mislijedneplavusche
19.03.2015., četvrtak
kartografija
 kako sam se samo zaigrala, divno zaigrala, kao Alica u onoj čudesnoj zemlji uz mačku, zeca grifona, plamence i karte sirenskim zovom mamljena kad si me pozvao prstom: - kukuc, do-oo-đi! i vadio iz svog čarobnjačkog šešira dragulje, srebrne lance i lude leptire kristalnu kuglu iz koje si uzeo moju sliku moje oči, moje usne, moje ruke i moja ramena i onda ih nježno, jedno po jedno položio u svoju pomno čuvanu zbirku gusarskih karata vilinskim pismom pisanih slikanih mjesečinom, vinom i morskim travama spremio u atlas gdje blistaju otoci daleke obale i škrinje s blagom začarana, prišla sam stolu primakla prste, tek takla, ushita puna ta slova od tvojeg zlata samo tvojeg zlata i moju sliku što sjaji tamo, kao zvijezda a onda si skočio bijesno konsterniran neviđenom drskošću mahnuo odlučnom rukom i moja je slika nestala, nestala s tvojih putokaza izbrisana s meridijana i više me nema na kartografiji tvojih peljara i zaboravio si, baš šteta, da atlas je samo snop šarenog vezanog papira, u skupljem slučaju tanka pergamena i da me možeš tamo opet narisati kad god ti se prohtije |