Rose Ocean

srijeda, 30.03.2022.

Ka jedno srce

Darivam ti
ono što imam:
mjesto u svom srcu.pjeva



Spojimo ruke bar na tren.. i donosimo mir i ljubav, jedinstveno..

probat ću vratiti sjećanje na tebe.. Neke struje prođu

Onda kad čarolija počinje... slobodne iskre se pojave


ali novim izvorima valova te kapi u tragovima teku

i dođu..

Oznake: #ka jedno srce

30.03.2022. u 18:15 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 29.03.2022.

Između boja

I danas gledam bijelu stranicu,
teško je nekad s bijelog iscrtati
sebe u raznim oblicima a ponekad
i cijelog. Krenuti iznova, zatvoriti
oči, vidjeti gdje će te to povući
ili kamo li ću doći.

Biti kreator, biti um, biti neki
nepoznati tvor, ma izum gol.
Hoću li iz sebe izvaditi stih
ili samo iz mene viri komad
papira bijeli, tih. Nekad mi se
pojavi ka zvonček signal pravi
a nekad spava kreacija bez
signala. Umor me neki svlada
pa prođe ta tiha simfonija dok
ne krenem opet ja balada trenutka
s elanom svog kreativnog kutka.

Nekad samo stanem dok prođe,
evo me ponovo nova se stih, priča,
pjesma. neka meni poznata struja,
vibra ka more krene, ono je inspiracija
u svako doba, same mene. Pustim valove
mislima da teku, nove me struje, izvori
nađu evo notu na papiru slađu. Tu ka
oblak sunce čekam, da svoj sjaj pustim
i u njemu svu sebe prepustim.

Nekad samo malo odem, pustim i
pored neke priče prođem. I nakon
toga, dođe neka nijansa puna djelića,
spoja, iscrtanih crta, slova, komadića
boja.. nekih mene prosutih šljokica,
korijandola da se vratim ona stara,
ista ja, neka tako nošena.. morem
pa uzdiže dok krila svoja pokrene
ona koja leti da smisao svoj pronađe
negdje prostranstvom vođena, lagana
ogledana u silueti. Vratim svoj
stil da mi stranica nađe let ka leptir
na svoj cvijet.




Oznake: #između boja, bijela stranica, početi, krenuti, poteći, strujom nošena, pronaći let, silueta, ka leptir, svoj cvijet.. opet ja, ispričana priča, neka otkrića..

29.03.2022. u 13:59 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 27.03.2022.

Smijeh sa ....

Prije nego bilo gdje kreneš,
dođi prvo sebi, i sredi svoje misli
onako za dušu.. prepusti se
vikendu, osjećaj sebe.
Promatraj i upijaj sunce i svu
pozitivu prirode.. resetiranje..
i kreativne ideje, i guštati u onom
što puni baterije i odmara.. eto malo detalja..




Papige su nam proljepšale vrijeme,
one su divne, zvižde, lete i iznenade
kad nas prate i na ruku ili rame slete.
Jedna plava poput mora, leti ka nebeski
osvaja u slobodi, iznenadi žuta, ona sunce
daje, žar u letu ostaje. Veselo jedna uz
drugu malo na ljuljačku, malo se pogleda,
traže se lepršaju i iza ogledala nađu svoje
mjesto, pogledom tu su često. Roko i Fly
nas zabave i pjev svoj ostave. Ističu se
ljepotom i letom dok dozivaju, pažnju na sebe,
one su radost pogled koji zagrebe. Tamo
gdje se boje ističu nebo, more, sunce raduju se,
vole i viču. Tko će tu ljepotu da iskažu nego
svoj piju, piju jedna drugoj kažu. Eto toliko
radosti i zvuka, malo brige eto Blu, yellow
capica, leta i nekih dvonoških silueta. Ističu
se skupa, u duetu jedna bez druge ne mogu,
vole se u letu.





Ladonja

Granu svoju traže, ogoljene polako
se oblače, naše Ladonje visoke,
razgranate, obujmom se ističu u
visinu prema nebu svoje grane
otvaraju i grle, one su tu da nam
svojom ljepotom priđu. Povijesni
plod mali crni uz list do lista dok
dobiju pokoju haljinu koja njoj tu prista.
Neka tu svoje guste liste slaže, di će
nego u razne boje s batunima da se
pokaže. Istra puna Ladonje to je naša
tradicija.. Ona je srce i duša istarskog
naroda. Ona je vamo, tamo grana za
granom. Ka listom, lanom nekom svijetlom,
tamnom stranom. I malo se probija
zraka sunca dok
evo hlada ka plaštom
stara razgranata Ladonja nam draga.

Oznake: #smijeh sa ....

27.03.2022. u 22:11 • 5 KomentaraPrint#

petak, 25.03.2022.

Opušteno, u susretu

Dan za prirodu i mene..
Opušteno.. Prepušteno..
Free Mind.. i kreativno
kroz ono što mi umom
prolazi eto posta koji
ovdje svoje mjesto nalazi.
Od nekih lepršavih nota
uvijek izađe ono što se u
srcu mota.. eto mene malo
ovdje da prosipam Sunčev
prah da vam dadnem slikom
svojom ovog dana dah.


Opušteno okrenuta prema
suncu upijam njegovu toplinu,
dodir koji mi upućuje. Toliko je
energičan i sav sjaj te opušta i
to pogled ka prostranstvu sjajnog
mora daje mi posebnog gušta.
Grije me svom svojom silom, i biljke
mu se raduju, cvrkuću ptice u meni
se budi svježina a boja novo lice.
Koliko udaha ima, dok gledam sve
ono što može da diše. Pjesma je
priroda po njoj note svuda pišu u
kamenu i listu.. u cvijetu, grančici,
zemlji nošeni kistom.. čujem ju i već
pjevušim proljetno veselo se opustim. Već
se stvaraju tihi zvuci dok listovi i cvijeće
jedni druge stvaraju baladu, mirisa, boja,
mora, plavetnila i ljude čari koje se u srcu
bude. Neki uzvici u strani to govore razni
dani. Meni ptice slijeću cvrkut daju, bude
u letu i vraćaju tu neku nadu, krila toplu
čar doba mi mila. Skok iz svega, treba da
budeš si bliže onom što ti treba. Budi ka
sunce opušteno sjaji jer pozvan si da se
sebi vratiš. Pogledaj, miriši toliko toga me
proljeće vraća, u srcu se ljeto bliži i plavom
raju u zagrljaj svraća. Opušteno kroz
proljeća i ljeta ta divna balada ovog nam svijeta.

Ljubav opušta, daje i vraća ona je razlog da se
prihvaća kao i njoj leti i ostaje ka drača. Okreni
se ka suncu, srcem i osjetit ćeš koliko te voli..
jer toplinom svojom pokažeš da možeš biti sunce
koje gori.

Uskladile se danas ja i pozerica:))*!*









I još malo mojih krasotica.. raznolikosti...









Oznake: #Opušteno u susretu, svoja, priroda, igra ptice, cvrkut, cvijet, ljepota sunca, božja, lice, ljubav, žar

25.03.2022. u 16:39 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.03.2022.

Za Ljubav

Nikad ne odustaj, za odlične
stvari treba vremena. Budi
strpljiv.. nekad pusti i ljubav
će da raste i u pravo vrijeme
da se budi. Nekad je dovoljan
trenutak, samo iskra i već si
nekom važna pa i bliska.
Malo se stiska da ti bude
toplije oko srca. Neka frca,
to je lijepo neka grije to
mjesto sveto. Ljubav je
jesen, zima, proljeće i
ljeto.. budi nekom, da bi
bio lijepo...

Ljubav njom moraš biti
prožet u dubini, svaka
pora da ju osjeti i da te
njome krasi. Ona može da
u tebi raste nekim čudom
se u pravo vrijeme oglasi.
Ona vrije daje znak, klije,
osmijeh njoj je lak. Sunce
izgara, pjeva ton je nježan
umiljat kao kad biljku zaljeva.
Iz toga glasa možeš dodir
pružit i kad daješ možeš i
zaružit. Budi mjera da ne
izgoriš, daj i dobiješ, voljen
si i žarom VOLIŠ. Za LJUBAV
se iz dana u dan bori kao i postoji!!!

Oči

Gledala sam tvoje oči
ka ogledalo u noći.
Skrivao si pogled svoj
da mi kažeš da si moj.
One su budne i sjajne
dok gledaju moje oči bajne.
Sanjam tvoje kako govore
one su tamo gdje snovima
plove. Smeđe, crne,
zelene ili plave one
su prave koje za tebe
sjaje. Neka te tako
gledaju i pogledom
nikom ne daju. Samo
poetično govori oko
moje hoće da te voli.
U stihovima ljepotu
stvaram jer okom,
dušom njome izgaram.

Oznake: #za ljubav

24.03.2022. u 14:03 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 21.03.2022.

The poetry day

Danas je svjetski dan poezije..

O njoj volim da pišem,
tu najbolje plovim kao
val što se njiše. Dubinom
lovim note, one koje se
riječima bude pune topline
i ljepote. Biti poeta, to je
dar i stvaranje novog svijeta,
ma prava je stvar. Poezijom
ploviš, razne kapi daješ, emocije,
misli loviš i daljinom ne odustaješ.
Volim u njoj sebe gledati u mrežu
njenu uhvatiti ali nikad predati.
Pustiti srce da stvara, u toj tihoj
emociji se izgara. Za poeziju nema
se kraja, ona se uvijek na novo rađa,
zato je dinamična i sve slađa. Snažna
i za dušu važna. Čudim se toj njenoj
prpošnoj ljepoti.. lepršavoj strani
da dirne ono što je unutra dok
izrazi se vani.

Poeziju moraš da osjetiš, da tobom vrije
ona mila mi je.

Melodija

Volim nju pustiti da me obori
dok ona mojim venama plovi.
Čini čuda u ovim vremenima
dušom opijena. I dok cvijeta
balada proljeća, u osmjehu
ljeta. Neka se očima
prostire kroz plavetnilo
sveto, ono
s puno čari, dok ljubi
nas nebo i more kao
san u javi. Ta strast u
noti kroz ritam u tebi,
meni se stopi.. melodijom
vođena, čežnja si moja
u ljepoti.

Uvijek će ti ona reći
tišinom mojih riječi.
Osjetit češ, ka vino
će poteći.

Oznake: #the poetry day

21.03.2022. u 20:10 • 9 KomentaraPrint#

nedjelja, 20.03.2022.

Prvi dan proljeća



I evo nam ono što se vraća i osmijeh daje,
sitno a važno da miriše i s proljećem je
ljepše i veselije. Sve se budi, čovjek i
priroda pa neka nas uveseljava i sreću
stvara kao nekada. Samo pogled na
ovu ljepotu, dok ju gledam, udišem
ona traje.. mašta je vječno proljeće.

Ona ne prestaje...
A ono se nanovo rađa, dok gledam
cvijeće kao nada raste i pruža svježinu
novih tihih ali govore jasno i glasno.
U tome budi i ti ka proljeće i ti si
u vrtu cvijeće. Neka je za tebe..
proljetna dama uvijek šarolika
i nikad sama. Sretan vam ovaj
osunčan DAN SREĆE i PRVI
DAN PROLJEĆA.. neka vas na
to i miris podsjeća!!!

Raznolikost cvijeća volim i odmah mi padne u oko
i s proljećem evo defile cvijeća da ga malo podjelim.












Oznake: prvi dan proljeća, miris, cvijeće, radost, osjećaj, toplina

20.03.2022. u 15:24 • 7 KomentaraPrint#

petak, 18.03.2022.

Razbacane niti

Ja se jednostavno ponovo zaljubim
i tu gdje jesam puštam i nove valove
grabim i spuštam. A samo iza slike
postoji priča, melodija protkana
tonom satkana. Onim dok čitam neke
pojmove, poezije, priče, stihove, retke.
Nitima svojim stvaram neke izuzetke..
Vidim se u njima koliko topline iskazuju,
realno dožive u sebi ono bez boje sive.
Teku i traže gdje će razbacano da
isprepletu i opet se nađu.Toliko lipote volim
da čitam, u nečem nešto novo otkrivam.
Skriva se nešto, skitam, nađem da i sebe
opet negdje propitam. I uvijek nešto stvaram,
misli naiđu tamo gdje se nađu i slažu neku
novu ka nit građu. Lovim ih po mislima i
razbacane po svuda, neke će stati
vodi me nit iskrena, budna ponekad
malo luda. Nimalo čudna, moja...
U meni izvodi sto čuda. Nit me vodi,
svoja sam u stvaranju vođena slobodi.
I traje i čeka neka peta, možda već deseta.
Tko zna tu su, kao ja.
Be Free, be You, be True.. like Me:)))*!*
Just flow... be always deep... be you,
be Me.. guided..



Oznake: #razbacane niti

18.03.2022. u 22:23 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 16.03.2022.

Moj svijet, iza kulisa

Nekad lutam nekim sferama,
volim da plovim da ne mislim
o ovom što ne znam više ni kako
da ga zovem. Odlutam, izgubim
se bolje da maštam nego da slušam
sve i svašta. Kad čovjek čovjeka gazi
e to je grozno, zar nije bolje stvarati.
A onda se ima i zajedno uživa. Ljepota
postojanja u tome se skriva..Ovako,
samo se čovjek pita, ima li smisla ovom
besmislu. Kad će tišina ona kao nekad
jer ova kao da ima glavnu ulogu
a ružno da je dobilo neku veliku titulu.
Hoće li više to dobiti smisao a
svijet se odreći zla. Hoće li vrijeme da
stane na loptu i vrati ljude, Zlo razara
i sve u hrpu smeća pretvara a tko u
drugom dobro vidi, gradi i može da dobro
dobrim vrati.. novo sjeme ka cvijeće zasadi
da raste i bude opet svijet vrt dobrote.
Ja često volim odlutati od ove realnosti,
Vrt, slike, dizajn, puno mašte i kreacije
šarenilo štogod samo ne sivilo i crnilo.
Zato ostajemo u svijetu tom a samo
malo zavirim iza zastora realnog
da bi opet utekla u lipo gdje
svatko svoju sliku stvara, onu punu
doživljaja. I da budem neki fenomen
samo da u ovom ludilu ne postanem
izgubljen. Vrati zemlji ljepotu jer ona
nam se besplatno dala. Neka se vrati
priroda i cijeli njezin sjaj do kraja a ne da
ju čovjek ili bilo tko razara. Budi zahvalan
to ti je misija, do kraja. U ovom filmu
vrijedi biti negdje iza a drugo samo škicnuti.
Ajmo opet razmišljati da svijet je lopta
šarena, divno kao proljeće i ljeto vedro
i puno divnih boja da sve što ne valja
prođe a tu ostane samo ti i radost tvoja.
Volim tu ostati, tu svoje stvarati, ploviti
i zašto ne svoje snove loviti.. Imati ulogu
nekog tko prati, dirigira i novu melodiju iz
dana u dan nam zasvira. Ona koja modro,
bijelo, žuto, zeleno, zlatno, lipo poput zalaska
stvara i san u javu poput filma pretvara.
Svjesna toga, smatram da treba bijega iz
ovog svega.. zato vrludam poljima, brdima,
morima i zalaskom svojim tu ostajem.
Daleko volim tu svoja postajem. Ima
da me nema dok se preobrati tj ono
dobro opet vrati.
Bijeg u taj naš ljepši svijet...

Kao cvijet ili list dok škica..:))

Oznake: moj svijet, Iza kulisa

16.03.2022. u 12:47 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.03.2022.

Netko kao Ti

Pravo prijateljstvo je poput ruže, ne shvaćamo njegovu ljepotu dok ne izblijedi.

Ono pravo je tako rijetko zato mu se često
divim kao ljepoti mojih ruža a zato ga treba
njegovati upravo kao i divne krasotice ruže.
Svatko da bi bio unikat mora se isticati po
meni tu je iskrenost koja igra najveću ulogu.
Tu je karta ulaska u nečiji svijet a možeš
otkriti ljepotu kojom se putuje. Tada se gradi
i prijatelj se iskazuje i korijene svoje zasadi.
Ako previše zapuštaš ono počne da blijedi
puca, budi pravi, prisutan, iskren, sjeti se
tada ono ne blijedi. Budi prijatelj da bi istog
imao kao ružu što si zalijevao, zalijevaj i
svoje prijateljstvo isto tako moraš i ljubav
inače ona ne raste. Njeguj jer sve što se
ne njeguje blijedi.
Kada bi to na vrijeme ljudi shvatili
ne bi uzalud gubili. Sve odlazi zato ako
se ne trudi tada se u pravom smislu bitno
gubi. Što daješ, to dobivaš. Poželi lijepo
i budi vrijedno. Pravih je vrlo malo zato
budi iznimka kojoj je stalo. Budi iznimka
koja potvrđuje pravilo. Da zadržiš
pokaži što si, rijetki nađu rijetke, da se
potvrdi tko su. Neki odu i onda novi ako
su pravi dođu, poneki da bi i ostali, jer
nema razloga da lijepo ne postane.
Zato poput ruže njeguj, svježinu njenu
drži. Miris ruže uvijek ostaje i na ruci
koja daruje.. Daruj da bi primao i nekog
iskrenog pravog prijatelja imao.

Oznake: #netko kao ti

14.03.2022. u 18:44 • 13 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.03.2022.

Težina čaše

Profesor je započeo sat uzevši u ruku čašu punu vode. Podigao ju je u vis tako da su je svi mogli vidjeti i upitao:

– Što mislite, koliko je teška ova čaša?
– 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti.

– Istina je, ustvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvažemo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?

– Ništa! – odgovoriše studenti.

– Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.

– Počet će vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student.

– Točno. A sada, što će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan?

– Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizira. I vrlo vjerojatno ćete morati hitno otići liječniku.

– Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to događa, što mislite je li se promijenila težina čaše?

– Ne! – odgovoriše svi u glas.

– Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!

Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor.

– Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.

– PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.

– Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetit ćete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetit ćete se paralizirano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo što drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana. Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.

Poučna priča.. Pustiti i ne zadržavati.. barem se truditi i uvijek zbog sebe iznova pokušavati. Pustiti čašu:)

Oznake: #težina čaše

13.03.2022. u 13:28 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.03.2022.

Sjeme

Sadimo sjeme ono koje ne trune,
da vječno traje da nam vijesti ne utječu,
već samo dobrotu da nam vjetrovi donesu.
Postajemo zasićeni i umorni, ima li kraja hoće
li stati više sve ružno što se oko nas dešava.
Neka se sjeme raširi, korijeni zahvate a sve ružno
u dobrotu nam vrate. Napokon s proljećem koje
sve cvijeta neka donese mir i radost toplinu ljeta
i razlog svakog cvijeta da procvjeta. Nema smisla
ništa ako nema ono što u čovjeku raste, daje i vjerom
blista. Neka sve loše zanijemi a probudi sve dobro
kod ljudi. Ratovi postanu samo za povijest, čovjek
neka je naoružan jednostavnim gestama nade, mira
i ljubavi što u sebi skriva. Daj osmijeh koji treba, možeš
nekog spasiti od njegovog nereda. Daj ruku spasa ili
samo riječ nade da ne potone u svemu što ga snađe.
Samo mali znak ako se svatko potrudi može da se vrati
dobrota humanost malih ali u dubini velikih ljudi. Dakle
tko si sam o sebi govoriš ako se potrudiš ne samo o
sebi već i drugom da malo vremena odvojiš. Tako
malo treba, ružnog je dosta neka krene opet ljepota
smijeha, nada trenutka, i svatko neka čisti ali i poklanja
radost iz svoga kutka. Napravi most i neka se glas tvoj
širi da krene virus koji svijet pomiri.


Oznake: sjeme, mir, ljubav, nada, osmijeh, svijet

10.03.2022. u 13:03 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 08.03.2022.

Dan Žena

Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u figuri njezina tijela,
ili načinu kako češlja kosu. Ljepota žene mora se vidjeti
u njezinim očima, jer su ona vrata njezina srca, mjesto
gdje se nalazi ljubav. Ljepota žene nije ni u crtama lica,
prava ljepota odražava se u njezinoj duši. Ljepota je
briga koju daje drugima i strast koju pokazuje, i ljepota
žene s godinama samo raste!
Audrey Hepburn

To je prirodna ljepota, njezin odraz pečat ženstvenosti.
Nosi iznutra ljepotu duše, izvana se prikazuje ono što
iznutra tragom skriva, sjaj, srce, melodija dodira.
Ona izvire, viče ali znaj da tu biva sve što jedan
čovjek gleda, njeno je to otkriće. Dobrota koja
zrači, zahvati i znači. Budi ona koja otkriva osmjeh,
uspjeh gradi, temelj je suza koja pere a toplinom
voli.. za ljubav ko cvijet se bori.

Žena je poezija života,
ljepota ruže koja cvijeta
dok izvire dobrota. Od nje
se uči, pjeva ona je kraljica
u kapi svojih djela.

Sretan vam dan ŽENA!! Budite blage, lijepe emotivne i dame svojih djela.
Neka osjećaji vladaju, oči govore a ostalo enigma što mnogi vole.
Čuvajte to blago i sjajite uvijek:)))*!*

Oznake: dan žena

08.03.2022. u 16:37 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.03.2022.

Trenuci

Pa što ako godine lete.
Pusti ih..
Mi ionako živimo trenutke.
Treba živjeti, treba voljeti, treba vjerovati..
sve drugo prolazi..
i proći će a srcu bitno ostati.




Oznake: trenuci, živi, pusti, godine lete..

07.03.2022. u 19:38 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.03.2022.

Mojoj ruži svih ruža

Samo je jedna ruža,
ruža koja se brine,
instinkt svoj ima,
ona svoje srce daje
svima. Ona je ponos
moj, moj heroj.

U cvijetu kraljica,
u danu latica, sjaj i
toplina širi i grli
srce materino je
veličina. Ona je
duša koja shvaća,
ona daje ljubav kao
što je i vrača.

Sretan njoj njezin dan..
najlipši rođendan!


Oznake: #mojoj ruži svih ruža, moja majka, rođendan

03.03.2022. u 15:07 • 19 KomentaraPrint#

utorak, 01.03.2022.

Razni putevi:))



I koji me cijene.. tko se javi i zna rame da pruži..
bez da pitaš on/ona ti se jednostavno u potrebi
pridruži. Samo glas, samo riječ moraš znati da to
blizina je već. Moraš biti prijatelj da bi ga i imao.
To se zna, to se dijeli različiti a nešto slični.
Svijetovi su to veseli i dinamični. Nekad se to cijeli
život uči;)) Samo jednostavno put vas spaja od
različitih običaja do sličnih osjećaja. Uz mene su
oni koji me znaju i tu ostaju. Smisao je da bitan
te pozna, te kuži i uvijek je uz tebe da ti ruku,
potporu što god pruži. I takvi se prepoznaju,
tu ostaju.
Takvi traju i ako su iskreni oni ne odlaze već
jedan uz drugog ostaju. Ovi što su otišli s
razlogom su otpali i to je dio puta koji
činimo, oni što dolaze s tobom koračaju
a oni uz tebe naprijed ponosno gaze i
opet shvaćaju.:)))

Oznake: #razni putevi, #jednostavni ljudi..

01.03.2022. u 13:08 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< ožujak, 2022 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (21)
Lipanj 2022 (12)
Svibanj 2022 (18)
Travanj 2022 (17)
Ožujak 2022 (16)
Veljača 2022 (15)
Siječanj 2022 (18)
Prosinac 2021 (16)
Studeni 2021 (13)
Listopad 2021 (14)
Rujan 2021 (17)
Kolovoz 2021 (18)
Srpanj 2021 (21)
Lipanj 2021 (14)
Svibanj 2021 (10)
Travanj 2021 (14)
Ožujak 2021 (8)
Veljača 2021 (16)
Siječanj 2021 (19)
Prosinac 2020 (16)
Studeni 2020 (13)
Listopad 2020 (23)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (12)
Srpanj 2020 (18)
Lipanj 2020 (17)
Svibanj 2020 (15)
Travanj 2020 (15)
Ožujak 2020 (14)
Veljača 2020 (13)
Siječanj 2020 (20)
Prosinac 2019 (17)
Studeni 2019 (8)
Listopad 2019 (13)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (16)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (17)
Prosinac 2018 (9)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Rose ocean (poetry blog)

Datum i vrijeme kreiranja bloga: 06.12.2017 (19:22)

Jednostavna kao more..(✯ᴗ✯)
Teku moje misli i plove..🎶❤️
Poeziju duše love
stihovima njišu valovi
srca pišu.. kao što dišu.

I am the ocean
I am the sea
there is a world
inside of me.✨🌊💙



Linkovi


O vama i komentarima..

Za sve Vaše sugestije, komentare, prijedloge ili reakacije u potpunosti otvaram svoje srce...Zajedno smo jači!

Ipak, glupe i vrijeđajuće komentare brišem, - jer ovo je MOJ blog, moja kuća i moje misli, a ja u svojoj kući ne dozvoljavam da me vrijeđaju i na bilo koji način ograničavaju MOJU slobodu.
"Ono što nam je potrebno da bismo bili slobodni jeste ljubav; ona ima snagu da s radošću nosi breme svijeta".
Jer - sloboda nije anarhija - to je otvoreno srce i sloboda ima svoja pravila!!!!
Molim da ih na MOM blogu poštujete!

Moj e-mail: r840356r@gmail.com
party Breathe with roses...
beauty is this,
in heart with peace created!yes