mislijedneplavusche
26.08.2015., srijeda
slatke tajne franca jozefa
|
lungo mare... obalno šetalište dugačko petnaestak kilometara, uz obalu od voloskog do lovrana... lijek za dušu i tijelo       dok miriše more i kora starih hrastova, ružmarin i crvena zemlja.  .. duž cijele šetnice stoji profinjena ljepota... priča nam o davnim ljubavima i romantici o kojoj danas sanjaju samo djevojčice...     bogataš nicolo guerra dao je izgraditi prekrasnu vilu u stilu venecijanske cvjetne gotike (za one koji redovno prate sapunjare na toj se lokaciji snimala ona slavna naša Villa Maria, no nisam to pratila pa nemam kaj o tomu tračat  )no u to doba talijani baš nisu dolazili na teritorij austrougarske! nisu baš voljeli trošiti tezoro obogaćujući poreznu kasu franca jozefa, čista politička ekonomija.  a pravi uzrok je čisto pitanje srca: njegova premila supruga Camilla bila je plesačica u bečkoj operi. pa da im bude oboma bliže.  kasnije su izgradili još jednu, astru novu. mogu samo gledat. sve privatizirano.      posebna je pikanterija priča o villi santa mariji, koju je po narudžbi m.r. frapparta načinio karl seidl, austrijski arhitekt koji je na našoj obali oblikovao brojna zdanja. ova prekrasna građevina velikog otvorenog dnevnog boravka navodno je bila posjed jedne od metresa franca jozefa.  na žalost, i to je privatno vlasništvo jedne zagrebačke firme, unutrašnjost je sjajno uređena secesija i bidermajer namještajem, sjedila sam tamo i s poznanicima odmarala u hladu i pila kavu   , no poštovala sam želju domaćina i nisam fotografirala, naime, to nije niti javni niti muzejski prostor, iako se sve nadogradnje ili popravci izvode pod kontrolom zavoda za zaštitu spomeničke kulture. kolaju priče da je tajnim podzemnim hodnicima ta kuća povezana sa susjednom vilom frappart, kamo je mila ljubovca krišom odlazila svojem dragecu, a da je nitko u perivoju nije vidio!     navodno je vilu frapart kupio neki rus, jedan od mnogih koji su iskoristili jadnu priliku nedostatka love za obnovu i pametno korištenje tih posebno vrijednih i lijepih prostora. mnogi su tako povijesno i umjetnički vrijedni objekti prepušteni propadanju, preostaje nam samo da čekamo neka bolja vremena i neke ljude koji našu obalu vrednuju više od samo dva tjedna boravka na plaži... a more i dalje udara o obalu...  |