mislijedneplavusche
28.08.2015., petak
ta tvoojaa baarkaaa maalaaa....
|
šetala obalom jedne večeri čedna djeva lovranskom rivijerom pa se izgubila. navalili silni valovi, nebo se smračilo, lutala je ulicama, provlačila se mračnim kalama...          barokni zvonik uz crkvu sv. juraja, zaštitnika lovrana, murali unutar kolonada šetnice i vrijedne čipkarice, s uobičajenim detaljem na prozoru već je bio kasni sat, pitala je plemenite vitezove  i gospe koje su odmarale uz more kamo da se skloni, da ne bude kao jadna ostavljena ptičica u nevremenu       kaštel još iz ranog srednjeg vijeka zadržao je neke arhitekturne elemente, kao što su ova stara vrata iznad kojih je postavljen zaštitnik doma, MUSTAĆON, lik koji strašnim izgledom plaši zlonamjernike, a čuva domaće i dobrodošle goste. debeli lanas od ko zna kojeg sidra, i neobičan grafit, prometni znak, ono u stilu: nemoj preveč pit jer buš opal v more.jer buš opal v more. pokucala sam na golema stara vrata, a otvorilo ih je strašno brkato čudovište!!!   srce mi se stropoštalo u pete, već sam se vidjela zakovana lancima u tamnici, gdje bi mi tko zna što zločesto radili. posljednim snagama odbauljala sam dalje, tražeći spas i zaštitu u o voj strašnoj noći!      kormorani uz obalu, pitomi i bez straha love ribice uz plivače, a nekoliko km dalje uzbrdo prostiru se obronci učke odakle se vidi prekrasan zaljev mošćenićka draga i kaštel s crkvom sv. andrije ustrašena pitala sam ptice, rekle su mi da ako me strah, moram potražiti zaštitu u brdima      prekrasan srednjovjekovni kaštel s crkvom, od doba ilira naseljeno područje, nakon dolaska hrvata taj je teritorij pripadao na žalost mnogim stranim "gazdama", od nijemaca, poljskih biskupa, habsburgovaca, napoleona... i tako sam ustrašena i usoptala krenula uzbrdo, tražeći sklonište kod kakvog umješnog meštra ili milosrdne duše, a možda me čak i neki plemeniti vitez uzme u zaštitu      gradić obiluje na svakom koraku i suvremenim umjetničkim izražajem, uz galerije, umjetničke kolonije; detalji sa zida crkve i zanimljiv splet uličica i neobičnih prolaza nigdje nikoga! frka! onda naiđe jedan ljubazni mladić i savjetuje da se obratim svetim ljudima u sakristiji koji će mi dati pametan savjet. jesu. rekli su: prvo se napij svježe vodice da ne dehidriraš!      još zanimljivih detalja, kip sv. bartola, nalazio se u crkvici pokraj mora pa donesen pred gradska vrata, uz crkvicu sv. sebastijana, a ponad mošćenica nalazi se jedna od najboljih oštarija, s najboljim šurlicama i raviolima, i, naravno malvaziju. prije toga se kuckalo s biskom i brinjevačom. tek što sam se malo osvježila, prestrašil me jedan ogromni striček i gromkim glasom urliknuo: ma kud piješ tu vodurinu, na par koraka odavde nalazi se najbolje mjesto za doć k sebi. naravno, napunila je djeva svoj pregladnjeli nezasitni želudac  , napojila se božanskim nektarom , a onda krenula krivudavim putem natrag, prema moru.     ne zna se jel djeva bila krivudava ili su joj se putovi pomiješali tamo u mraku, no u svakom slučaju doprla je konačno do obale mora, skinula je svoje prašne sandalice, a kad tamo, nedaleko od obale u čamcu, prekrasni mladić se smješkao i čekao svoju djevu da je otpelja na otok sreće. obrijal je mustače, naravno, pa je djeva shvatila da se besmisleno bojala strašnog gospodara na gradskim vratima. aaah, kako je shvatio da sam se samo uplašila njegovih brkova!    |