mislijedneplavusche
14.11.2014., petak
patuljčica (iliti ovisnost o poeziji, gradus gravis chronicus...konačna dijagnoza...ciljana terapija ne postoji u stručnoj literaturi.exitus letalis)..
|
patuljčica s dubokim žaljenjem primjećujem po ne znam koji puta, po defaultu znanstvenog analitičkog uma, valjda, i sinestezije astralnih projekcija totaliteta krunske čakre, da sam zanevoljena i izopćena iz barem približnog kruga, nježno obojane titrave aure pripadnosti, naklonosti i simpatija . i s tim nema veze ni moja priučena samoća, niti srčeko u kojem uvijek ima mjesta, ponekad se treba malo zgurat, ali se najde prostora. jer, poezija je tako nesnosno morajuće povezana s našim vlastitim tetivama i žilama, struji nam nekim univerzalnim naponom kroz nerve, i svaki put istinu filtrira u neke druge frekvencije. ja se samo nadam, da je ovaj put doppler pokazao ultraviolet. boju najjače energije. a opet, poezija je tako samosvojna, svojeglava i neprikosnovena kao istina. ponekad je naše činjenično stanje totalno daleko od poezije, koja se, eto, pred oči iššuljala iz tko zna kojih pećina, tko zna čijih osobnih himalaja, za koje nismo ni znali da postoje. a samo nam poezija dokazuje da postoje. patuljci pojma nemaju, a ponekad tako poželim da sam patuljčica ;)  |