Postali smo pravo moderno materijalno društvo.
Imam sve više, a u biti svakim danom imamo sve manje i manje. Dok gomilamo materijalno oko sebe, tako gubimo sebe, svoje ja i ono duhovno u sebi.
Rekla bih da nikad nemamo manje nešto imamo sada.
Pogubljeni smo u prostoru i vremenu.
Nikad nismo imali više nego što imamo u ovom trenutku, na ovom stupnju evolucije čovječanstva, a usudila bih se reći da nismo nikad bili nesretniji nego što smo sada!
Novac, materijalno dobro tj. zgrtanje materijalnih dobara je postao prioritet u našim životima.
Sve što možemo to kupujemo. Sve se nudi za određenu cijenu, ako imaš para – kupiš, ako nemaš para – skupljaš, odričeš se ili samo maštaš kako si to nešto kupio. I toliko žrtve za samo jedan privremeni bljesak sjaja i sreće...
Samo u toj bjesnomučnoj utrci za novcem, u toj utrci tko što više i bolje ima često zaboravimo jednu stvar – ekipa, sreća se ne kupuje novcem!
Nažalost ili nasreću još uvijek nisu izmislili prodavaonicu sreće. Još uvijek ne postoji trgovina u koji bi ušli i pitali:
- Dobar dan, dajte mi molim Vas kilo sreće. Cijena je nebitna!
Nažalost, mišljenja sam da bi uptravo jedan takav dućan trebali izmisliti. Dućan u kojem se prodaje sreća više bi nam kao društvu značio nego svi ovi dućani cipelama, dućani s najnovijim markiranim torbama, veliki trgovački centri koji šakom i kapom dijele sav sjaj, blještavilo i izuzetno trenutnu emociju ispunjenosti i sreće.
Da, upravo tako, sve ovo što dolazi izvana je samo jedna trenutna sreća, vrlo klimava i vrlo prolazna.
Sve ovo što dolazi izvana je vrlo trenutno i nadam se da ste to osvijestili i spoznali. Sve to brzo prođe.
Recimo, gledam neke svoje prijatelje, svoje poznanike – često su to ljudi koji imaju jako puno, a ustvari nemaju ništa. Prazni, prozirni, izgubljeni u vremenu i prostoru. Bez duše. Bez emocije. Bez imalo empatije za onog pored sebe. Bez temperamenta. Gledajući ih tako jadne, često mi ih bude žao na neki način. Iskreno mi dođe da ih protresem ponekad. Dođe mi da ih pljusnem i da se izvrištim na njih:
- Aloooooo, sreća se ne kupuje! Lutko s kupljenim novim skupim cipelama nisi kupila i dugoročno svoju sreću, ispunjenost i zadovoljstvo, sve ti je to lažni sjaj...
Draga, radi ovog shopinga nećeš biti bolja osoba, niti prema sebi, niti prema svijetu, vjeruj mi – to ti ne postoji!!!
Jednom kad te prođe euforija oko npr. novih top extra cipela kojima će se vjerojatno diviti svi ili bar većina, počevši od tebe pa na dalje, jednom kad se slegne prašina i priča oko toga opet ćeš biti ona stara, ona prazna i šuplja i neispunjena osoba koja luta – jer to ti je tako. Tko god da ti je rekao drugačije, laže te.
Lutko, i naravno da se možeš zrihtati do bola da će se baš svaki frajer na nekoj gradskoj špici okrenuti i poželjeti bar popiti s tobom kavu, ali isti taj frajer kad shvati da sve ovo što se vidi izvana je samo dio folklora i da tu nema neke emocije, da tu nema onog nečeg iznutra, da tu nema one neke topline i onog zaraznog osjećaja sreće koji bi trebali svi naći u sebi, vjerojatno će ti brzo reći – pa pa.
Jer to ti je tako. Šta drugo reći? Da te lažem? Neću, ne mogu, a niti ne želim!
Ja samo znam što pričam jer sam i ja jednom nekad bila tako izgubljena duša koja je tražila vlastitu sreću na nekim sasvim krivim mjestima, s nekim sasvim krivim ljudima i u nekim sasvim krivim dućanima i naravno, za moju neispunjenost i za moju „nesreću“ su bili krivi ama baš svi, ali baš svi, dok jednog dana nisam sama došla do spoznaje da se sreća ne može kupiti, da se vlastita sreća ne traži u novim cipelama, u partneru, u novom namještaju i u onom izvanjskom, i da jednostavno nije stvar u svim tim ljudima oko mene, već u meni samoj. Sreća se najprije treba potražiti duboko u sebi samom i onda cijeli život, okolnosti i ljudi koji nas okružuju dobivaju jednu sasvim novu dimenziju, jednu sasvim novu nijansu i kao da sve odjednom postaje drugačije.
I zaista, koliko god ponekad „nemam“ i ne mogu si priuštiti najnovije cipele i extra turbo torbu, na kraju ja sam opet beskrajno sretna.
Zašto? Kako?
Zato što znam da imam ono drugo u sebi što se ne može kupiti niti jednom svjetskom valutom, a to je duh i ono nešto u sebi kad znaš da da ti se trenutno svijet raspada i vidiš da sve ide upravo onako kako ne treba i ne želiš, a ti opet sve okreneš na zajebanciju i nađeš ono nešto dobro u svemu i SRETAN SI!!!!
