećicu bižuterije i eto me sad ovdje kako izlažem na razne načine od sebe ukradenu robu. tessa k (na štandu u Splitu, 31.05., računa da će se sastaviti njeno split i apart srce) |
Freak show
Taj R. bio je baš poseban tip, onako... emotivni čudak (reče Tessa i ostade živa), i puno je tu priča za ispričati, jer bili smo jako jako bliski tada, ali danas od svega najviše pamtim jednu njegovu izjavu, i ne, nisam je sama čula, nego iz druge ruke... godinama poslije, ali svejedno, ušla je eto u moju antologiju. Četvrti srednje smo bili, a R. i ta cura se nisu odvajali jedno od drugoga, baš posebno prijateljstvo reklo bi se... osim što je ona njega gledala i malo drugačije, a on nju i još drugačijačije od toga, ali eto - nikako da se nešto i dogodi. Na koncu muški dio društva nije više mogao izdržati i netko je rekao: "Pa dobro R., ti si zaljubljen, a vidimo i kako ona tebe gleda; što je ne okreneš?" a R. je onda, kažu, mrtav hladan odgovorio: "Zbilja niste normalni. Pa ne mogu j______ ženu koju obožavam." Koliko je poznato i nije. Da li je nekoga poslije tako obožavao... i to je tajna. Srela sam ga jučer. Predivna žena i četvero djece. ... Btw, ta cura... emotivna čudakinja par excellence... riblja krljušt, kandža ptice, leđa mačke... bijeli zubi i mršavo meso i kosa rasuta posvuda... polje nagaznih mina na nekom jastuku, sačuvani otisci od ugriza u tijelima od gline "in random order" - od Adama do Ž, a vlastita koža žigosana vlastitim rukopisom, Cabaret u kavezu, grlom u lubenice... lajava peškaruša s vagom kojom vara sebe, miris kruha i zemlje i oluje, noćna mora, nedokučiva suza, načeta hrskavica, nerazumljiva sudbina iz treće jutarnje kave u po bijele noći, porezotina od papira i žulj od pisanja na "prostom" prstu, napukli trofej i stoput neuručena medalja... pa mislim, koga uopće briga što sama nosi srce oko vrata izloženo tamo negdje od četvrtog osnovne... tessa k |
Sei personaggi in cerca d'autore
|
Tvoje ime
|
Strange kind of woman
(old one) večeras ti si ta rokerska pjesma o neobičnoj ženi koju si mi poslao kao fintu i zbog koje si spokojan da se neću varati da me znaš, i još nekoliko mojih pjesama koje sam vještom manipulacijom u redovima uvjerila da si mene čekao ali pitam se... kada me pogledaš što uistinu vidiš? divlju imaginaciju kožu latice tigra ratnika ljubavnicu ... ili samo ženu koja nosi plastični sat svog sina na jako uskoj ruci ima nestabilno koljeno i srce koje više ne smije biti slomljeno. tessa k |
Kako sam promašila cijeli fudbal
... na ruskom Vikend pun nesporazuma logikom stvari oksimoronski pada u sredinu tjedna, a ja sam možda tom pitanju svog sina - za koga ću sutra navijati, trebala posvetiti više vremena prije nego sam odgovorila - „Borussiju, ofkors.“ jer bio je to moj (potpuno oksimoronski... ofkors) - „jedini izbor“, zato jer, objasnila sam mu - volim Rusiju. Već u sljedećem trenu doznala sam da sam i opet pucala odjevena na vlastiti gol, pokušavajući kao i uvijek - potpuno neinformirana o svijetu u kojem živim i rukovođena samo vlastitom kardiogeografijom, ugraditi situaciju na svom terenu u stihove ćirilićnih pjesnika. (i ne znam po koji put točno od svjetskog prvenstva tamo neke sedamdeset i neke) I poslije je Borussija iz Dortmunda čak pobijedila... koliko znam, iako mi je brat u nekom času dojavio da je još uvijek „nula nula za Ruse“, ali trenutno mislim: trebala sam možda ne pokušavati na silu zaboraviti taj njemački… trebala sam možda Goethea čitati u originalu… (ono kao: „istinska čežnja smije ići samo nedostižnome...“ ) a ne iz druge ruke, iako je i igra prvom rukom strogo kažnjiva ... osim kad loptu vraćamo u teren. Ponekad loptu izbacim tako daleko da se izgubi svaki smisao igre, a u stvari je jedino što želim; naći se - pod rukom. tessa k |
< | svibanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |