SVID radio

Eto baš malo razmišljam o demokraciji našega kapitalističko-tranzicijskoga tipa i nameću mi se dva pitanja, o kojima sam htjela zasebno pisati, ali nemam vremena.
Zanima me kako vi, naši dragi i vjerni blogeri i posjetitelji našega bloga, živite iz mjeseca u mjesec, kako se krpate i dođe li vam da odustanete od svega?
Meni osobno ponekad dođe da stanem nasred Korza i da vrištim iz petnih žila. To su uglavnom dani kada ne znam što bih sama sa sobom, kada mi se sve što radim čini uzaludnim i kada bih metaforički rečeno «pobila cijeli svijet».
To su dani kada mi se riga od svih demagoških spika, unije i obećanja, to su dani kada mi teta na birou kaže da bi bilo bolje da se prekvalificiram u nešto drugo makar se već dobrih 18 godina konstantno školujem i sve pare izdvajam za to. Kako vi izdržavate sve te stresove, gdje vrištite, podnose li vas ljudi još uvijek ili vas izbjegavaju?
I onda mi dođe neki tip koji laje na moje trenutno zanimanje pa mi se pitam: Je li to cijena demokracije? Naravno da je. Sloboda govora najvažnije je načelo moje stvarnosti. No je li ta demokracija ista za svakoga'
Neka on psuje na mene, laje ili piša po asfaltu na kojemu stojim, to će biti presedan u poimanju slobode govora, no smijem li ja reći da je on «debela, neodgojena svinja koja ne zaslužuje da udiše ovaj zrak i kojega bi raščerečila po svim jebenim de sadeovskim zakonima gravitacije».
Naravno da ne smijem jer to nije etično od mene, od mojega zanimanja i od mene kao pristojne žene u još pristojnijem društvu. Zašto? Jer ću dobiti otkaz, je ću biti suspendirana i još će me njegov odvjetnik tužiti za klevetu.
Dođe mi da poludim od tih licemjernih dvostrukih pravila demokracije, od svih ponekad uzaludnih borbi za što? Za slobodu govoru.
Ostaje mi samo da se preporučim za glasnogovornika spomenutom stvorenju jer je on možda jedini primjer cijene demokracije, a koju sam i sama tražila i za njom čeznula. Slažem se sama sa sobom, to je SLOBODA GOVORA i tko mu je može i želi zaboraviti? Ja nikako.

četvrtkom | 18.30

Panda Bear
Person Pitch
Paw Tracks, 2007



Da, još uvijek se odrađuju repovi prošlogodišnjeg tobogana; još malo, dok ne krene lavina novih albuma (svesrdno se čeka novi, po najavljenom naslovu pretpostavljam opet Biblijom inspiriran album Cavea i Najboljeg Pratećeg Benda Na Svijetu i još svašta, ne znam, još mi na pamet padaju oduvijek mi vrlo dragi Supergrass, pa onda Hot Chip itd.) a najvjerojatnije posljednji iz te „ekipe za uhosluš“ (to bi bilo nešto kao ekipa iz CSI-ja, al sve redom frikovi koji nemaju osobni život al zato znaju sve o svakom albumu i otporniku u pojačalu) je „Person Pitch“ Noah Lennoxa poznatijeg u svijetu pod Panda Bear aliasom.

Originalno izdan još prošlo proljeće, treći Lennoxov album (slobodno provjerite i prva dva - "Panda Bear" iz 1998. i "Young Prayer" iz 2004.) bio je magnet za pozitivne kritike i ekstaze američkih i engleskih glazbopiskarala koji su svoje prste još jednom zarili u teglicu pandinog meda na kraju prošle godine, proglašavajući ga i najalbumom. I, pitate se vi koji ga niste slušali a vjerujete vašem Kapetanu Laprdalu, je li stvarno tako? Pa... ono, i je i nije, na neku foru. Dobar je, pače odličan, he he, a da me je natjerao da promjenim iskaz o BeatNochinom albumu godine – pa i nije baš.

Noah Lennox je član Animal Collectivea, grupe baltimorskih glazbenika s adresom u New Yorku koji vole i rade, kako ju je jedan moj frend eufemizirao - „finu glazbu“. Osim Lennoxa članovi su i David Portner (poznatiji pod Avey Tare imenom), Josh Dibb (ali molim lijepo, zovite ga Deacon) i Brian Weitz (da ga je barem majka nazvala The Geologist) a albumi snimljeni pod imenom Animal Collective mogu uključivati bilo koju kombinaciju između ova četiri člana, s tim da puno govori o Lennoxu da je on jedini prisutan na svakoj dosadašnjoj ploči. Iako ih zovu psych-rokerima ili noizerima, teško je jednim žanrom poubijat sve muhe koje izlaze iz njihovih pojačala.

Odmah na omotu "Person Pitcha" je puno toga jasnog. Mali bazenčić a unutra se kupaju djeca i životinje. U bukletu slične monade – leteće lisice, krokodili, djevojčice s prasećim repićima. Mmm, divota. Sve to je dobra vizualna kulisa za plemenske napjeve i ekstatične opuse koji ispunjavaju „Person Pitch“, producentsko-songwriterski kolaž ritmizirane buke i retro milozvučja kojeg kao da su lijepila zaigrana djeca uz pomoć onih životinja, a ne odrastao čovjek. Što uopće znači „odrastao čovjek“?

Noah Lennox svoje hipnotičke skulpture zvuka (koje stvarno funkcioniraju kao pjesme) gradi od zanimljivih semplova (npr. onaj najiritantniji zvuk na svijetu, vrištanje brzog bolida Formule 1, ovdje postaje perkusijski element par excellance) i mekano distorzirane i reverberirane melodije. U svemu tome, zavaljan u tone efekata, pliva Lennoxov glas u mnogim nasnimljenim levelima koji neodoljivo podsjećaju na Briana Wilsona, pogotovo na remekdjelo, problematičan ali ekstatičan album „Smile“. Ne spominjem li ja malo prečesto tog Wilsona? Šta ću, moram, nisam ja kriv, Lennoxov glas je na trenutke zastrašujuće sličan Wilsonovom.

Ove pjesme su sve – vrhunski konstruirane, slojevite, meditativne, krcate ritma i kvaziritma, psihodelije (ovo je jedan od rijetkih utoraka da ovu izlizotinu od riječi koristim u pravom smislu) i snovite atmosfere i uzvišenosti, dakle sve su - samo ne radiofonične. Ali koga to briga? Ovaj album je topao i intiman u svakoj suptilnoj ili nagloj promjeni stila, svakom novom ritmu i ozračju (afrobeat, glitch, dub, avangarda, ambient, drone, ludilo totalno) koji iz promjene izranjaju pobjedonosno. Neki novinari ovo uporno nazivaju „freak-folkom“, no sve je to vrlo subjektivno. Ja bi ovo nazvao jednostavno - glazbom. Živom, organskom, nepredvidivom, mušićavom i svojevoljnom.

Jedan od najhvaljenijih albuma prošle godine je, dakle, stvarno dobar i ako vam se i ne sviđa glazba koja dolazi s njega, vrlo je teško zanemariti bezbrojne kreativno iskorištene mogućnosti koje se danas studijskim metodama pružaju pjesmoklepcima. Noah Lennox je, što se „Person Pitcha“ tiče, diplomirao kreativnost i potpuno je jasno otkud potoci kritičarske sline.

Budite dobri prema svom anti-pop genu i poslušajte "Person Pitch".

"Person Pitch" će nagraditi i vas.

Tracklisting: Comfy In Nautica, Take Pills, I'm Not, Bro's, Good Girl's Carrots, Search For Delicious, Ponytail

Ja i moj sempler: Panda Bear uživo 2005.

Spotište: „Comfy In Nautica“ i "Bro's"

Pozdrav,
ek.

p.s.

Prošlo je već nekoliko dana, ali ja jednostavno moram reći nešto o tome. Umro je jedan od mojih najdražih mlađih glumaca. A taman kad smo počeli bit prijatelji. Čudno je to. Ode Ned Kelly, Willem Grimm, Sir Ulrich von Lichtenstein, Bob Dylan, Ennis Del Mar, Casanova, Dan iz "Candyja"... ode Joker. Šteta. Stvarno šteta.

Samo toliko, prije nego mi proradi žlijezda za patetiku pa vam priznam da sam mu onu večer kad sam na CNN-u vidio "Heath Ledger Dies At 28" zapalio svijeću.

Rest in bloody peace, mate.

Večeras u 20 sati na 98,4 MHz ide šesta epizoda Pankerskih trideset


Post punk kao pravac je veoma širok muzički pojam. Ipak, najkraće za objasniti ga bi bila da kao što su punk bendovi svojim tekstovima prekinuli s ljubavnom poetikom u rocku
i počeli uplitati u tekstove društvene preokupacije, post punkeri su prekinuli sa formom rock pjesme obogaćujući je raznolikim utjecajima, od reaggea kojeg su punkeri poput Clasha popularizirali, pa do funka, proizvodnje buke i atonalne klasične glazbe.

Devo - mongoloid


Joy division

Joy division su se osnovali 1976. godine u Salfordu, okolica Manchestera. Smatraju se začetnicima post punka.
Nastali su pod utjecajem Sex Pistolsa nakon što je dio benda nazočio njihovom koncertu
4. lipnja 1976. u Manchesteru.
Prvo su se prozvali Warszawa prema instrumentalu Dawida Bowiea i Briana Enoa s Bowieva albuma «Low». No kasnije mijenjaju ime, zbog benda koji je imao ime Warszaw pact te se prozivaju Joy Division po pogrdnom nazivu za žene iz koncentracijskih logora koje su u drugom svjetskom partu bile prisiljene na prostituiranje s nacističkim vojnicima, što bi u prijevodu značila divizija za uživanje. To ime je bilo spomenuto u romanu «House of Dolls» u kojem se iznosi svjedočanstva iz prve ruke o seksualnom ropstvu u koje su nacisti bacali žene krivih krvnih zrnca.
Svoje prve nastupe su imali kao predgrupa svojim sumještanima Buzzcocksima.
Još pod imenom Warszaw snimaju demo snimke 1977., a prvi nastup kao Joy Division imali su u siječnju 1978. godine. Te godine ih zapaža Tony Wilson i Rob Gretton koji im postaje menađer, a Wilson, uz još četvoricu, stvara Factory records za koje će Joy Division objaviti svoja dva albuma Unknown pleasure izdan 1979. i Closer izdan 1980. godine.
Prvi album doživljava uspjeh, te nezavisna diskografska kuća Factory records postaje jedna od rijetkih koja uspješno posluje izvan major labela i postavlja nove muzičke trendove.
Singl koji je pratio album bila je pjesma Transmission, a jedan od većih hitova s ploče postala je pjesma «She lost control» koju je, između ostalih, obradila i Grace Jones.
27. prosinca pjevač grupe Ian Curtis doživljava prvi napad epilepsije što će biti jedan od razloga njegova samoubojstva. Tijekom turneje često je doživljavao napade epilepsije i za vrijeme nastupa.
No, ipak, uspjeli su snimiti drugi album Closer, koji je, po mom mišljenju, jedan od najboljih albuma ikada snimljenih, a završava ga genijalna pjesma, koja graniči s psihodelijom «Decades».
Curtis je počinio samoubojstvo 18. svibnja 1980. godine. Kao razlog se navodi depresija potaknuta lijekovima protiv epilepsije. Posthumno, pjesma Love will tear us appart postaje veliki hit, a ostatak benda mijenja muzički izričaj i nastavljaju djelovanje pod imenom New Order.

She's lost control



The Stranglers

Bend The Stranglers nastaje krajem 1974. godine pod utjecajem psihodeličnih sastava. No kasnije ih se počinje smatrati punk bendom budući su svirali kao predgrupa Ramonesima, te su se u svojim tekstovima, posebice u pjesmi No more Heroes, s njihova istoimena albuma iz 1977. godine, u kojoj su se bunili protiv apatičnosti tadašnjeg društva. Ranije iste godine snimili su prvi album Ratus Norvegicus koji je jedan od najprodavanijih albuma punk doba.
Treći album Black and White izlazi iduće godine i karakterizira ga sve veće eksperimentiranje benda. Četvrtim albumom The Raven kreću više prema melodičnom manje agresivnom muzičkom izričaju. Zatim snimaju konceptualni album Gospel! According to the maninblack koji se bavi teorijom zavjere oko posjeta vanzemaljaca, njihova suradnja s vladom i ljudima u crnom, te vezom između religija i, jeli, vanzemaljaca. Na idućem albumu La Foile se nalazi njihov najveći hit Golden Brown koji se ni kriv ni dužan našao na drugom mjestu britanske top liste singlova. Zatim izdaju kolekciju hitova «The Collection 1977 – 1982 na kojem se kao našla pjesma Strange litle girl koji je bio njihov posljednji singl za Liberty records, kuću u vlasništvu EMI-a.
Bend počinje izdavati albume za EPIC records. Za njih izdaju tri albuma Feline (1982), Aural Sculpture (1984) I Dreamtime (1986).
Stranglerse 1990. godine napošta pjevač I gitarista Hugh Cornwell, a mijenja ga John Ellis koji je bio član grupe The Vibrators. Snimaju deseti album jednostavno nazvan 10. Do 2006. godine izdaju još šest albuma.

No More Heroes


PIL

Nakon odlaska iz Sex Pistolsa 17. siječnja 1978. Johnny Lydon odbacuje svoj pseudonim Rotten i nakon puta na Jamajku, gdje je tragao za reagge muzičarima za Virgin records, formira sastav Public Image Ltd.
Oni se nisu smatrali bendom u klasičnom smislu, već tvrtkom koja se bavi različitim umjetničkim djelovanjem, od muzike, filma i sličnog.
Prvu pjesmu Public Image objavljuju u listopadu 1978. godine, a album, kojim je sadržavao dosta dub i reagge elemenata izlazi u prosincu iste godine.
Pjesma Public image se smatra kritikom McLarenove manipulacije s Lydonom za vrijeme njegova djelovanja u Pistolsima.
Nakon definitinitivnog napuštanja Pistolsa Lydon se sve više koncentrirao na rad PIL-a i snimaju drugi album Metal Box, koji po ničemu nije podsjećao na Pistolse, niti na bilo koji bend do tada. Ipak, mogu se prepoznati utjecaji spomenutog duba i reaggea i njemačkih Krautrock sastava poput Can-a i Neu-a, što se odražavalo u atonalnim kompozicijama koje nisu imale formu rock pjesme.
Unatoč svojoj inovativnosti, PIL su bili jedan od najljenijih bendova s rijetkim probama, te ih je diskografska kuća doslovno morala tjerati u studijo na snimanje albuma.
Bend se seli iz Engleske u New York. Novi album «Flowers of Romance» izdaju 1981. godine, koji je bio još čudniji od Metal Boxa.
S albumom This Is What You Want, This Is What You Get, kao što samo ime kaže, bend se više usmjerava prema pop muzici.
86. godine poigrali su se sa konceptom imenovanja albuma, pa je vinil izdanje imalo ime Album, CD izdanje Compact Disc, a kaseta je imala ime Cassette. Album je sadržavao niz različitih muzičara, među mnogima I Stevie Vaia na gitari.
Iste godine Lydon zove u bend punk ekipu , bivšeg gitaristu Magazine and Siouxsie & the Banshees John McGeocha, world music multi-instrumentalistu i bivšeg gitsaristu grupe Damned Lu Edmundsa, bass gitaristu Allan Dias I bivšeg bubnjara grupe The Slits Bruce Smitha.
S njima snima album Happy?
Slijedi deveti album nazvan 9, a posljednji album “That what is not” izdaju 1992. godine. Na njemu se nalazi sempl pjesme Sex Pistolsa God save the queen.

Death Disco



Gang of Four

Gang of Four nastaje 1977. godine. Svoju punk svirku obogatili su funk utjecajima I time utjecali na definiranje post punka kao žanra. Osnivači, pjevač John King I gitarista Andy Gill u tekstovima iznose kritiku društva utemeljenu na neo marksističkoj filozofiji Frankfurtske škole, koju su činili filozofi Herbert Marcuse, Max Horkheimer, Theodor Adorno i drugi. Njihovo ime se odnosi na veliku četvorku strukturalističkih teoretičara, Claude Lévi-Straussa, Michel Foucaulta, Roland Barthesa i Jacques Lacana.
Na bend su u početku utjecali Ramones I Television.
Prvi singl Damaged goods izlazi 1978. godine. Singl je polučio odličan uspjeh, pa bend potpisuje ugovor s major labelom EMI.
Album ironičnog naziva Entertaiment! izlazi 1979. godine, a singl je “At Home He’s a Tourist”. Bend odbija nastup na BBC-evoj emisiji jer im je naloženo da moraju promijeniti riječ rubbers u pockets. Stoga im BBC zabranjuje singl, a bend gubi potporu diskografske kuće EMI koja se preusmjerava na pop sastav Duran Duran.
Prelaze na diskografsku kuću Warner Bros I za nju izdaju tri albuma Solid Gold, Songs of the Free, i Hard.
Raspadaju se 1984. godine, I opraštaju se živim albumom At the Palace.
Devedesetih se ponovno obnavljaju I snimaju dva albuma Mall I Skinwraped. 2005. izdaju album Return the Gift na kojem su ponovno snimili neke njihove najbolje pjesme.
Prema priznanju Flea, Gang of Four su bili jedan od bendova koji je najviše utjecao na sastav Red Hot Chilly Peppers.

At Home He’s a Tourist


Birthday Party

Birthday Party počinju kao gothic rock, no bili su mnogo energičniji od drugih gotičara, pa ih se može nazvati najmračnijim pot punk bendom. Iz tog sastava nastaje zametak Caveovog kasnijeg benda Bad Seeds. U početku su se zvali Boys next Door, a korjeni im sežu još do 1973. godine kada su Nick Cave, Mick Harvey I Phil Calvert u Australiji sastavili bend čiji su uzori bili David Bowie, Lou Reed I Alice Cooper.
Sele se u London, mijenjaju ime u Birthday Party. Postaju jedan od najagresivnijih bendova svog vremena, a Cave je razvijao svoje pjevanje I nastup po uzoru na Iggy Popa. U zapadni Berlin sele se 1982. godine. Tamo Cave upoznaje gitaristu njemačke grupe Einsturzende Neubauten Blixu Bargelda, te s njim I Mick Harveyem stvara sastav Nick Cave and the Bad Seeds s kojim će raditi do današnjeg dana.
Izdali su dva albuma Prayers on fire 1981. godine I Junkyard 1982. godine.

Dead Joe



i
Joy Division - Decades

Ok, već sam proziran... :)
Dakle, nedjelja noć, 3./4. veljače 2008. kubanska mjuza.
Od ponoći...

Jučer se u Palacu održala javna tribina gdje su Forum mladih SDP-a i Akcija Mladih predstavili svoju inicijativu otvoreni Palach. Njome žele omogućiti veću neovisnost kluba od financijskih obveza, kako bi se što kvalitetnije mogao odvijati kulturni program.
O inicijativi više nam je rekao jedan od njenih začetnika Hrvoje Štefan.
Razlika u njihovom modelu od sadašnjeg je ta što se upravljanje klubom ne bi koncentriralo u rukama jedne osobe, već bi se osnovala udruga čiji bi suosnivač bio Grad, a u udrugu bi se mogao prijaviti tko hoće. Grad bi sufinancirao zakup prostora, davanja za spomeničku rentu i komunalnu naknadu, iz razloga što po sadašnjem modelu navedena davanja se pokrivaju prihodom od šanka, zato nekomercijalni dio programa ide u drugi plan. Po njihovom model šank bi bio u podzakupu udruge i udruzi bi davao novac za plaćanje režija.
Rekao je da se moguće zlouporabe takvog otvorenog ulazka u udrugu od strane nekih interesnih strana, koje bi tako zaposlile sve svoje prijatelje i širu rodbinu kako bi zavladale klubom, ne može spriječiti, međutim njihova inicijativa je krenula od dobre namjere. Naime, mišljenja su da bi se u udrugu javili oni koji zalaze u Palach i žele tamo djelovati, dok netko tko bi želio promijeniti klub u komercijalnijem pravcu ne bi imao interesa, no ako bi došlo do zlouporabe to bi pokazalo koliko je alternativna scena u Rijeci slaba.
Osvrnuo se na tvrdnju gradonačelnika da će novi natječaj biti vrlo liberalan i otvoren za sve. Štefan je pesimist i mišljenja je da će takve uvjete natječaja iskoristiti netko tko će nametnuti komercijalni program kroz masku alternativne muzike. Zaključio je da je priča o alternativnoj komercijali proturječje.
No, rasprava je započela neplodno pokušajem demistificiranjem pojma alternativne kulture. Davor Mišković iz udruge Drugo More i Aljoša Pužar su navedeni pojam demistificirali do takve granice da od njega nije ostalo ništa. Time su poništili smisao svojeg postojanja, te se postavlja pitanje zašto bi onda Grad sufinancirao programe o ničemu?
Ipak, situaciju je donekle izvuka povjesničar umjetnosti Branko Cerovac koji je rekao da je alternativna kultura, naprosto ona koja je suprotna dominantnoj kulturi i kao takvu je treba podržavati.
Vojko Obersnel je rekao da je Palach bitan za identitet grada, te kao takav treba ostati na istoj lokaciji u centru grada. Smatra da problem kluba nije ugovor o zakupu već program. O nemogućnosti održavanja koncerata rekao je da je tome razlog taj što su sanitarne inspekcije u više navrata izmjerile prekoraćenje buke. Stoga se postavlja pitanje, koje je, čini se najvažnije, zašto Grad i zakupac ne ulože sredstva u konačnu izolaciju?
Zanimljiv odgovor na to pitanje je dao Ivan Lucić, vlasnik internet stranice www.rirock.net koji je rekao da mu se čini da za to momentalno u Gradu ne postoji dovoljno volje, te je mišljenja da će se taj problem riješiti u trenutku kada Čarli i MMC izađu iz Palacha. Kao pozitivnu stvar djelovanja MMC-a u Palachu istaknuo je otvorenost prema bilo kome tko je imao nekakav program.
Damir Radović iz udruge Ri rock rekao je da je problem Palacha u nemogućnosti organiziranja koncerata, zbog čestih zabrana od strane Grada i sanitarnih inspekcija. Smatra da je to loše jer Palach ima najbolje kapacitete u gradu za održavanje koncerata.
Ritoša iz udruge Galerije OK je istaknula činjenicu da je ta galerija od svog nastanka za vrijeme MMC-a postala jedna od samo pet riječkih galerija koja je umjetnički relevantna, tako da svatko tko izlaže u njoj dobiva bodove za status umjetnika i zdravstveno osiguiranje. Primjerice Zagreb ima 38 relevantnih galerija, dok Labin ima četiri, što ukazuje na status likovne umjetnosti u Rijeci. Ipak, odlaskom MMC-a iz Palacha Gradu ne ostaje samo prostor, nego i jedna državno relevantna galerija, rekla je Ritoša. Ona i Matija Budimir i udruge "Par nas" su predložili model vođenja kluba tako što bi se prostori podjelili nizu udruga koje bi onda tamo održavale svoj program.
Mićo Atolović izRiječkog Ekološkog Pokreta je ponovio svoju ideju o natkrivanju kružne ulice u visini prvog kata kako bi se smanjila buka koja dolazi iz kluba, dok je Simon Dejhala iznio svoje viđenje kluba po načelima neoliberalnog kapitalizma.
Predstavnik splitskog kluba Kocka je istaknuo činjenicu da oni Gradu Splitu za potrebe korištenja prostora ne plaćaju najamninu, te takav model predložio Rijeci. s tim se nije složio gradonačelnik, jer smatra da je najamnina od 7000 kuna simbolična, a jedini način kako bi se izbjegla najamnina jest da klubom upravlja udruga, a ne trgovačko društvo, no u tom slučaju klub ne bi imao šank, za čije se micanje iz kluba gotovo nitko od prisutnih nije složio.
Pred kraj rasprave Vojko Obersnel je rekao da je Grad za programe MMC-a u zadnjih sedam godina uložio milijun i 500 tisuća kuna, na što je reagirao Damir Čargonja Čarli, koji je rekao da je to laž, te da će Obersnela tužiti sudu zbog klevete. Zatim je kao zakupac prostora prekinuo sastanak i zatvorio klub.

U sklopu kampanje pod nazivom Hrvatska – zemlja prijatelja dupina koja za cilj ima zakonsku zabranu zatočavanja dupina i trajno proglašenje rezervata dupina kod Malog Lošinja, udruga Prijatelji životinja poslala je Upravi za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture zahtjev za trajnim proglašenjem rezervata dupina kod Malog Lošinja, a isti zahtjev uputile su i mnoge druge udruge iz cijele Hrvatske. U nastavku kampanje Prijatelji životinja pokreću peticiju preko koje građani mogu dati potporu trajnom proglašenju rezervata dupina uz već javno najavljenu zakonsku zabranu zatočavanja dupina u Hrvatskoj. Podršku prikupljanju potpisa daju i udruge Glas životinja, Zelena Istra, Šapa, Udruga prijatelja životinja dr. Ivan Rostaš i druge. Peticija će se potpisivati 26. siječnja na informativnim štandovima u Splitu, Slavonskom Brodu, Virovitici, Karlovcu, Čakovcu, Sisku, Osijeku, Vinkovcima, Varaždinu, Puli i Zagrebu. Obrazac peticije nalazi se i na http://www.prijatelji-zivotinja.hr. Prijatelji životinja očekuju i skoru zakonsku zabranu zatočavanja dupina i ostalih morskih sisavaca iz reda Cetacea na području Republike Hrvatske, a o čemu se Uprava za zaštitu prirode pozitivno očitovala u nekoliko navrata tijekom protekle godine.Udruga Prijatelji životinja poziva građane da potpisivanjem peticije daju potporu kampanji Hrvatska - zemlja prijatelja dupina koja će se nastaviti dok se ne ostvari zabrana zatočavanja dupina i trajno proglasi rezervat za dupine kod Malog Lošinja u interesu zaštite morskih sisavaca i međunarodnog ugleda i gospodarske koristi Republike Hrvatske

Navedenog datuma soul mjuza piči all night.
START nedjelja 22:00hrs // END ponedjeljak 05:00hrs.
Puno old school soula, rare tracks, ali i novih stvari. Za fanove...

dexter

Večeras u 20 sati na 98,4 MHz slijedi peta epizoda Pankerskih trideset.


Za razliku od SAD-a i Velike Britanije Jugoslavija je bila deklarativno socijalistička zemlja, pa prema tome u njoj nije trebalo biti društvenih nejednakosti, pa i razloga za pojavu punka. Ipak činjenica da se sa Parafima i Pankrtima punk pojavio na ovim prostorima očito govori nešto o tome kako se ideja jednakosti i slobode, koja se propagirala, u nije potpunosti ostvarila. Dokaz tome su porezi na šund i cenzure kojima su bili izloženi Yu punk bendovi, koji su onda morali ublažavati svoje tekstove pomoću ironije.
Činjenica da su Pankrti i Električni orgazam bili spominjani u pozitivnom kontekstu u svjetski utjecajnom časopisu New Musical Express ukazuje na to da je Jugoslavenska punk scena bila originalna i u svjetskim mjerilima, a prekid nastupa KUD Idijota od strane talijanskih karabinjera prilikom izvođenja Bandiere rosse samo dokazuje da je cijelom svijetu predstoji dalek put do slobode.

Bandiera rossa


Pankrti

Prvi nastup Pankrti, jedan od prvih punk sastava na području ex Jugoslavije, su održali 1977. godine u gimnaziji u Mosti. Tamo su svirali obrade grupa Sex Pistols, New York Dolls, Dead Boysa i The Clash. Posljedica koncerta jest bila ta da idućih deset godina nije bio održan niti jedan koncert u gimnaziji. Na tragu navedenih grupa počinju skladati svoje pjesme i prvi hitovi su im bili «Anarhist» i «Totalna Revolucija», a prvu ploču, singlicu «Ljubljana je bulana» kupio je i Jello Biafra iz Dead Kennedysa nakon njihovg koncerta u Gorici.
Prva ploča «Dolgcajt» im izlazi 1980.
Iako su cijelu karijeru muku mučili s cenzurom, njihova druga ploča «Državni ljubimci» dobiva od časopisa «Džuboks» nagradu za najbolju ploču godine u Jugoslaviji, a o Pankrtima se pisalo i u utjecajnom britanskom muzičkom časopisu New musical express
Na trećem albumu «Rdeči album» našla se obrada radničke pjesme Bandiera rossa i postao je njihov najprodavaniji album.
Prije raspada snimaju još dva albuma «Pesmi sprave» i «Sexpok».
Njima je čast odao i Štulić u pznatoj pjesmi Azre «Balkane» u stihu «Brijem, bradu brkove da ličim na Pankrte».
Prošle godine su se ponovno okupili kako i napravili turneju po gradovima bivše države. Na koncertu u zagrebačkoj Tvornici bili pridružio im se Ivan Kral, čeh koji je svirao sa Patti Smith i Iggy Popom.



Paraf

Parafi se skupljaju 1976. godine, a prvi nastup imali su u Circolu. Tamo ih zapaža Goran Lisica Fox koji im postaje menadžer. Na nastupu u Mosti, mjestu pokraj Ljubljane sukobljavaju se s policijom. Zajedno s Pankrtima začetnici su punk scene u bišoj Jugoslaviji. Prva ploča «A dan je tako lijepo počeo» im izlazi 1980. godine. Prodana je u 25 tisuća primjeraka, no zbog provokativnosti država im je stavila porez na šund.
Na njoj se nalazi «Narodna pjema» koja ima ironičan refren «Nijedne nema bolje od naše policje», iako bi se znalo dogoditi da policajci ne shvate to kao ironiju, pa bi bili samozadovoljni što ih netko hvali.
Postali su poznati i po pjesmi «Rijeka» što je prerada pjesme «Chinese rock» Johnny Thundersa & Heartbreakersa, u kojoj su iskritizirali malograđanštinu grada.
Nakon objavljivanja ploče osnivač sastava Valter Kocijančić napušta sastav, a bend širi postavu. Dolaz klavijature i pjevačica Pavica Mijatović dok muzika iz punk rocka prelazi u novi val. U novoj postavi objavljuju još dva albuma «Izleti» i «Zastave».

Narodna Pjesma



Termiti

Pojava Parafa je utjecala na razvoj riječke rock scene prema punku. Termiti su bili jedan od bendova koji se posebno istaknuo. Okupili su se 1978. godine, a prvi nastup imaju krajem iste godine. Zapamćeni su po provokativnom nastupu u Kristalnoj dvorani opatijskog hotela Kvarner kada je njihov pjevač Predrag Kraljević- Kralj nastupao s WC školjkom na glavi.
Iako dosta utjecali na scenu, posebice Riječku i Ljubljansku, Termiti nisu snimili album, već su jedino bili zastupljeni na kompilaciji «Novi punk val», koju je objavila RTV Ljubljana 1980. godine.
Nakon raspada gitarista Robert Tičić odlazi u Parafe, a Mrle će s vremenom formirati sastav Let 3 koji postaje jedan od najvećih hrvatskih rock sastava.
Tek 1996. godine je Dallas records objavio snimke Termita u formi albuma pd imenom LP ploča Vjeran Pas.




Pekinška patka

Sastav Pekinška patka oformili su Nebojša Čonkić – Čonta i Sreten Kovačević u srpnju 1978. godine u Novom Sadu.
Prvi zapaženi nastup imali su krajem godine na Boom festivalu u Novom Sadu gjde su svojom energijom izazvali pozitivne reakcije publike. Nakon nastupa na Omladinskom festivalu u Subotici stižu i dobre kritike, te bend sredinog godine objavljuje singl «Biti ružan, pametan i mlad / Bela Šljiva» za Jugoton. Singlica se pordala u 35 tisuća primjeraka, što je iznendailo sam bend, pa im Jugoton daje zeleno svjetlo za snimanje albuma, a time se otvaraju vrata i za druge punk i novovalne bendove što će rezultirati kompilacijom «Paket aranžman».
Album «Plitka poezija» izlazi u ljeto 1980. godine, a prethodio mu je singl «Bolje da nosim kratku kosu» što je jedna od njihovih najsviranijih pjesama, a u imenu sadržava punkerski bunt prema simfo i hard rocku, odnosno dugoj kosi koja je bila jedan od simbola tih muzičkih pravaca koje su punkeri prezirali.
No zbog njihovih provokativnih nastupa i tekstova zabranjuju im se koncerti, nastupi na televiziji, radiju i sve što ide uz to.
Ipak, publika ih je volila, pa je na zabrane reagirala grafitima «Čonta je Bog». Ipak baš publika će presuditi karijeri. Naime, pjesme na novom albumu «Strah od monotonije» su bile više novovalne na tragu Joy Divisiona i The Curea, a ne više energične punk rock pjesme, što im fanovi nisu oprostili. Zbog gubitka publike grupa se raspada.

Bolje da nosim kratku kosu


Električni orgazam


Nastali su 1980. godine, a u lipnju iste godine imaju prvi nastup. Postali su zapamčeni po nastupu na Omladinskom festivalu u subotici kada su tijekom nastupa polupali lampice s kičerske dekoracije i srušili razglas, mikrofone i tako to...
Iduće godine tri njihove pjesme će se naći na kultnoj kompilaciji «Paket aranžman», radi se o pjesmama «Krokodili dolaze», «Vi» i «Zlatni papagaj». Zatim snimaju album za Jugoton , što je prva novovalna ploča.
Zbog te ploče je novinar britanskog časopisa New Musical Express Kris Bohn je reka da su Električni orgazam najuzbudljiviji bend izvan britanije, pa se ploča mogla kupiti i u Engleskoj.
Sljedeći album «Lišće prekriva Lisabon» je manje punkersko novovalni i bend se više okreće psihodeliji, gothic rocku i post punku, te daju posvetu grupi The Doors u pjesmi «Alabama», a singl s ploče postaje pjesma «Dokolica».
1983. godine objavljuju album «Les chansones populare» gdje su obradilili rock hitove poput "The Man Who Sold The World" Davida Bowiea, "Metal Guru" T. Rexa, "When The Music's Over" The Doorsa.
Sljedećim album «Kako bubanj kaže» bend se okreće tradicionalnijem Stones rock izričaju, ali zbog loše parcepcije ploče bend počinje stagnirati.
Na scenu se vraćaju 1986. godine albumom distorzija koji je sadržavao niz hitova pjesama «Debela devojka», "Ja sam tezak kao konj" i «Kapetan Esid». U klubu Kulušić snimaju live album na kojoj se nalazi obrada pjesme Rolling Stonesa «Out of time» pod imenom «Bejbe, bejbe ti nisi tu». Dvije godine kasnije izdaju ploču «Letim, sanjam, dišem» i album najboljih hitova te prestaju s radom.
Gila radi muziku zajedno sa Vladom Divljanom (Idoli) i Kojom (Disciplina kičme) za film Kako je propao Rock and Roll, a ponovno se formiraju 1991. godine. Novi album "Seks, droga, nasilje i strah / Balkan horror rock" objavljaju godinu dana kasnije.
Članovi benda Gile, Cavke i Svaba s klolegama iz Partibrejkersa i EKV-a formiraju antiratni bend Rimtutituki.
Do današnjeg dana snimili su još 5 novih albuma, jedan best off i reizdali live album «Warszava 81».

Zlatni papagaj


Kud Idijoti

KUD Idijoti su bend koji je najviše utjecao na suvremenu domaću punk scenu. Primjerice danas jedan od najprodavanijh domaćih bendova Hladno Pivo je na početku svoje karijeru dosta toga posuđivao od KUD Idijota.
Osnovali su se 1981. godine.Šest godina kasnije pobjeđuju na Omladinskom festivalu u Subotici, te počinju nastupati Švicarskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Italiji. Prilikom nastupa u Reggio Calabriai na festivalu mediteranskih zemalja karabinjeri su im prekinuli koncert zbog izvođenja pjesme »Bandiera rossa«.
Prvi album nazvan »Bolivija R'nR« izlazi 1990. godine. Sviraju kao predgrupa bendu DOA, a novu ploču »Mi smo ovdje samo zbog para« objavljuju za kuču Halidon kasnije iste godine. Na toj ploči se nalazi pjesma »Bandiera rossa«.
Zbog raspada Jugoslavije novi album »Glupost je neuništiva« izlazi tek 1992. godine.
Slijedi album »Tako je govorio Zaratusta« objavljen uz suradnju s firmom »Primitiv Glasbic«. 1994. godine sviraju na Euro Woodstocku u Budimpešti, a u Ljubljanskoj hali Tivoli svirali su kao predgrupa Ramonesima.
S Franci Blaškovićem objavljuju zajednički album »Istra ti materina«, a zbog pjesme »Turbo catolico« album je zabranjen na Radiu Pazin, dok je sastav bio zabranjivan i na programu HTV-a. Nakon intervjua danom tjedniku »Feral Tribuneu« zabranjeni su i na Radio Puli i Glasu Istre.
Bez obzira na zabrane 1996. objavljuju album »Megapunk« koji je odlično ocjenjen od strane kritike čak u SAD-u i Njemačkoj.
Uspjeh se nije mogao ignorirati pa 97 godine objavljuju album »Cijena ponosa« za Dancing Bear.
2001. godine objavljuju album Remek djelo i zaposjedaju domaće top liste.



Idućoj emisiji pozabavit ćemo se svjetskim novovalnim i post punk bendovima poput Joy Divisiona i PIL-a.

1. Natječaj za 12.Art & Music Festival 2008. otvoren je za solo izvođače i sastave iz cijeloga svijeta bez obzira na stil glazbe koju izvode, a koji nemaju objavljeni nosač zvuka za službeno registriranu diskografsku kuću.

2. Svaki izvođač ili sastav na natječaj mora poslati najmanje 3 snimljene pjesme i to isključivo na CD-u, te popratni PRESS materijal koji mora sadržavati:
a) Kontakt osobu
(Ime i prezime, Ulica i kućni broj, Grad, Država, Telefon, Mobitel, Mail)
b) Imena članova grupe
c) Kratku biografiju
d) Fotografiju grupe(izvođača)
e) Web adresu (ukoliko je posjeduju)
Pjesme moraju biti autorske!
Sav poslani materijal ne vraća se pošiljateljima!

3. Prijave za 12. Art & Music Festival 2008. šalju se na adresu:
Art And Music Festival P.P.201, 52100 Pula, Hrvatska

4. Natječaj je otvoren od trenutka objavljivanja do 7.ožujka (marta) 2008. godine nakon čega će sedmeročlani žiri 12. Art & Music Festivala 2008. na osnovu preslušanih snimaka odabrati 8 polufinalista koji će nastupati od 1. do 3. svibnja (maja) u Puli.Žiri Festivala, nakon nastupa uživo svih osam izvođača, odabrat će dva finalista 12. Art & Music Festivala 2008., dok će jednog finalistu izabrati publika, te će sva tri izvođača ponovo nastupiti u finalu kada će biti proglašen i pobjednik 12. Art & Music Festivala 2008.

5. Pobjednik 12. Art & Music Festivala 2008. za nagradu dobiva mogućnost potpisivanja ugovora za prvi album, te mogućnost snimanja albuma u Studiu PARTYZAN u Puli (60 sati korištenja studia).


6. Sve ostale informacije o 12. Art & Music Festivalu 2008. mogu se saznati na službenim web stranicama www.artandmusicfest.org ili na br. telefona ++385 91 214 33 44

Na zajedničkoj konferenciji za novinare Akcije mladih i Foruma mladih SDP-a najavljena je javna tribina «Otvoreni Palach» na kojoj će se predstaviti mogući model upravljanja klubom. Udružene mlade političke snage objasnile su svoj prijedlog projekta upravljanja Palachom kojega su nazvali «Otvoreni Palach».
Vojko Braut iz Foruma mladih SDP-a smatra kako bi prostorom Palacha trebala upravljati udruga «Otvoreni Palach» čiji bi osnivači i članovi sve zainteresirane fizičke osobe i Grad Rijeka. Funkcija takve udruge, objašnjava Braut, trebala bi biti dvojaka: s jedne strane polivalentna koja se bavi organiziranjem događaja i s druge strane one koja služi kao servis drugim udrugama i zainteresiranim fizičkim osobama koji žele organizirati događaje u prostoru Palacha. Udruga ne bi obavljala ugostiteljsku djelatnost, nego bi ugostiteljski prostor dala određenom poslovnom subjektu- napominje Braut.
O zajedničkom prijedlogu Akcije mladih i Foruma mladih SDP-a, ali i o postojanju alternativne scene u Rijeci, raspravljat će se u četvrtak, u 18 sati, u Palachu. Sudionici tribine bit će gradonačelnik Obersnel, Ozren Culić iz Udruge Kocka iz Splita, Aljoša Pužar s Filozofskoga fakulteta u Rijeci, Davor Mišković iz udruge Molekule, Damir Radović iz udruge RiRock, Krešimir Vogrinc iz udruge Parnas, Luisa Ritoša iz udruge Galerije O.K, Hrvoje Štefan iz Foruma mladih SDP-a te moderator tribine Miran Mačešić iz Akcije mladih.
Svi vi koje zanima sudbina Palacha svratite na tribinu i aktivno se uključite u raspravu jer je «rješavanje problema Palacha» možda prvi korak u odgonetavanju dileme može li alternativna scena postojati ako se u njezin program i rad aktivno uključe gradske vlasti.
Što mislite o potonjem, može li ili je ovo kraj jedne nezavisne kulturne epohe u Rijeci?

U prostorijama Molekule najavljen je ovogodišnji Art & Clubbing u oragnizaciji udruge Drugo more koji će se održati 25. i 26. siječnja, odnosno ovaj petak i subotu u HKD-u.
Na programu će biti dvije solo predstave «O boli i šahu» Damira Bartola Indoša i «Raj 2- neprekinut zvuk padajućeg stabla» Rose Casado.
U svom performansu Bartol Indoš, jedan od najstarijih hrvatskih performera, će spojiti svoju priću o odrastanju s starim odbačenim predmetima i političkim revolucionarima koji su utjecali na njegovo odrastanje. Također, tijekom predstave bit će česta interakcija s publikom, kako bi umjetnik uspio u svojoj namjeri da otkrivajući svoje odrastanje, preda sebe u potpunosti publici.
U drugom performansu Rosa Casado, kaja je dio svoje karijere provela u danskom Odin teatru, će tematizirati migracije i turizam, tako što će tijekom svoje predstave crtati svoje turističko putovanje i staviti ga u suodnos s migracijom gospodina Boyea iz Snegala u Španjolsku.
Svaka predstava počinje u 20 sati, a cijena karata iznosi 45 kuna, dok za studente i učenike iznosi 25 kuna.
After party je u klubu Discorida,
Na presici je predstavljen i ovogodišnji program saveza udruga Molekula. U ožujku će se otvoriti izložba Rijeka – Torino – Napoli – Milano, na kojoj će se prikazati suvremena talijanska umjetnost po izboru kustosa Luigia Giovanozzoa iz Napulja. Izložba će se održati u galeriji Kortil.
Zatim će se tijekom travnja u HKD-u održati treći po redu filmski festival Mediteranske igre, a ove godine će se prikazati filmovi suvremenog francuskog autora Roberta Guediguiana. Radi se o filmovima koji spadaju pod tzv. Marseillesku kroniku, a nastali su između 1997. i 2005. godine.
Tijekom ožujka i travnja održat će se serija predavanja radionica kojima će se posjetitelji upoznati sa intredisciplinarnom pristupom i prirodom novomedijskih umjetnosti.
A u jesen će se održati centralni program Molekule «Moje, tvoje, naše» koji će se ove godine kroz predavanja, izložbe i radionice baviti temom građanstva i konzumerizma. U sklopu programa održat će se i sajam nezavisnog izdavaštva kojeg organizira udruga Infošop škatula.

četvrtkom | 18.30

Yeasayer
All Hours Cymbals
We Are Free, 2007



Ej, di ste, šta ima?

Šta stvarno?

Pa šta niste prije rekli.

Ovako ćemo... ajmo nešto skuhat pa da cijelo stubište u zgradi lijepo miriši. Danas – All Hours Cymbals a la Yeasayer, jedan relativno novi dish iz Brooklyna kojem čak i Barbieri daje prednost nad kanadskim receptima slične vrste, a i Bakalović se u zadnjem broju časopisa «Kod Ane – The Magazine» kune u svježinu ovog jela na majku i njenu bezuvjetnu ljubav. Po Reneu ova klopa, citiram ga, «iznenađuje svojom skromnošću».

Recept ide ovako: uzmete Peter Gabrielov glas kojeg prethodno dva dana namačete u crnoj marinadi od TV On The Radio s malo pojačanom dozom Tundea Adebimpea, naravno, i dobro ga ocijedite tako da se sav bajkoviti rok i world music potpuno izgube. Dobro ga nauljite tzv. Talk Talk uljem pa ga frknite u pleh. Protvon, ok? Dobro ajde, tepsiju, lušćeru, no. Oko njega naslažite velike komade Tears For Fearsa i Lindsey Buckinghama (upozoravam – stvarno velike komade) i sve dobro zalijte Wolf Parade saftom. Još po želji možete dodati malo The Earliesa, ali to ko voli. Posipati sa barbershop quartet začinima i staviti u pečnicu na dobrih sat vremena. Poslužiti uz Animal Collective, naravno, jer ipak je ovo vegan-hostile emisija/blog. I to je to... dobar tek! Voli vas Vaš Almo Čatlak. Ovaaj.. voli vas Vaš ek, to sam htio reći.

«Anyone can cook... but that doesn't mean anyone should!», kaže se u posljednjem Pixarovom remekdjelu, zato moje alegorijsko-kulinarske aspiracije na stranu, evo što stvarno, osim skupine subjektivnih asocijacija, jesu Yeasayer i njihov album prvijenac. A prije svega, nisu, iako ste možda iz recepta mogli steći takav dojam, kopiranti i reciklatori. Kad bi i kuhali/pekli po ovom receptu, dobili bi nešto sasvim novo, koje – da, podsjeća, ok, ali je i svoja, svježa i vrlo zdrava i hranjiva panja.

Yeasayer su četveročlani bend iz Brooklyna i, uz Dirty Projectors, Vampire Weekend i još neke, dio su nove koncentracije bendova iz te newyorške verzije riječke Mlake. Iako postoje već neko vrijeme, pažnju na sebe su privukli nastupima na prošlogodišnjim festivalima nakon kojih su uslijedila kritičarska hvaljenja. Anand Wilder, Chris Keating, Ira Wolf Tuton i Luke Fasano (četiri frenda odrasla u crkvenim zborovima i na mjuziklima) na «All Hours Cymbals» doista opravdavaju kritičarske frazeologije tipa «interesantna poliritmija» i «šumske atmosfere», no prije svega zadivljuju svojim četveroglasjem pomoću kojeg grade ozračja koja sljubljuju (aha! kulinarski lingo je još tu!) osamdesete i ove «nulte» godine, spiritualizam i gospelasto, gabrielovsko pjevanje, hendklepove i kompjuterske čare-bare a da niti jednom ne odu dovoljno daleko od svog gustog izričaja.

Bez obzira na sva maloprije nabrojena imena na koja Yeasayer mogu podsjećati, album «All Hours Cymbals» nije eklektičan, već je dosljedan od početka do kraja i bez beda odvodi na «neko drugo mjesto», izvan realnosti. Mnogim bendovima i kolektivima treba nekoliko godina da bi skupili dovoljno iskustva i pjesama da bi onda imali šta za reć a da je imalo pametno, a ovaj bend je već na svom prvijencu ponudio dovoljno stihovnih i glazbenih dubina za omanje tuđe karijere.

Kritičar «britanskog časopisa za Dylana, Lennona, Stonese i Younga i tu i tamo još koji bend» zvanog «Uncut» za glavnog vokalistu Yeasayera, Chrisa Keatinga kaže da zvuči kao da ne pjeva zato što zna ili može nego zato što mora i to nije daleko od istine. Cijeli album je veći od života samog, no uspjeh i njegovo funkcioniranje i tajna leže u tome što je ta veličina i velika/iskrena ekspresija izvedena vrlo uvjerljivo i niti jednom tu nema vonja na glumljene emocije ili na bilokakve pjesmostvaralačke kompromise koji jesu svojstveni bendovima takvog ispuha.

Za razliku od npr. Arcade Fire po čijem tempiranju himničnog trenutka možete namjestiti sat na mobitelu, odnosno točno razaznati koji dio je namjerno isfuran da bi polučio određeni efekt, Yeasayerima se himničnost i visoko emocionalni pasaži događaju kao mikroljepote i logične posljedice tijeka pjesme.

Nije se James Murphy, čovjek koji stoji iza BeatNochinog albuma 2007., iz East Rivera preselio u Brooklyn zbog rastuće scene, već zbog rastućih i bezobraznih cijena stanova na Manhattanu, no sad kad je promijenio adresu mogao bi otkriti vrlo zanimljivi novi punkt američke, inteligentne, osvještene i prije svega dobre glazbe. Yeasayer najistaknutiji su predstavnici brooklynskog «novog vala» koji se ne srame ni ne štede do finalnog rezultata – pjesme doći preko najnemogućijih utjecaja i uz mnogo mnogo samouvjerenosti.

Odlični prvijenac benda koji bi mogao dati još mnogo i sve u svemu - vrlo široka glazba ujednačenog filinga, utopijskog okusa, hipnotizirajućih, interesantnih i vrlo modernih glazbenih postupaka, rješenja i odličnih stihova koja svakako zaslužuje pažnju vaših lijenih ušiju.

The Pickings: Sunrise, 2080, No Need To Worry, Forgiveness, Waves, Worms, Red Cave

Nema Razloga Za Brigu: Fader Side Show, CMJ 2007

In 2080 i'll surely be dead: ...so don't look ahead, never look ahead.

Reci "da" i dignut ćemo stranicu: www.yeasayer.net

Yea,
ek.

p.s.

Burial
Untrue
Hyperdub, 2007



Samo ovo:

Da, stvarno je toliko dobar i vrijedan pažnje kao što su svi pisali. Preporućujem, ako ništa drugo onda barem prve dvije pjesme, ako ne brojimo intro, «Archangel» i «Near Dark» koje zbog više reverba nego što je to zakonom dozvoljeno u nekim manjim zemljama, te ispičanih i softverima akordiziranih «pjevanja» noćne suludosti i opsesije čine lakše podnošljivim, ako ne i plesnim. Nisam ni u najluđim snovima mislio da će jedan toliko bazičan i neuzbudljiv, te vrlo passe, pogotovo za sve zemlje na svijetu osim Britanije gdje je takva scena i danas jako živa, ritmički obrazac kao što je 2step (ili uk garage ili dubstep, as you like it) u 2007. ili 2008. biti nešto za što mogu reći – hej, ovo je dobro. Preporućujem svim starim Massive Attack fanovima koji su međuvremenu zaboravili kako lijepo može bit kad je tužno.

Situacija je nepodnošljiva.

Nadam se da će potrajati.

Ajde.

Stevan Pejnović, predsjednik PGS-a Rijeka i Nikša Vitković član predsjedništva PGS Rijeka, osvrnuli su se na konferenciji za novinare na poskupljenje usluga Autotroleja i na situaciju oko kluba Palach. Pejnović smatra da se poskupljenje javnoga prijevoza neopravdano objašnjava poskupljenjem goriva jer da bi se opravdalo 10% poskupljenje, poskupljenje naftnih derivata u godinu dana bi trebalo iznositi 25%. Međutim, naftni derivati nisu poskupili za 25%, dakle uzroci poskupljenja se nalaze drugdje, a takvim objašnjenjem se skrivaju promašaji u poslovanju Autotroleja. Smatraju da je razlog poskupljenja nemogućnost Uprave Autotroleja da vraća kredite za 32 nova autobusa zbog čega dolazi do povećanja ulaznih troškova što Grad svojim subvencijama ne može pratiti.

Naime, PGS-ovci su mišljenja da Grad sve teže može financirati kapitalne projekte što je situacija s nabavkom novih autobusa zorno pokazala. Stoga je Vitković rekao kako se može dogoditi da Grad upadne u dužničko ropstvo zbog sve većega financiranja projekata putem zaduživanja. Smatraju da se poslovanje Autotroleja može popraviti, ako se prvo promijeni pogonsko gorivo autobusa s naftnih derivata na bio goriva, budući se predviđa rast cijena naftnih derivata na 200 dolara. Također smatraju da bi gradovi iz riječkoga prstena trebali većim iznosom subvencionirati Autotrolej te se zalažu za restruktuiranje nekih autobusnih linija koje voze po sličnim trasama.
Što se tiče kluba Palach, Vitković, koji je jedan od osnivača kluba, rekao je da Palach treba ostati isto što je bio i do sada, odnosno inkubator kulture i mjesto gdje mladi mogu prvi put aktualizirati neke svoje ideje. Stoga je mišljenja da se od kluba ne može zahtjevati poslovanje po nekim tržišnim principima jer ljudi koji vode klub se bave kulturom, a ne poduzetništvom.

Također podržavaju inicijativu Foruma mladih SDP-a i Akcije Mladih da se održi javna rasprava o klubu Palach. Vitković također razmatra osnivanje zaklade gdje bi ljudi koji su kroz 40 godišnju povijest bili vezani za Palach davali donacije koje bi mogle biti poprilične budući da među bivšim Palachovcima ima i imućnih ljudi.

Dionne Warwick (rođena kao Marie Dionne Warwick 1940. u New Jerseyu) pripada malobrojnom društvu najcjenjenijih soul legendi našeg doba. Osim glazbe, poznata je i po svojem društvenom zalaganju pri UN-u te aktivizmu za ljudska prava u SAD-u. Ona je jedina osoba (uz Arethu Franklin) koja je za vrijeme rock-ere imala najviše Billboard top 100 hitova. Za svoj glazbeni rad primila je ukupno 5 nagrada Grammy. Žutom tisku poznata je kao teta Whitney Houston.
Prvi glazbeni uspjeh ostvarila je davne 1962. godine hitom "Don't make me over" i "Wishin' and Hopin'" (koju je kasnije prepjevala Dusty Springfield). Suradnja s producentom i skladateljom Burtom Bacharachom i Halom Davidom ostat će zapamćena po nekim od najvećih soul pjesama poput "Say a little prayer", "Walk on by", "Message to Michael", "I'll never fall in love again", "What the world needs now", "Do you know the way to San Jose", "Alfie". Mnoge od njih postale su soul standardi.
Period kasnih 70-ih označio je i promjenu u zvuku njezine glazbe. Osim nekoliko "izleta" u disco glazbu krajem 70-ih (naročito s Detroit Spinnersima), ostala je vjerna svojem izričaju. 1982. godine BeeGees će za Dionne napisati pjesmu "Heartbreaker" koja će u najkraćem roku postati jedna od najslušanijih radijskih pjesama te godine, te svakako najveći Dionnin hit u 80-ima. 2006. godine izdala je novoaranžiranu kompilaciju hitova "My friends and me" na kojoj je ugostila Gloriu Estefan, Oliviu Newton-John, Wynonnu Judd, Rebu McEntire i dr.
Dionne je koncem 2007. godine odlučila organizirati europsku turneju na kojoj je upravo jučer, 15.1.2008. nastupila u prepunom tršćanskom Teatru Rossetti. Dionne Warwick uz podršku petorice odličnih glazbenika odvela je svojom glazbom prisutne u dimenziju bez prostora i vremena, pružajući im odličnu atmosferu. Premda vidno narušenog zdravlja, nije zaboravila na publiku s kojom je neprestano komunicirala, razgovarala i prepričavala anegdote.

dexter

Večeras u 20 sati na 98,4 MHz ide četvrta emisija Pankerskih trideset.

U ovoj emisiji pozabavit ćemo se post Pistols punk bendovima. Naime, nakon raspada Pistolsa počelo je opadanje popularnosti punka i čak ga se proglašavalo mrtvim. Sa takvim stavom se nisu složili The Exploited koji svoj prvi album nazivaju Punk's not dead. Dakle popratit ćemo bendove koji su nastavili s punkom dovodeći ga do ekstrema te su time utjecali na stvaranje novih muzičkih pravaca Hard Core-a i Trash metala. Osim toga Kennedysi i Bad Religion su začetnici današnjih društveno angažiranih punk bendova koji zbog svojih porukama često od strane «old school» pankera dobivaju epitete da su hipici, dok su Exploited i Misfits doveli punk do ekstrema koji graniči s nasiljem i hororom. No sva četiri benda su točno predvidjeli svjetsku budućnost prepunu ratova i laži iz centara moći čime se punkerska mantra No future pokazala potpuno točnom.

Dead Kennedys

Jedan od najutjecajnijih i najpopularniji post Pistols punk bend iz SAD-a su bili Dead Kennedys. Nastali su u San Franciscu 1978. godine kada se Jello Biafra javio na oglas u kojem je bend tražio pjevača. Svojim prvim nastupima u centru San Francisco punk scene, filipinskom restoranu «Fab Mab» Kennedysi ubrzo stiču znatnu sljedbu fanova.
Prvi singli im je California Uber Alles. U navedenoj pjesmi Biafra žestoko kritizira tadašnjeg guvernera kalifornije Jerry Browna i ukazuje smjer razvoja benda kao politički angažiranog.
Singl su objavili na njihovoj etiketi Alternative tentacles, koja je danas postala jedna od najznačajniji nezavisnih diskografskih kuća, za koju idaju i izdavali su albume sastavi kao što su NoMeansNo i Melvins, a čak objavljuje govore Noama Chomskog.
Idući singl je Hollyday in Cambodia, punk pjesma sa surf gitarističkim zvukom što će biti jedna od karakteristika sastava.
Navedene pjesme će se naći na njihovom prvom albumu «Fresh Fruit for Rotting Vegetables» koji izlazi 1980. godine i postat će zlatna ploča u Velikoj Britaniji.
Zbog imena benda i svojih tekstova kojom su ironizirali konzervativnu ameriku doživljavali su napade od strane desničarski i religijskih grupacija.
Osamdesete godine kreću na britansku turneju i tamo si osiguravaju status jednog od najpopularnijeg punk benda.
Iduće godine izdaju EP «In God We Trust Inc.» na kojem se nalazi pjesma «Nazi Punks Fuck off» čime su jasno odredili svoj svjetonazor.
Novi album PLASTIC SURGERY DISASTERS objavljuju 1982. godine, a treći album "Frankenchrist" 1985. godine, kojeg je obilježio provokativan poster "Penis Landscape," švicarskog umjetnika H. R. Gigera i tekstovi koji kritiziraju sve veću snagu desnice u američkoj politici.
Posljednji nastup imali su u veljači 1986.godine, a Novi album «Bed Time for Democraty» izlazi kasnije te godine nakon što se bend već raspao.

Pjesma: Hollyday in Cambodia



Misfits

Počeli su kao Art rock bend pod utjecajem Black Sabbatha i Doorsa, a osnivač Glenn Danzig je uz ulogu pjevača svirao klavijature, no sa sve većom popularizacijom punk sastava kao što su Ramones ili The Damned Misfitsi ubrzavaju i skračuju svoje pjesme sve više se pretvarajući u punk sastav.
Osnovali su se 1977. godine u gradu Lodi, a ime Misfits su uzeli prema posljednjem filmu Marillyn Monroe. Prve nastupe imali su u New Yorškom klubu CBGB.
Većinu singlova su objavljivili pod vlastitom etiketom Plan 9, za čije ime je poslužio trash horror film Ed Wooda «Plan 9 from outher space».
U svojim tekstovima su se bavili distopijskom budućnosću, a zbog čestih referenci na B horor filmove sam sastav je počeo stvarati takav imidž, pa ih se smatra jednim od začetnika Horor punka, iako je vjerojatno da je na njih utjecao vampirski imidž pjevača britanske grupe The Damned, kojima su Misfitsi znali svirati kao predgrupa.
Prvi u potpunosti zaokruženi album, Walk among us, snimaju u ožujku 1982. godine za Ruby/Slash records. Na tom albumu su sintetizirali svoju punk hard core energiju sa horor tekstovima.
Zanimljiva je i priča o nastanku pjesme London Dungeon. Naime, nakon što su otišli s britanske turneje s Damnedima, još uvijek u Londonu, nazočili su koncert grupe The Jam, kamo se Danzig potukao sa skinheadsima i policajcima. Nakon toga je proveo dvije noći u Londonskom zatvoru što ga je inspiriralo za navedenu pjesmu.
Tek 1997. godine objavljuju svoj prvi album Static Age, kojeg su snimili još 1977.
Danzig se sve više interesira za gothic rock, te nakon što u 1982. snimaju live album "Evilive" i u srpnju 1983. Hard Core album «Eatrh AD», Danizg napušta Misfitse na njihovom godišnjem nastupu za Hallowen i formira gothic sastav Samhain.


Pjesma: London dungeon



Exploited

Počinju kao Oi punk bend. Formiraju se 1979. godine u Edinborroughu. Prvi ploču EP Army Life izdaju 1981. godine, a album Punk's not deat im izlazi iste godine koji je zauzeom prvo mjesto na top listi nezavisnih albuma te godine.
S grupom Discharge kreću na «Apocalipse now» turneju koja je bila rasprodana.
Album "Troops of Tomorrow" izlazi 1982. godine, a zvuk benda, uz njihove suvremenike GBH i spomenuti Discharge je znatno utjecao i na nastanak trash metala. Naime, Slayeri obrađuju pjesmu Exploiteda UK82, koju su za potrebe filma Judgment night preimenovali u LA 92, dok su Antrax i Metallica nekoliko puta obrađivali pjesme sastava Discharge.
Tekstovima su se protivili autoritetu, politici i ratu, dok su njihovi nastupi su često bili nasilni zbog čega su uhapšeni u Španjolskoj i zabranjeni u Nizozemskoj.
S vremenom sve više metaliziraju svoj zvuk i od šestog i sedmog albuma Massacre izašao 1990. i Beat the Bastards izašlog 1996. godine slobodno ih se može nazvati trash metal bendom.


Pjesma: Army life




Bad Religion

Nastaju 1980. godine u južnoj Kaliforniji. Do današnjeg dana izdali su četrnaest studijskih albuma, te su često mijenjali postave čiji su temelj bili gitarista Brett Gurewitz i pjevač Greg Graffin. Njih dvojica su bili i glavni autori i zaslužni za karakterističnost sastava, vokalne harmonije i politički angažirane tekstove. Takav pristup glazbi će utjecati na današnju melodične punk bendove poput NOFX-a.
Prvu ploču izdaju 1981. godine za svoju etiketu Epitaph records, za koju su kasnije svoje albume izdavali već spomenuti NOFX, Offspring i drugi danas poznati punk i rock sastavi.
Iduće godine izdaju prvi album «How could Hell be Any Worse» čime stvaraju poveću bazu fanova, da bi taj status pomalo ugrozili sljedeće godine prog- rock albumom s istaknutim klavijaturama «Into the unknown» koji nije na početku bio prihvaćen od njihovih fanova.
Gurewitz odlazi iz benda ne odvikavanje, a sastav se vrača svom originalnom zvuku na EP-u Back to the Known no ubrzo se raspadaju.
Ponovno se okupljaju 1986. te dvije godine kasnije izdaju album "Suffer" kojeg kritika i fanovi drže za jednu od njihovih najboljih ploča.
Sljede albumi "No Control", "Against the Grain" i "Generator", a 1993. godine prelaze na major label Atlantic Record za koju izdaju album Recipe for Hate. Sljedeće godine izlazi album "Stranger than Fiction" koji postaje prva ploča benda prodana u preko pola milijuna primjeraka i time dobiva status zlatne ploče. Gurewitz opet napušta bend smatrajući da su se prodali.
Za Atlantic records izdaju još dva albuma, a 2001. ponovno se vraćaju na Epitaph records, a Gurewitz se vraća u benda. Izdaju albume "The Process of Beleif", a 2004. izlazi album "The Empire Strkes First" koji je u cijelosti anti Bushevski nastorjen budući su članovi sastava mišljenja da je George W. Bush najgori američki predsjednik i jedan od najgorih svjetskih vođa ikada.
Posljednji album "New Maps of Hell" izdaju 2007. godine.

Pjesma: Were only gonna die


U idućoj emisiji pozabavit ćemo se punk sastavima na ex- Yu prostorima.

Na današnjoj sjednici gradskog poglavarstva usvojena je odluka o povećanju cijena ju javnom prijevozu za 10%.
Naime, u zadnjih nekoliko godina značajno su porasli materijalni troškovi, a zadnje povećanje cijena u Autotroleju zbilo se prije godinu dana, no svrha tog poskupljenja bila je nabavka novih autobusa kako bi se vozni park uskladio sa zakonskom regulativom da na cestama ne smiju biti vozila starija od 12 godina, dok se posljednje poskupljenje vezano uz povećanje materijalnih troškova u Autotroleju dogodilo 2005. godine.
Najveći razlog poskupljenj su sve veći troškovi goriva koji iznose preko 60% ukupnih materijalnih troškova Autotroleja.
Izlagač prijedloga Crnković je rekao da se problem ne može riješiti dodatnim subvencijama, jer već sada gradske subvencije iznose preko 40% ukupnih prihoda Autotroleja, stoga je jedino moguće rješenje poskupljenje. S tim poskupljenjem se složio i Savjet potrošača na sastanku 10. siječnja ove godine.
No prijedlogu su se usprotivili HNS-ovi članovi poglavarstva. Edita Stilin smatra da bi cijena karte za studente, srednjoškolce i osnovnoškolce trebala ostati nepromijenjena, budući Rijeka postaje sve važniji sveučilišni grad i povećanjem cijena prijevoza za studente ne treba dovoditi u pitanje takvo usmjerenje, inače će Rijeka, poslje Osijeka, postati grad s najskupljim prijevozom za studente.
Đani Poropat je podržao Editu Stilin i rekao je kako bi bilo potrebno sprovesti reoganizaciju u financijama Autotroleja kako bi se našla rezervna sredstva za izbjegne poskupljenj karata za studente.
S njima se nije složio Luciano Sušanj koji smatra da poskupljenje teško pada svim ljudima te da svi građani podjednako moraju snositi troškove života.
Protiv poskupljenja bio je i Šime Jagičić, koji je rekao da bi gradovi iz okruženja Rijeke, koji imaju dobar proračun, poput Lovrana, Kostrene i Viškova trebali znatnije sudjelovati u subvencioniranju Autotroleja, budući da preko 60% iznosa subvencije otpada samo na Rijeku.
Također je postavio pitanje direktoru Autotroleja Čirilu Jurišiću kako to da unatoč povećanju broja putnika, autobusnih linija i cijene karte prihodi Autotroleja padaju?
Jurišić je dao, najblaže rečeno, neobično objašnjenje i ustvrdio je da prihodi padaju zato što putnici kupuju jeftiniju kartu na kiosku, a ne skuplju kod vozača.
Na to mu je replicirao Poropat koji je rekao da su i cijene jeftinih karata poskupile te da se povećao broj putnika, tako da s takvim dvostrukim povećanjem nije logično da dolazi do smanjenja prihoda.
HNS-ovcima je replicirao Obersnel koji je rekao da je politika ozbiljan posao, a ne demagogija te se stoga ponekad moraju donjeti odluke koje nisu simpatične, poput poskupljenja cijene javnog prijevoza.
Smatra nelogičnim da se sada idu mijenjati stavke proračuna, jer iznos koji bi bio potreban kako bi cijene karata za studente i srednjoškolce ostale iste iznosio bi milijun i 700 tisuća kuna. Osim toga takvo rješenje nebi bilo opravdano prema umirovljenicima i zaposlenima, jer je Rijeka, osim grada znanja i grad zaposlenih. Stoga smatra da je to neodgovoran prijedlog i on kada bi bio neodgovoran mogao bi predložiti da se taj iznos uzme iz odjela za školstvo.
Osim toga, smatra da protivnici poskupljenja nisu uzeli u obzir sadašnja poskupljenja goriva, koja iznose 800 tisuća kuna, što dodatno opterećuju poslovanje Autotroleja, a taj trošak pokriva osnivač Autotroleja, odnosno Grad Rijeka. Svako pokrivanje gubitka dovodi do toga da ostaje manje financijskih sredstava za druge gradske programe, poput socijalnih ili kulturnih. Rekao je da se na svakoj skupštini Autotroleja raspravlja o smanjenju troškova, pa se primjerice broj zaposlenih s tisuću smanjio na sedamsto, a u isto vrijeme je zadržan visok standard javnog prijevoza, odnosno broj linija i njihovo često prometovanje.
Također se usprotivio uspoređivanj cijene javnog prijevoza s drugim gradovima, jer smatra da riječki javni prijevoz ima bolji standard od svih gradova u državi osim Zagreba.
Stoga, budući da nije dobio niti jedan argumentirani prijedlog kako izbjeći poskupljenje, podržao je prijedlog i dodao da možemo biti sretni da se spirala poskupljenja ne nastavi zbog poskupljenja cijene naftnih derivata.
Budući da je bila prozvana kao demagog Edita Stilin je odgovorila Obersnelu i rekla da se mogu naći sredstva iz proračuna, jer postoji rebalans proračuna, te da dijete iz Rijeke koje studira u Zagrebu tamo ima besplatni javni prijevoz, dok ga u Rijeci nema.
Na to je odgovorio Obersnel da Zagreb ima veći prirez od Rijeke, pa ukoliko želi neka predloži povećanje prireza.
Poropat je rekao da je odluka o subvencioniranju politička, te da iz razloga što gotovo svaka riječka obitelj ima studenta ili školarca, smatra da je potrebno zadržati iste cijene njihovih karti za javni prijevoz.
Na kraju je 10 postotno poskupljenje cijena usluga Autotroleja ipak usvojeno sa 6 glasova za i sa 3 glasa protiv što su bili glasovi HNS-ovi članova poglavarstva.

Malo promjene u zvuku iduću nedjelju noć (20./21.1.): 01 - 04h lounge mjuza (downbeat, trip-hop, electronic, chill-out, bossanova...). Zašto da peglate uz noćni satelitski program sa slikama svemira ili vožnjom vlakom kad to možete i uz Svid? E! :)

dexter

Povratnička smjena u nedjeljno jutro... nakon pet godina pauze. Nemir i iščekivanja nestala su onog trenutka kad sam sjeo u radnu fotelju. Vrtiti glazbu za vas drage slušatelje velika je privilegija i odgovornost. Let the show begin!

dexter's lab

Nezavisni hrvatski sindikati su poslali priopćenje u kojem kažu: « Iznenađeni današnjim poskupljenjem pekarskih proizvoda, a posebno kruha, izražavamo oštar prosvjed, posebno stoga što nema prihvatljivih razloga kojima bi se opravdao ovakav udar na standard građana, posebno onih najsiromašnijih. Očito je samo bilo pitanje dana kad će se u Rijeci, nakon što se to dogodilo u Zagrebu i Splitu, krenuti s poskupljenjima osnovne prehrambene namirnice.
Lanjska žetva bila je bogata, bilo je i zaliha od godine ranije, pa nema prihvatljivog obrazloženja, kako za poskupljenje brašna, tako ni za poskupljenje kruha i pekarskih proizvoda.
Bez, obzira što je cijena pšenice na svjetskoj razini osjetno porasla, nema razloga za poskupljenjem pšenice u Hrvatskoj jer je ona u Hrvatskoj uzgojena, a ne uvezena.
Zbog sveg navedenog Nezavisni hrvatski sindikati , kroz svoj regionalni ured u Rijeci, oštro prosvjeduju zbog poskupljenja kruha u Rijeci.»

Riječki ekološki pokret je dao svoj prijedlog rješavanja problema buke koja dolazi iz kluba Palach i šteti radu. Smatraju da bi se Grad prema tom problemu trebao postaviti kao prema građenju ceste, iz razloga što se zaključilo da je Palach zbog svoje tradicije važan za Rijeku, pa bi Grad trebao financirati postavljenje stakleno betonskog krova u Kružnoj ulici u razini prvog kata. Time bi se rješio problem buke, a stanari bi dobili veliku terasu, a grad bi imao zanimljivu natkrivenu ulicu.
Kao pozitivan primjer početka rješavanja problema buke istakli su postavljanje masivnih drvenih škura na prozore Palacha od strane MMC-a, čime se znatno smanjila količina buke u ulici, pa su zapitali gradsku vlast zašto se nitko od njih nije sjetio postaviti barem drvene škure na prozore Palacha svo ovo vrijeme.

Večeras u 20 sati na 98,4 MHz ide treća epizoda pankerskih trideset>


U drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća Britanija se našla u velikoj gospodarskoj krizi. Posljedica toga je bio sve veći jaz među klasama što je kod mnogih mladih ljudi ostavljalo dojam besperspektivnosti.
Popularna muzika je bila pompozna. U svom zenitu je bio virtuozni simfo rock koji je tekstovima bježao od surove realnosti, pa su se tako mlađe generacije sve teže identificirale sa simfo bendovima.
Kao rezultat pobune nastao je punk koji je tekstovima konačno dodirnuo stvarni svijet, a muzičkom jednostavnoišću je omogućio bilo kome da sastavi svoj bend.
Scena se razvila u dučanu robe imena «SEX» Malcolma McLarena i modne kreatorice Vivian Westwood, gdje su se okupljali članovi Pistolsa i Clasha te u klubovima The Roxy i 100 club.

Magazine - Shoot by Both Sides




Sex Pistols

Jesu li Sex Pistols samo kopija New York Dollsa, odnosno konačni rezultat onoga što je McLaren od Dollsa htio učiniti?
Vjerojatno bi bilo tako da nije bilo Johnny Rottena.
Iako bi on za veličanje njegove persone rekao «Nevermind the bollocks», osoba koja je napisala stih «I am an antichrist, I am an anarchyst» zaslužuje određenu hvalu, koliko gode se Glenn Matlock, autor većine muzike i prvi basista Psitolsa, protivio navedenom stihu.
Legenda kaže da je Rotten uletio u bend kada ga je McLaren vidio kako se šeće u majici Pink Floyda iznad čega je rukom bilo dopisano «I hate».
Takav antivirtuozni muzički stav definirao je punk kroz muziciranje Sex Pistolsa. Drugim riječima, povratak rock muzike njezinoj energiji kroz jednostavnost.
Osim toga, Rotten nije pisao tekstove o ljubavi poput New York dollsa, već je svom silinom tekstovima napadao tadašnje britansko društvo i do tada nedodirljivu kraljevsku obitelj. Tako su pistolsi na obljetnicu kraljičine krunidbe zaplovili Thamesom i sa svog brodića puštali njihov singl «God save the Queen».

God save the Queen



Pistolsi su dodatno šokirali britansku javnost nastupom na Bill Grundy showu, kamo su propisno ispičkarali voditelja. Zato im je niz nastupa bio otkazan, ali legenda o punkerskom buntu i antikonformizmu je stvorena.
Dovlačenjem Sid Viciousa u bend na bas gitaru, umjesto autora muzike Glen Matlocka, stvorena je još jedna legenda. Viciousa je bas gitari neuspješno pokušao naučiti Lemmy iz Motorheada. Neuspješno, jer naprosto Sid, prema Lemmyevim riječima, nije imao talenta. Ali imao je karizmu, no zato je većinu bass dionica na albumu «Never Mind the bollocks, here's the Sex Pistols» koji izlazi 28. listopada 1977. godine,odsvirao gitarista Steve Jones. Osim njega dio dionica je odsvirao i bivši basista Glenn Matlock.
Početkom 1978. godine Pistolsi odlaze na turneju po jugu SAD-a, gjde su šokirali tamošnju konzervativnu publiku.
Zadnji koncert su održali u San Franciscu, a koncert je Rotten zaključio riječima «Imate li osjećaj da su vas prevarili». Tri dana kasnije, 17. siječnja 1978. godine, Rotten napušta bend.
Oststak benda putuje u južnu ameriku u psjet odbjeglom britanskom kriminalcu Ronnie Biggsu i snimaju film i album «The great Rock and roll swindle».
Sid Vicious nakon utamničenja zbog optužbe za ubojstvo svoje djevojke Nancy umire od overdosea 2. veljače 1979. godine.
Pistolsi se raspadaju, a ponovno će se okupiti 1996. godine kada započinju sa turnejom.

Silly thing





THE CLASH

Sa djelovanjem počinju 1976. godine. Bend formiraju Joe Strumer, Mick Jones i Paul Simonon. Ime bendu je dao simonon jer se riječ Clash stalno ponavljala u novinama koje je čitao.
Uz Pistolse i Siouxie and the Banshees bili su sudionici koncerta 100 Club Punk festival nakon kojega je definiran punk kao muzički pravac.
Prvi nastup su imali 4. srpnja 1976. kao predgrupa Sex Pistolsima, a iduće godine izdaju prvi album The Clash. Na njemu su započeli sa mješanjem punk i regge elemenata. Njihovi tekstovi su bili obilježeni ljevičarskom socijalnom tematikom i poput večine punk bendova prezirali su simfo i hard rock zbog njihovog bijega od stvarnosti.
Idući album «Give em enough rope» snimaju 1978. godine, a 1979. izdaju dupli album London's calling. Na njemu dodatno pojačavaju regge elemente što se vidi u pjesmi Guns of Brixton i početnoj London calling. Tim albumom su iskoračili izvan stereotipa punk muzike, a vrhunac ta ideja doživljava na trostrukom albumu Sandinista koji izlazi 1980. godine. Razlog tolikoj opsežnosti albuma bila je namjera sastava da sveki mjesec izdaju po jedan singl.
Ime albuma ukazuje i na komunističko političko opredjeljenje benda. Naime sandinisti su bili nikaragvanska lijeva politička stranka koja je 1979. godine povela marksističku revoluciju.
Na sljedećem albumu Combat rock nalazi se pjesma Should I stay or Should I go koja je vjerojatno jedna od najsviranijih pjesama benda.
Mick Jones napušta bend, a posljednji album Cut the crap izlazi 1985. godine nakon problematičnog procesa snimanja.
Bend se raspada 1986. godine.

Guns of Brixton




The Damned

Damnedi nastaju 1976. godine u Londonu i uz niz raspada i ponovnih okupljanja djeluju do današnjeg dana. Karijeru su počeli kao punk bend sa snažnim utjecajem garage rocka, no s vremenom sve više postaju gothic rock bend pod utjecajem pjevača Dave Vaniana koji je već na početku karijere gajio imidž grofa Dracule.
The Damned su za povijest punka važni po tome što su upravo oni izdali prvu britansku punk ploču. Radi se o singlici «New Rose» koja je izašla 22. listopada 1976. godine pod etiketom Stiff Recordsa.
Oni su također izdali i prvi britanski punk album «Damned Damned Damned» 18. veljače 1977. godine.
Navedene uspjehe Johhny Rotten je popratio komentarom da su The Damned bili toliko ljubomorni na Pistolse, stoga su požurili sa idanjem ploče. Naime The Damned su svoj prvi nastup imali upravo kao predgupa Sex Pistolsima.
Idući album Music for pleasure producirao je Nick Mason iz Pink Floyda. Ime i izbor producenta ukazuje da se grupa nije željela zadovoljiti djelovanjem isključivo unutar punk okvira, no album je doživio negativne kritike i lošu prodaju pa Stiff records prekida suradnju s njima.
Krajem sedamdesetih bendu se na kratko priključio i Lemmy iz Motorheada i sudjelovao je na nekim live nastupima i snimanju demo snimki.
To rezultira novim albumom Machine gun etiquete koji je zvukom bliži garage rocku, no ipak na albumu nije svirao Lemmy.
No sa sljedećom pločom «Black album» sastav kreće sve više u smjeru Gothic rocka.
Osamdesetih snimaju još tri albuma Strawberies, Phantasmogoria i Anything. Devedesetih snimaju album «Not of this Earth», a 2001. godine snimaju album «Grave Disorder».

Neat neat neat




Buzzcocks

Formirali su se u Manchesteru 1975. godine pod utjecajem Brian Ena i The Stoogesa. No, nakon što su pročitali intervju s Pistolsima u časopisu NME (New Musical Expres) osnivači Pete Shelley i Howard Devoto putuju u London kako bi Pistolse vidjeli uživo. Nakon toga oni organiziraju Pistolsima koncert u Machesteru. Zatim pronalaze basistu i prvi nastup imaju kao predgrupa Sex Pistolsima u srpnju 1976. godine, te sudjeluju na 100 Club punk festivalu.
Osnivaju svoju nezavisnu diskografsku kuću New Hormones i izdaju EP Spiral Scratch.
Nakon toga Devoto napušta bend i formira još jedan sastav koji će biti značajan za britansku punk scenu, Magazine, koji će imati hit «Shot by Both Sides».
Karakteristično za Buzzcockse jest da su imali više pop elemenata od ostalih britanskih punk bendova i tekstovi su im često bili seksualno provokativni poput njihovog prvog singla za major label United Artist pod imenom «Orgasm Addict». Navedeni singl je BBC odbijao svirati, iako se dobro prodavao. No idući singl «What do I get» im je bio najkomercijalniji i dan danas je često sviran po raznim birtijama i radio postajama.
Prvi album Another Music in a Different Kitchen izdaju 1978. godine, slijede Love Bites 78. i A Different Kind of Tension 1979. godine.
Za vrijeme snimanja demo snimki za idući album grupa se raspada, a od 1989. godine bend se nekoliko puta ponovno sastavljao, objavljuju albume i odlaze na turneju s Nirvanom i Pearl Jamom.

What do I get

Damir Čargonja gostovao je u emisiji aktualnih 45 gdje je pričao o izlasku MMC-a iz Palacha. Poteglo se jedno pitanje, treba li mijenjati uvjete o zakupu prostora kako bi klub preživio u svojoj namjeni kao prostor alternativne kulture. Naime, Čargonja je mišljenja da pod ovakvim uvjetima i sa sve većom konkurencijom sličnih klubova nitko kome je u interesu promocija alternativne kulture neće uzeti prostor Palacha u najam.
Ipak, otklonio je mogućnost da je svojom najavom o izlasku iz kluba samo želio potaknuti Gradsku upravu na promjenu uvjeta natječaja kako bi se MMC ponovno prijavio.
O desetogodišnjem djelovanju MMC-a rekao je da su otvorili vrata ljudima za bavljenje umjetnošću. Na kraju je rekao kako ne bi volio da se u Palachu ponovno počnu održavati pičvajzi.
Eto, malo sažeto kao što je bilo najavljeno.

Boh, dečki, boh!
Sretna vam nova godina! :)

Ovu, 2008., Svid radio, uz Grad Rijeku, dočekao je sa svima vama, na riječkom Korzu. Došli smo tamo i poljubili vas sve! Bilo nas je, kažu, 10-ak tisuća, što je i više nego dovoljno za jedan odličan novogodišnji tulum.

Staru 2007. godinu počelo se ispraćati već tamo negdje oko 21h, kada su nas Dražen Zima i Voljen Korić (DJ DoubleDecker), glazbeni urednici i mange Svid radija zagrijavali na radnu temperaturu, unatoč kratkom pljusku ledene kiše, pa i ponekoj snježnoj pahuljici koja se zavitlala Korzom. Uživali su u tome – ja vidjela!

Napravili su odličan uvod u nastup grupe "Quasarr", koja je svojim polusatnim koncertom na Korzo uspjela privući još više ljudi i stvoriti odličnu atmosferu.

U samu su nas novu godinu uveli "Jinxi". Red starih, pa red novih, pa ponovno red starih pjesama bila je formula koja je definitivno upalila, jer svi ste pjevali – i to sam vidjela!

Točno u ponoć, ni sekunde kasnije, Obi je s pozornice održao čestitarsku zdravicu, podignuo čašu i zaplesao valcer. Želje smo primili i uzvratili istom mjerom, a vatromet s rive idućih nam je nekoliko minuta ostavio dovoljno vremena da se međusobno stisnemo i podijelimo si puse. "Jinxi" su svirali još pol ure, a nakon toga čekao se "Laufer", uz Zimu i Voljena.

S balkona Radio Rijeke (jer oni su naši veliki prijatelji) Urban i Vava otvorili su nastup potpuno neočekivano, pa dio vas možda nije ni skužio otkud sad to Damir pjeva i gdje Vlado žice trza. Nakon obrade "Queen"-ove "I Want to Break Free", sišli su na binu do Ljube i Tibljaša i od tada pamtim samo emocionalne reakcije publike i nas Svidovaca okupljenih oko mix pulta, s čašom crnog i bocom pive u rukama. Bilo je divno, zaista, i da se mene pita – sve na mjestu, baš kako treba.

Tamo negdje oko 3, ako sam dobro zbrojila, a nisam baš pouzdana po tom pitanju, nakon još jednog serviranja DoubleDeckerovske mjuze završio je doček 2008. na Korzu, a mi smo feštu nastavili na toplom – koliko je tko izdržao...

A sad sasvim intimno: idućeg dana srce mi je bilo veliko k'o kuća, k'o riječki neboder!
Samo se nadam da pozitivnu atmosferu i redakcijsku vedrinu koja vlada među nama na radiju, svakoga dana možemo putem radio valova prenijeti na van, na svoje slušatelje.
To nam, između ostalog, želim i u ovoj, novoj godini!

Prije nego se još više raspekmezim - idem, a vi pogledajte neke od trenutaka koje sam u općem ludilu uspjela uhvatiti...

Lena





Voljen



"Jinx"


Zima


Zima i Lea


Lea i Lena




"Laufer"


Vava na djelu


Lea i Obi


Lena i Voljen