(i nešto tajpinga / tejpinga po njoj)
Nema intenzivnijeg pogleda od onog koji razmjenjuju plesači koji zavise jedan od drugog:
- Jesam li ti teška? - Laka si kao dah.
- Hoćeš li me uloviti? - Ulovit ću te.
- Da li me razumiješ? - Razumijem te... kad kažeš da će nam svi pljeskati dok plešući letimo, ali važni su oni koji će nas uhvatati dok padamo.
Ja plešem čitav svoj život, ja ću i padati plešući, pa ako treba i s ružičastim obručem na bokovima, i ok... možda sam u razdobljima otkazanih letova preskakala svoj jutarnji ples i možda su ta razdoblja trajala dva trena predugo, ali... ja ću mu se uvijek vraćati, ja ću plesati i nakon što bolno naučim što to znači "oštećena patela", ja ću ako treba plesati i sa zalijepljenim "tejpingom" na nozi, jer... ja plešem samo onaj ples koji me oslobađa.
"If I could say it--I wouldn't have to dance it..." rekla je Isadora Duncan.
A ja... Da mogu, da znam to otplesati - ne bih morala pisati.
Da li me razumiješ?
...
Jučer... jedva je ušetala u ordinaciju svog najnovijeg ortopeda, od kojeg je, kao i kod svih odbačenih prije njega - tražila povoljnije, a ne stručnije mišljenje... i ušla je šepajući, i jedva se popela na ležaj, i sve je - jedva, i vrisnula je svaki put kad bi ju dotaknuo... ok, ipak nimalo nježno, a u jednom času je i zaplakala, a onda ga je, ponovno odjevena i ponovno odrasla, na kraju posve ozbiljno pitala:
- I recite mi onda... da li ovo znači da sada moram stati? Da moram mirovati?
Pogledao ju je u nevjerici:
- Gospođo, ovo Vaše pitanje... Ja Vas zbilja ne razumijem.
tessa k
Post je objavljen 30.05.2013. u 16:02 sati.