mislijedneplavusche
05.06.2016., nedjelja
dragojlinim stazama
 prva dama ilirizma, jedna od rijetkih žena koje su spomenute u znamenitom popisu "muževa ilirske dobe", intelektualka, pedagog, pjesnikinja, žena koja je osnovala prvo planinarsko društvo u tom kraju, bosa se pentrala preko najtežeg uspona na okić, imala je hrabrosti u ono doba pisati o svojim najintimnijim osjećajima i događajima, iako su je zvali stara frajla jer se nije udavala. njena poezija nije lako dostupna, no dnevnici koji su konačno tiskani ukazuju da :"...Evo ja tudje životopise u moj dnevnik pišem!... ludost je hotjeti biti spisateljicom...bugarenja nije treba nikomu znati dok sam živa, a kada me jednom nestane, tada se neka nasladjuju s mojim dnevnikom..." da, možda bi i dan-danas neke retke njezinih zapisa proglasili soft-pornografijom, a nije se ustručavala, kao ni zagorka, primijetiti žalosnu činjenicu da "...naši Hrvati hrokću – na žensko pero..."     kroz perivoje karlovca, uz lijepe vidike, do počivališta dragojle, pa pitam susjede njene kuda je šetala vrla gospa. kazaše mi, penji se uzbrdo, voljela je biti na friškom zraku, i hodati krasnim šetalištem oko dvorca dubovec. (katoličko groblje dubovec, spada u povijesno ikulturno naslijeđe europe, jedan od detalja grobnica jordan-ressman)      pentrala sam se, pentrala, kroz šumu, šikaru, uz visoke zidine, oko tvrdih kula i kamena, nije lako planinarima          a onda se preda mnom otvorile dveri...onako kako je bilo u davno doba, onako kako su živjeli čuvari našeg kraja... i danas smo zahvalni žrtvi karlovčana u obrani od divljačkih hordi rušitelja i otimača.     na kraju, pogled na karlovac, uz obećanje da ću sigurno opet doći. da, i onaj prevrtljivi žabac mi je zakreketao na vuho i rekel da sam uvijek dobrodošla u njegov kraj    |