još samo malo, da prošetam korzom, uz rogatog čuvara i kožarićev čvrsti korak
kroz Torre d` orologio pa dalje do crkve sv. vida, gle, i ovdje znaju da ih volim , pa još više korak nosi, puf, puf
a ovdje nježni čuvar visokih zidina i teškog uspona na cilj.
samo još tren, pa ću baciti zadnji pogled... nisam ni sve bilježila, no godinama već obilazim istru i primorje, i uvijek me iznenade čudesima. od trsata, kastva, lovrana, opatije, voloskog, preko pazina, buja, lupoglava, motovuna, huma, vodnjana, grožnjana, barbarige, velikog i malog brijuna, umaga, rovinja, poreča, pule, savudrije, vrsara, medulina, premanture, kamenjaka, labina, rapca, mošćenica, huma, limskog kanala, fažane, valbandona...i nakilavila se po vrućinama, po zimama i kišama, ma ni mi žal... kad staneš na tu crljenu zemju, pa miriši...ma bolje od tartufa, i od malvazije...no dobro, miriši i to na tanjuru i u čaši, narafski
možda još neki čekaju na odlazak... uz miris pečene kuruze...još jučer...a danas...