mislijedneplavusche
12.11.2014., srijeda
a pjesnici...ajme, ca su se umnozili! (Milan Maćešić)
|
a pjesnici...ajme, ca su se umnozili!(M. Maćešić, u jednoj laganini diskusiji sa mnom o poeziji i onima koji se smatraju u nju duuuubokoo ug-uvučeni, na što sam s odobravanjem odgovorila):  https://www.youtube.com/watch?v=tgbNymZ7vqY mnogima je teško prihvatiti objektivnu kritiku na svoje djelo. taština. neznanje. ili definitivno bolje poznavanje materije od kritičara/kritizera. dosad sam se izjašnjavala u pozitivnom smislu, a ako mi se nije sviđalo, suspregnula sam se pisanja, znajući da mnogi uopće neće shvatiti moje riječi, osim kao "ljubomoru", zavist, omalovažavanje ili čak neznanje. a zakaj da bilo koga učinim ljutim ili povrijeđenim? uostalom, tko mi daje uopće pravo da komentiram i recenziram nečije djelo, pa nisam završila niti književnost, ni lingvistiku, ni filologiju, ni koji jezik, čak ni za učitelja. no, ipak, mogu pjesmu barem - osjetiti. uostalom, kak veli jedan oštri kritičar današnje kulturne zbilje, maćešić, misleći na pjesnike: Ajme, ca su se umnozili! da, prijatelju, odgovaram mu, svake godine na desetke, svakih deset godina po desetak, svakih trideset godina po pet, svakih pedeset godina po trojica, svakih sto ljeta po jedan. pa ko živ-ko mrtav. kad pogledamo povijesn, već odavno pjesnici nisu "...čuđenje u svijetu...", nisu savijest čovječanstva, njihova će se vrijednost iskristalizirati tek puno vremena nakon pisanja, kad se s distance, sine ira et studio, uvidi njihovo mjesto u tadašnjoj ljudskoj misli. koliko su oni značili vrlo osobno, upisujući nekome svoje stihove iz dragosti i naklonosti, sumnjam da ćemo ikad saznati. možda, neki arheolog za kojih hiljadu godinica, a možda se niti neće raditi o arheologu, nego subspecijalizantu za proučavanje spomenarske građe. |