Ne stižem uvući pandže
I presti
Kao pospana mačka
Koja se konačno vratila
Iz dugih skitanja
Odveć je hladno danas
Mjesečina previse svijetla
I oštra
Za moje oči od zaleđenog cvijeća
I ruke zastale u zraku
Kao balada o narajami i
Čipka na odjeći lijepih lutaka
Postavljenih u pozi dobrodošlice
Ne voli me tako blizu
Ne znam stajati
da dive se i gledaju
Mog brlog je prepun paperja mrtvih ptica
Nezagrljenih sjena
Prstenja nikad izvađenog iz kutija s baršunom
Prinuda zaborava škodi ljepoti, znam
No tako je čudesno ljekovita i nužna
Kantarion za sve boljke
Slomljene kosti
Odjeke vriska kojeg ne možeš čuti
Naravno
Ovdje ti neće pomoći
Metode za nepoznati mrak
i nesuvisle zagrljaje na mjestu
gdje me
uopće
nema
I zato
ne voli me
tako blizu.