mislijedneplavusche
06.12.2015., nedjelja
krasna zemljo, istro mila... pazin...
|
nakon sunčanog, ali vjetrovitog gorskog kotara, opasnih dionica kikovica-oštrovica  , svih nedaća nesigurnosti hoćemo li proći ili ćemo ostati zameteni, ipak smo, zaobišavši rijeku, stigli do istarske zemlje. ( za bolji pregled fotki klikni)   Krasna zemljo, Istro mila dome roda hrvatskog Kud se ori pjesan vila, s Učke tja do mora tvog. Glas se čuje oko Raše, čuje Mirna, Draga, Lim Sve se diže što je naše za rod gori srcem svim. Slava tebi Pazin – grade koj' nam čuvaš rodni kraj Divne li ste, oj Livade nek' vas mine tuđi sjaj! Sva se Istra širom budi Pula, Buzet, Lošinj, Cres Svud pomažu dobri ljudi nauk žari kano krijes. Ivan Cukon pazin. ne, to nisu samo purani i raskrsnica prema motovunu ili poreču i puli  ! pazin je administrativno središte istre, grad kulture, obrazovanja, pazinska gimnazija je jedna od obrazovnih ustanova koja je uspjela, usprkos i talijanskim i njemačkim i austrijskim insistiranjima, ostvariti program na hrvatskom jeziku, pa su je u ono doba nazivali "prkos gimnazijom"  . a dobrodošlica na parkiralištu je bila sjajna, uz fanfare, mažoretkinje, limenu glazbu, crveni tepih i čašicu biske,   ha, ha.    odmah smo se bacili na razgledavanje, a najviša je građevina upravo ovaj toranj  , uz crkvu sv. Nikole, tako masivna građevina, potpuni kontrast profinjenoj gotičkoj i baroknoj raskoši same crkve. ovom su jadnom zemljom vladali brojne strane okrunjene glave i velikaši, i svaki je htio ostaviti traga svojem vladanju i postojanju. o tomu svjedoče brojni natpisi i uklesani grbovi. i tamo je stigla jesen...         pak se onda spustiš dolje do grada da odmoriš i popiješ najbolju kavu u "bunkeru", genijalno duhovito uređeni kafić gdje se održavaju književne i glazbene večeri  , na žalsot, na koncert ive gortan sam zakasnila , a na džeziste poranila , no svejedno sam se spominjala s julesom verneom, on je u pazin smjestio jednu svoju pustolovnu priču, a govori se da su upravo iz pazinske jame izašli junaci njegovog romana "put u središte zemlje". au revoir, jules! comment-ca va? dok čekam odgovor, idem zagrlit slonovsku nogicu! (usprkos pitanjima i listanju po goglu nisam uspjela doznati tko je autor tog smiješnog eksponata)      nakon laganog uspona... mogli smo se odmoriti na klupici, a onda se prad nama otvorio širok pogled na pazinsku tvrđu, veliki kastel koji potječe još iz 10. st., a za njega su se otimali i habsburgovci i talijani, a grbovi su tu i dalje kao nijemi dokazi vlasništva. s kule nam nije mahala djeva bajna tražeći spas, ne, ne, nego su nas pozvali kućni duhovi da malo razgledamo unutrašnje dvorište i muzej.      sa strahopoštovanjem se bogme stoji pred ovim širokim zidinama  , isto tako kroz ulazne široke dveri možeš zamisliti koliko je ljudi dosada gazilo po kamenim pločama, sklanjalo se unutar zidina kad se vodila obrambena bitka, a evo, kao da su još samo željezni "boškarini" ostali čuvati stražu, uz grickanje tu i tamo koje travke. a ovom se helebardom izvojevala sloboda.      kolegica, inače planinarka i speleologinja, uz to što je medicinar, ha, ha, uporno me je nagovarala da jednog dana krenem u osvajanje pazinske jame  . ha, ha, ha, nećeš me na to dobiti, ni za kakvu večeru! inače, kaštel je smješten na klisuri ispod koje teče pazinčica, okolo je suro visoko stijenje. rječica je, kao što je često u kraškim krajevima, produbila i pronašla put kroz unutrašnjost kamenjara i spojila se s rijekom Rašom. danas povremeno ludo hrabri planonari prelaze sajlom prijeko, ili se spuštaju dobro opremljeni speleolozi u istraživanje ponornice. ovo veliko čupavo plavo sam ja, ali to je bilo prošlog ljeta, pa neka malo zagrije ove maglovite dane  nakon lijepo provedenog dana krenuli smo natrag, i opet su se vidici rasprostrli u plavetnilo našeg lijepog kvarnera   |