legenda govori da je rovinj u davno doba, još prije histra i njihovih gradina, bio bogat otok, poput minijaturne atlantide. a onda ga je razorni podmorski potres razdrobio u 22 otoka, od kojih je na najvećem dalje preživio rovinj i njegovi stanovnici. tek je puno kasnije povezan nasipavanjem tla s obalom.
na danjem se svjetlu blista kao dragulj, a kako se sušta večer postaje sve zagonetniji i prepun tajni. kamenite uske uličice, strme i glatke od silnih oluja i tegobnih koraka, strmih prolaza, bajkovitih skalina... kažu, rovinj je zadržao i svoj posebni autohtoni jezik proizašao iz mješavine još rimskog latinskog, ilirskog i mnogobrojnih povijesno-lingvističkih dodataka kasnijih osvajača. ribarsko mjesto koje se diči svojim brodicama batanama (posebno preporučam prekrasni pomorski muzej!) i posebnim načinom pučkog pjevanja: bitinadom. uostalom, pa zar nije tony cetinski iz rovinja, ha?
zidine grada kojeg nisu do kraja pokorili ni rimljani, ni vizigoti, ni huni, ni bizant, ni franci, ni slaveni, neretljanci, saraceni, mleci, austrija, francuzi, talijani, pa ni jugoslaveni
a legenda priča da je sv. eufemija bila kršćanska mučenica u doba dioklecijana, iz kalcedona, umrla je uslijed svireposti, a njezin je sarkofag odnešen u carigrad. a onda je nakon više stoljeća netragom nestao i pojavio se pred rovinjskom obalom plutajući. građani su bili začuđeni njegovom težinom, i tek ga je malo nevino dijete uspjelo iznijeti na obalu. na tom je mjestu još bila stara crkvica koja je potom srušena, a onda izgrađen visoki toranj nalik onomu u mlecima, i ova krasna barokna crkva. podno nje pruža se prekrasan pogled na otoke, mjesto je kao stvoreno za romantično snatrenje..
duž slavne ulice Grisia nanizani su minijaturni trgovi i mnogobrojne galerije s izuzetno lijepim umjetninama. svake godine se eksponati iz unutarnjih prostora sele na ulicu, van, u javnost, svima na pogled. to je onda prava festa od lipote! nisam mogla odoljeti ženskoj strasti za đinđuvama
u svakom je mjestu i guštirna, naravno lijepo ukrašena vitičastim okovom. na trgu je toranj u venecijanskom stilu, s urom, a na staroj pretorskoj palači postavljeni su gradski grb i grbovi znamenitih obitelji. znamenitih po vlasti i bogatstvu, naravno ... vidim li dobro? izložba miroa? da. da! ono što sam vidjela u umjetničkom paviljonu u zagrebu pred godinu-dvije udahnulo mi je radosti za daljnjih nekoliko rundi! naravno da ću ovamo ući po još jednu duplu!... na kraju, kad si već na kraju snaga, osvježi te ovaj mali slatki pišulinac!