mislijedneplavusche
05.05.2015., utorak
mjesec
 Pun je mjesec na nebu Pripazi Noć je i tako si Sam Znaš da se tada događaju čudne stvari O tome su pričali naši stari Pokrivši usta dlanom Da ne čuju djeca O djevojkama koje izranjaju Iz jezera i lebde nad putnicima Pokriju ih prozirnim velom i odnesu Da nitko ih nikad više ne vidi žive Vučice se šuljaju šipragom Oblizuju zube i dižu žarke oči do mjeseca Vještice i vidarice po poljima prebiru čarobne trave Što cvatu samo u ponoć, ujutro zauvijek venu Snovi se prepliću sjenkama A tako silno želiš zaspati Umoran i sam Odjednom nečiji dah te takne uz obraz Protrneš. tko je? Ne vidiš nikog, samo se srebrno svjetlo Razlijeva niz tvoje rame, sklizne na prsa, škaklja po stegnu Uzalud pridižeš ruke Dirneš, pod prstima vruće Čvrsta obla glatkoća u dlanove se puni Posegneš za njom.uzeti je želiš. zadržati čvrsto. Nestane učas! Ustaneš. vikneš .zoveš. Ništa. Tišina. Poznaješ svoj krevet Gle – ondje i stolac, prebačena košulja I obris svjetiljke. U sobi nikog. Svuda mjesečina, sama, raspojasana, I sad pleše, pleše na tvojem tijelu Ljubi te, ljubi I šuti. Pun je mjesec večeras Pripazi I nemoj kasnije reći Da nisam te Upozorila. |