mislijedneplavusche
07.04.2016., četvrtak
istrijanski akvarel
|
proljeće nije zakasnilo ni trunku. istra je i dalje mirisna, raskošna, bujna... ponekad je vidim i s one druge, sjetnije strane, u mirnoj i tamnijoj nijansi svoje zemlje, mora, biljaka i neba...     najedamput se smračilo, navukla se magla.        u daljini jedva su se nazirala svjetla. more je bilo hladno i tiho, valići su nježno doticali kamenčiće na plaži, klupa prazna kao očekivanje nekog drugog ljeta, ni borovi cvjetovi nisu šušnuli, ni barke se nisu zibale... magla se dovlačila podmuklo i tiho, kao u nekom od carpenterovih filmova...bilo je vrijeme za pod dekicu...           očarala me neobična mliječnobijela svjetlost ranog kišnog jutra, i dalje tišina, boje se pretapaju kao razliveni akvarel, galebovi šute, nadgledaju svoju flotu, nadziru jesu li sve barke na broju, a na mostu, eh, i na ovomu mostu znakovi žarke ljubavi...        noćas je i kiše bilo... sumaglica... cvijeće se budi...ljubičasto bijeli zvončići polegli nisko, još nisu otresli latice... a paukove mreže kao biserne ogrlice...budi se novi dan... |