ne sjećaš se?
ta bilo je gotovo jučer
možda i dan ranije
tjedan, "...pa zar je to neko vrijeme?..."
šotola me gurkao ispod stola
i šaptao najljepšu ljubavnu pjesmu
"... i sijed, i sijed ću te još voljeti...
nozaimeisusovo..."
pogubila sam figure usput
proždrla ih je velika bijela neman
jed-nu-po-jed-nu i žvakala u triješće
krenuo je prvi,
da, krenuo je prvi
bijelim pijunom
gledajući me u oči pomno
pa znaš da se to radi sa smiješkom gladne zvijeri u zasjedi
a moji su pješaci ostali skamenjeni
u spazmu, nemoćnoj paralizi
prepušteni sudbini i vinu
stavila sam sve na kocku
možda je to bio blef moje podsvijesti
koja je savršeno svjesna situacije
da moja crna kraljica
nema ništa, baš ništa
što bi mogla izgubiti
a bijelom kralju
očito nije stalo da se
s d1 dočepa d8
iako na tom mjestu
nije bilo
ni jedne druge
figure