mislijedneplavusche

15.03.2017., srijeda

vinkovačka fantazija

nevjerojatno bogatstvo vinkovačkog etnološkog odjela gradskog muzeja. ne samo da su me srdačno dočekali, nego se moram posebno zahvaliti stručnoj i strpljivoj etnologinji koja me je posebno upozorila na vrijedni trud u sakupljanju etnografske građe i tumačenju teme. mr. sc. ljubice gligorević. cijeli tavanski etažni prostor posvećen je prikazu života vinkovačkog kruga, kako se kaže, od kolijevke pa do groba, sa svim detaljima, opisom djelatnosti, zanata, običaja, legendi, od običnih svakodnevnih događanja, svečanosti, do sezonskih radova na polju i oko kuće. ostala bih tamo do mrklog mraka i divila se, i usput prisjećala divnih dana djetinjstva kod moje baike i djeda u Zagorju. na selu je život uvijek bio sličan, ovisan o urodu, radnim rukama, znanju i umijeću. a posebno o zajedništvu i podršci. tako se živjelo u obitelji, spavalo na bogato rasprostrtim krevetima, držalo dragocjenosti u škrinjama, i u njima djevojke skupljale dotu. prelo se, tkalo, rašljalo, grebenalo, od tkanja radila odječa, od vunice pokrivači... bogatstvo prirode i vrijedne ruke izrađivale su bogate vezove, odjeću, od djevojačkih oplećaka, suknji i podsuknji, marama za glavu i oko vrata, rubenine, ženskih skuta i pregača, posteljine...po finoći veza i spretnosti izrade, pa i izboru motiva,, boja i tkanja, djevojke su se natjecale i ponosile svojim umijećem, nadajući se da će što više ugleda steći među udvaračima, i biti na čast svojim obiteljima. posebno vrijedan je bio zlatovez, najprije "vezen" zlatnim žicama i prišivanim ukrasima na kapicama udatih žena, kasnije posebno izrađenim nitima konca (slično kao i u turopoljskih žena), a sjaj i količina zlatnih i srebrnih ukrasa na kapicama, maramama, porubima, pojasevima, ma svuda gdje se god moglo staviti takav raskošni ukras je ukazivalo na blagostanje i bogatstvo, i bilo garancija boljeg života. ostala sam potpuno začarana sanjareći da odjevena u tu raskoš i ljepotu plešem među naočitim momcima (a moram priznati, zgodni su i plećati ti slavonci, jesu, jesu! eh, momci su se itekako trudili da padnu u vidokrug kakvoj rumenoj snaši, birali su čizmice, a djevojke cipelice, oblačili vezene košulje i pršnjake, oblačili čarape ukrašene perlicama, je, je, a kad bi zahladilo one divne ogrtače s posebnim crvenim ornamentima na plavoj podlozi. prekrasno! na glavi bi bio škrljak, kojeg su bogatiji iz grada dali po mjeri raditi kod klobučara. Odjevne predmete zvane rekle, reklje, špenzleti, jankeli i dr. viđali ste uglavnom na tamburašima posljednjih desetak godina. Rijetki su oni koji su i znali o čemu se radi, a još rjeđi oni koji posjeduju isti. Uglavnom, špenzleti su dio odjeće, narodne nošnje sa područja slavonske Posavine koja se raširila po Šokadiji. Zapravo se radi o ostacima vojnokrajiške uniforme u mjestima Slavonije koja su bila pod Vojnom Krajinom i Granicom u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Uz špencle su često nošene i valjane čarape - fusekle. Jedno i drugo nošeno je u paru, kompletirano na jednake šare. Te su šare također od vojnih vremena, ostatak oznaka različitih vojnih jedinica (kumpanija). Danas one razlikuju krajeve Slavonije, zna se od kuda su ako su na srceta (Ivankova do Mikanovaca), na ružmarin (vinkovački kraj), na trišnje ili jabučice ( od Štitara do Broda), te na strike (županjski kraj i ,,cvelferija''). izvor: šokački rodoslovnik a onda bi sjeli u kola, pucnuli bičem, a praporci su zvonili svojim zlatnim i srebrnim tonovima, ili bi skočili u sedlo, na čilaša, uzeli torbake ako bi išli u lov, i usput bi pao koji tajni dogovor s odabranicom. udvaranja su bila pod strogim pogledom roditelja i starih tetaka, bilo je i uhoda u vidu mlađe braće i sestara, no zaneseni poj zaljubljenih pijevaca i razmjena malih darova bila je uobičajeni način dogovaranja ljubavi. uz uvijek prisutnu čuturicu za ohrabrenje, naravno svečane nošnje u zlatovezu nosile su se prigodom obiteljskih proslava, kirvaja, proštenja, raznih svečanih događaja,, za vjerske blagdane, a najveća je radost bila kad se zasviralo u tambure, bajsove, gajde...

- 23:02 - Komentari (53) - Isprintaj - #

10.03.2017., petak

lonac prepun zvijezda... sjaj oriona

fotke s neta, hubble prvi put sam se s orionom i vučedolskom kulturom susrela uživo na nekoj davnoj izložbi, mimara, klovićevi, ne sjećam se. bio je to zapravo zbirni prikaz prvih postneolitskih kultura na ovim područjima. arheološka istraživanja na području Vinkovaca pokazala su postojanje starije faze starčevačke kulture neolitika, prije 7000 godina. tri autohtone kulture, sopotska i vučedolska kultura, te vinkovačka kultura, nastanjivale su šire područje grada od 4000-1600 g. pr. n.e. Orion (grčki Oríon, hrvatski: Kosci, Štapci, ) predstavljazviježđe na nebeskom ekvatoru. Ime je dobio po istoimenom lovcu iz grčke mitologije. Smješten je južno od zviježđa Bika i Blizanaca . Najsjajnije zvijezde od nulte do druge veličine na vrhovima pravokutnika su: Rigel, udaljena 900 svjetlosnih godina, Betelgeuse, Bellatrix i Saif. U mnogim starim kulturama (babilonska, egipatska, kao i vučedolska) Orion je predstavljen kao ljudski lik. U sredini zviježđa – ili pojasu toga zamišljenoga ljudskog lika – nalaze se tri zvijezde međusobno udaljene do pet svjetlosnih godina, koje sačinjavaju Orionov pojas (Mintaka, Alnilam i Alnitak), a u narodu nazvane Kosci. U zviježđu postoji i Velika Orionova maglica (M 42 ili NGC 1976), poznata još u antičko doba i vidljiva golim okom, udaljena 1500 svjetlosnih godina, u kojoj se danas formiraju mlade zvijezde. U zviježđu je tamna maglica Konjska glava, plinoviti molekularni oblaci te Bernardova petlja, koja se sastoji od ioniziranog vodika. Orion je u astronomiji poznat od starine. U grčkoj mitologiji Orion je predstavljen kao lijep i strastven gorostasni lovac, sin Posejdona, boga mora, i njegove ljubavnice Eurijale. nakon dugo vremena poslovno sam putovala u osijek. naravno, nisam odoljela da ne zavirim u njihov gradski muzej. između prekrasnih povijesnih detalja, u posebnoj prostoriji uz vremensku vrpcu dočekao me je prekrasni prizor, slavna posuda postavljena na počasno mjesto, gostujuća zvijezda uz popratnu pompu i zaslužene počasti. na žalost, nisu bile dobre prilike za sjajne fotografije, stoga se ispričavam na bljesku i nejasnoći. Desna je obala Dunava u Istočnoj Hrvatskoj, na početku trećeg tisućljeća prije Krista, bila naseljena populacijom Vučedolske kulture. To je vrijeme sumerskoga perioda u Mezopotamiji, Staroga kraljevstva u Egiptu i rane Troje. Dakle, u tom je periodu nastao najstariji indoeuropski kalendar danas poznat kao „Orion“. Cjelokupni je raspon ukrasa na vučedolskim posudama zasnovan na Suncu i astralnom simbolizmu te Veneri i Marsu. Urezani pak ukras na posudi, koja je pronađena na Vučedolskom sloju u Vinkovcima i čiji je nastanak datiran prije 2600. godine pr. Kr., prikazuje najpotpuniji indoeuropski kalendar koji je zasnovan na astralnom simbolizmu s relevantnim zviježđima za sva četiri godišnja doba. Iako je nastao u isto vrijeme kada i sumerski i egipatski kalendar ne predstavlja njihovu repliku jer je utemeljen na sjevernoj 45. paraleli. Klimatski uvjeti koji odgovaraju toj zemljopisnoj širini imaju kao posljedicu četiri godišnja doba.Zviježđa koja simboliziraju pojedina godišnja doba prikazana su u trenutku sumraka kao prva obilježja na večernjem nebu (Orion, Plejade, Blizanci, Ribe, Kasiopeja, Labud). Uobičajeni prikaz Sunca, bez ijednog prikaza Mjeseca, potvrđuje potpunu odsutnost lunarnoga simbolizma što je upravo indoeuropska karakteristika.U Vučedolskoj je kulturi godina započinjala proljetnim ekvinocijem, kada je Sunce simbolično stupalo na mjesto najvažnijega zimskoga zviježđa - Oriona. Odnosno, te se noći Orionov pojas (tri zvijezde) nakratko pojavio po posljednji put na zimskom nebu nestajući na nekoliko mjeseci. Tu podudarnost, nestajanje Oriona na proljetni ekvinocij, koja se danas zbog izmijenjene precesije javlja 50 dana kasnije, zabilježili su stanovnici Vučedolske kulture. Ona im je pomogla pri određivanju prvoga dana u njihovoj godini sa stvarnim brojem dana godišnje revolucije Zemlje oko Sunca.Arheolozi su ovu posudu pronašli 21.03.1978. godine na lokaciji današnjega hotela „Slavonija“. Dvadeset godina kasnije, utvrđeno je da urezani ukrasi prikazuju zviježđa koja dominiraju noćnim nebom iznad Vinkovaca i to: 1. Proljeće: Orion i Sunce 2. Ljeto: Plejade, Kasiopeja i Labud 3. Jesen: Plejade, Blizanci i Ribe/Pegaz 4. Zima: Plejade, Blizanci, Ribe/Pegaz, Kasiopeja i dominantno zimsko zviježđe Orion tekst: prof. dr. sc. Aleksandar Durman, Filozofski fakultet, Zagreb fotografije s ovog niza: Darko Puharić a onda sam posjetila Vinkovce, i, naravno, odzujala u gradski muzej. uz jednu od najljepših muzejskih postava koje sam ikad vidjela, uz prekrasni etnografski i arheološki dio dočekala me i ova vijest: eksponat "orion" trenutno nije dostupan jer se nalazi na gostovanju u Ulmu! dakle, imala sam sreću da sam ga uopće zatekla igdje u blizini, pa bilo to i "na gostovanju" u Osijeku! no, ono što sam vidjela u Vinkovcima ostavilo me je bez daha. Vinkovci su kontinuirano naseljeni preko 8000 godina. većina prapovijesnih naselja smjestila se na toj visokoj lijevoj obali, a najveće i najdugotrajnije naselje nastalo je na desnom ušću potoka Ervenice u Bosut. prve zajednice zemljoradnika naseljavaju ovo područje negdje oko 6200. g. pr. Krista donoseći keramiku, pripitomljene životinje i biljke. a onda sam, nadajući se sudjelovanju u barem malom dijelu događanja oko projekta podunavskih kultura gdje se zadesila naša blogerica lucky, otišla u zagrebački arheološki muzej gdje me je pak dočekala nemila obavijest da su radionice i zbivanja oko toga organizirana u radno vrijeme, meni nimalo pogodno. no, to me nije nimalo smelo, nego sam po ne znam koji put obišla muzej. i tamo naišla na poznate mi prizore, očito se eksponati seljakaju po cijelom svijetu i okolici . na posebnom je mjestu u istaknutom dijelu jedne velike dvorane jedinstveni predmet-simbol-svetinja. Čemu je služila vučedolska posuda u obliku ptice? Posuda je zapravo “boca” za tekućinu s otvorom na vrhu. Koristila se u vjerskim obredima Vučedolaca. Zbog opasnosti kojoj su se izlagali, Vučedolci su vjerovali da su ljevači bakra vračevi koji imaju posebne moći. Metalurška radionica je bila hram u kojemu su se održavali vjerski obredi posvećeni vučedolskom bogu vatre. Za vrijeme rituala vrač je iz pticolike posude ispijao napitak od halucinogenih biljaka ili gljiva.Vučedolska ptica je simbol koji u isto vrijeme ima dva značenja, a jedno značenje ne treba umanjivati ono drugo. Ona je istovremeno i arheološka jarebica koja priča priču o jednoj naprednoj zajednici bakrenog doba i moderna golubica, simbol mira koji je postao prepoznatljivi hrvatski suvenir u cijelom svijetu. marina miličević-bradač imam repliku jarebice/golubice kao poklon od jednog dragog prijatelja, branitelja - rođenog Vukovarca, časnog čovjeka koji je u svojem rodnom gradu dočekao najveću tugu od srbočetničkih hordi. i još jedna, gotovo nevjerojatna podudarnost: za dvadesetak dana putujem poslom u - Vukovar!! tamo ću se pokloniti žrtvama koje su u Vukovaru branile cijelu hrvatsku. i vidjeti jednu od kolijevki evrope.

- 19:14 - Komentari (49) - Isprintaj - #