mislijedneplavusche
13.06.2015., subota
lepe ti je, lepe ti je zagorje zelene
       nenadani izlet u draga mjesta mog djetinjstva. zagorje, rodni kraj mojeg tate. kamo ćemo? putokazi nas vode najprije u muzej krapinskog pračovjeka. zanimljiva i informativna postava, nešto drugačije od monotonih deskriptivnih muzeja mrtve prirode. na žalost, fotkanje nije dozvoljeno, poštovala sam pravila ovaj put, no vratila se doma s hrpom knjiga, naravno. inače, naše su neandertalce proučavali i na max plancku, tamo je obavljena komparativna analiza iz zuba jednog pračovjeka iz vindije, i dna uspoređen sa sadašnjim od homo sapiens sapiensa i iz drugih nalazišta širom evrope i zapadne azije. da, nosimo oko 4-5% neandertalskih gena. da, miješali smo se s njima. da, oni nisu bili divlja životinjska horda, nego su brinuli za svoje starce, bolesne, ranjenike, imali i obrede pokapanja i poštovanja umrlih, u sloveniji je nađena i sviralica, govorni aparat im je bio razvijen gotovo kao današnjeg čovjeka... vrijednost muzejskog postava nije samo u prikazu života pračovjeka, nego u predočavanju od nastanka svemira, razvoja zemlje i života na njoj, a, dakako, i nastanka ljudske vrste od ororina, preko australopitekina do habilisa, erektusa, neandertalaca...s posebnim osvrtom na današnju potreebu da sačuvamo ovu našu jedinu malu kuglu u svemiru...          pogled na krapinu i okolicu s hušnjakovog brda, kroz prekrasni prirodni perivoj i drvene skulpture, a onda krećemo u šetnju gradom          bilo je vruće, sunce upeklo, a hlada smo našli kasnije, uz rječicu krapinu, a sudeći po mnoštvu ribica i patkica, nije još toliko zagađeno, iako se nemar i neurednost opaze. a pogleč, tu si je i mujcek legel v hladovinu, ha, ha             zvona što divno sviraju iznad izvora, ljupki paviljon u parku, da odmorimo nogice, sveti florijan koji čuva od požara, i gaj koji nas pozdravlja (to kaj je napravil medvjeđu uslugu narodnom jeziku, to čist jedna druga stvar, dal je domoljubni zalet za konačno okupljanje naroda sa svih strana). |