mislijedneplavusche
30.05.2015., subota
zeleni slikopis o zaboravljenom voću i frčki-čvrčki...
|
umjesto sjedenja kraj betona ispod suncobrana na špici i promatranja lokalnog hohštapleraja, uputili smo se u domaći kraj, u prirodu gdje rastu voćke nešpricane...      bijela murva, najslađi grozdići što postoje, posebno mirisni, zovu me u djetinjstvo... u našem je dvorištu izrasla velika murva i svakog me rođendana dočekivala s malim slatkim poklonima    zamirišao je jasmin, ovog su proljeća cvjetovi veliki, i grm se razrastao... najfinija esencija, tajanstvena, opojna, strasna  divlja se ruža razrasla, mirisni mali cvjetovi ružičastih sjenki, obaviju ogradu u vogreji i narastu kao perivoj trnoružičinog dvorca...miris me cvijeća vraća u dane bijelih dokoljenki i mašleka na kečkama      višanja sočnih ovog će ljeta biti na košare, i džema, kompota i onog finog likera u šećeru, što dugo se na suncu grije    bit će crnih prstiju i orehnjače, oodaaa, mljac    žita će biti...   moj deda jurica frčkov, zvali su ga grga zlatoper, više ne klepa kosu da bi pokosio otavu, a nama klincima se ostali rugali "frčki-čvrčki". frčkava sam ostala, s čvrčke još dan-danas tamanim. i još malo kruha i luka, mmm, a poslije zaliješ z rizlingom.    treba pripremiti drva za zimu i za... slivice male, male, pa buju narasle veeelike, veelike... taman za šlljivovicu     trputec, kiselica, bijelo nježno livadsko cvijeće, zuje bumbari i pčele, sunce nad tjemenom, vidrić u mislima    na kraju dana... na bundeku...punom cvijeća koje raste na balkonu... i nastavak... tko zna gdje ćemo završiti večeras  |