neću spominjati puste činjenice, niti brojke, ni obećano, propalo, neispunjeno, izgubljeno... sisak je za mene grad parkova, rijeke, ulica, drveća, mirisa peciva, boja neba, zemlje, vode, mjedi i željeza. grad ljudi!
visoka je voda... rekla sam gustlu da mi pričuva ranac, ni u zagrebu nije besposlen, ha, ha,. i nek bude sretan da mu nisam sjela na koljena, ccc...mostovi, rijeke, obale, mostovi...oooda, i jam session! uz ovakvu bačvu (punu!) svi postanemo džezisti. dok je ne ispraznimo...
komu zvono zvoni, jel guskama u magli?... a ovo je muzej na otvorenom, male niše u kojima su prizori iz povijesti, zaviri, pogledaj, pročitaj! ... i kakav je morao biti brod ako je sidro ovakvo?
koliko je sati?...koliko ćemo se još puta braniti od raznoraznih ugnjetača???a možda je krajnje vrijeme... da se malo bavimo i kulturom!!
glazbena škola Frana Lhotke i potpuno adekvatan cvjetni ukras na travnjaku ispred škole ...na ovoj su kući boje potpuno vjerne, bez ikakvog fotošopa! prekrasno!... i prekrasna dama ogrnuta crvenim šalom spokojno šeta gradom...
naseobina ilira, nahrupili kelti, pa rimljani... na kraju i četnici. hoće li ga dokrajčiti privatizacija, 200 bogatih familija, plansko i podmuklo uništenje bilo kakve proizvodnje, stvaralaštva??.. katedrala uzvišenja sv. križa, i ona je teško stradala u domovinskom ratu...i ovdje imaju svojega čuvara kao što u istri imaju strašnog "moustacha"... the winter is coming!
u bojama jeseni, a ja hrabro zakoračila u blato...ljupki paviljon. sjetila sam se pjesme li-tai-pea: paviljon od porculana:. usred malog ribnjaka/paviljon je od bijelog/i zelenog porculana./.....kud su naherili tu našu jadnu prosvjetu! pa nisu pijani ni profesori ni učenici, nisu, vjerujte!...mostovi, rijeke, mostovi, povratak...
razlile se vode...mnogo sačuvanih drvenih hižica, uglavnom sa svojim ukućanima... prekrasna ornamentika seoskih motiva...no, čini se da je ova, na žalost, ostala bez domaćina... ma glavno da je dvorište puno tikvi!!!