mislijedneplavusche
24.11.2014., ponedjeljak
Nepomazana
 Nepomazana Zanijekat ćeš me svake večeri Dok skidaš čarape i čeprkaš između prstiju to je obična automatska radnja: ipak bi trebalo oprati noge zanijekat ćeš me još nekoliko puta dok lutaš ekranom i gledaš šarene slike poslije ponoći, u nesanici, i čitaš riječi za koje bi žarko želio da prestanu biti tako poznate probudit će te prostata baš nekako u doba prvih pijetlova primit ćeš u ruku svojeg ukvasalog pjetlića i zanijekati me ta to je samo proradio bubreg na prvu zvonjavu vekerice uzet ćeš prve riječi, nizati ih i zanijekati da si ih slagao, prevrtao dlanom gladio, iznosio iz svoje utrobe kao tople kruščiće meni za doručak dok hodaš ulicom okrenut ćeš glavu od boja koje te okružuju, zanijekat ćeš da baš takve postoje u mojim očima žuriš i nemaš vremena, posao, sastanak, bivša, buduća... ne brini, nikad nećeš visjeti naopačke zbog svojih grijeha, zanijekati mene, nepomazanu, to je bar lako kao oprati noge, isprazniti mjehur, pojesti doručak i naručiti eskortnu pratnju s dobro poznatog broja |