sretno srce vuka

30.07.2011., subota

Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu

Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu
Jer je pojam slobode dat u čežnji, u htijenju
No duboko je ne znanje o slobodi
Pojam slobode je postavljen
Kao i pojam boga
Ne zna se što je
No usprkos tome se vjeruje
Da postoji

Jesi li ikad razmišljao
Zašto muško tijelo
Na žensku golotinju
Reagira uzbuđenjem
To uzbuđenje je energija
Koja blokira razum koliko ga god ima
I muškarac poput psića
Kojem je pokazana kost
Kroz vidno polje vlastitih projekcija
Svu pažnju usmjeri na neki dio tijela koji ga
Posebno stimulira

Ako dođe do kontakta
Manje-više se radi o proizvodnji struje
Bez znanja
Tko gdje s tim činom što dobiva
Žene su dobre volje
A dečki imaju hitnog posla
Malo ih ostaje i leži
Nastavljajući ljubavnu igru
Cvrkučući
Ljubavne riječi

No tema nije ovo
Već samo uvod
Kako se matrica manifestira
Jesmo li i mi ona
Matrica svijet u malom
Na fizičkom planu
Pa majka Zemlja
Imam ideju
Copy paste
Bilo koju ideju, sliku, matricu
Možeš kopirati u bilo koju drugu veću
Ili manju
Matrica mala i velika se usklađuju
Dolazi do prihvaćanja

Znanje se dovodi u zabludu
Sve izgleda kao da je oduvijek bilo
Dio slike, priča slijedi tok događaja
Automatski se vrše promijene u sjećanju
Fina podešavanja

Logičkom umu su nejasne stvari
Traži objašnjenja i tumačenja
Najprije se pita kako je to moguće
I zašto bi to netko napravio
Znate li onu staru izrečicu
Zini da ti kažem
Zijevanje odražava ne znanje
I očekivanje
Odgovora nema
Jer onaj tko kaže
Zini
Zna da ne može dati odgovor onom
Tko nije spreman
Kad sam dođe do odgovora
Više nema pitanja niti zijevanja čuđenja

Kako žene reagiraju na mušku golotinju
Da li je to slično kao ono gore
Ili možda ima više teksta
Priča ima stila
Da li i one to vole

Na obali rijeke
Preko puta jakuševačkog parka
Na visokim stablima
Stoje dvije ptice
Jedna je orao nebeskih visina
Druga je gavran koji
Isto kao i prije
Odgovara
Nikad više*
Orao
Preletio pola svijeta
Zbog društva sleti na tu granu
Priča gavranu
A ovaj ponavlja
Nikada više
Što orao vidje
Što gavran zna
Je li to cjelina
Ovog svijeta

To veće'
Na nekom programu
U nekom filmu**
Svira i pjeva
Bob Dylan
Zemaljske godine
Ne mijenjaju boju glasa
Stil je ostao isti
Zadovoljstvo je značajka
Tog talenta

Pitam se onda
Čemu sve ovo
Što radimo
Robotizirane sluge
Korporacija čiji program živimo
Pa na pitanje
Jesi li zadovoljan
Uvjeravamo sebe i pitača
Da, kako da ne, što sam sve napravio i postigao
Sreća me prati cijeli život
U očima neka melankolija
Glas obojen sjetom
Bilo je i smiješnih scena
Između dviju rečenica
Između kave i kolača

Oči tuge
Lice suza
Ta glava čemu služi
Muči dušu u grudima
Srce udara
Kao timpani
Matrica misli pušta
Naš vladari velikog znanja
Bez osjećanja
Hrane se hranom
Patnje i boli
Ne znajući kako je ljubav
Dobra hrana
Pa jedu
Tugu, jad, bijedu
Svađe, nesporazume
Uzimaju si prava
Ne pitajući
Da li se slažete
Da se vaša slika objavi u novinama

Hej ljudi, kada ćemo prestati biti hrana
Kažu nam plejadanci
Vi volite drame
Naravno
No malo bi voljeli lijepe stvari
Bez štresa***
Ljubav čista
Zadovoljstvo svih
Emocija
Miran tok
Rijeke
Nema bujica
Otpada na obalama
Sve je čisto
Žirafa i lav
Jedno kraj drugoga
Rat ne postoji ni u mislima
Istrebljenja
Pobjednici i poraženi su isto
Civili nisu više žrtava rata
Samo slap
Ljubavi koja
Izvire u svakom srcu
To je nemoguće
Čujem prigovor sa strane
Ne nije
Samo budi ljubav
Voli
Radi što te čini zadovoljnim
Prestani raditi što moraš
Svijet je odmah drugačiji

Ova matrica
Više nema smisla
Na kraju
Što će nam programeri
Njihovi programi
Živiš negdje na zemlji
Priroda ti daje more izobilja
Od hrane do krova
Misliš da ne možeš bez slova
Ekrana, monitora
Raznih drugih strojeva
Zamisli kad pričaš priče
Razvijaš sve svoje potencijale
Daješ poticaj slušaocima
A kad kreneš na more ako baš želiš
Ili negdje dalje
Ići ćeš svojim nogama
Uživat ćeš u svakom trenu hoda
Neće biti
Ničega i nikoga
Što te ugrožava

Pa ona smrt
Koja to nije
Kad se napušta tijelo
Biti će veselje
Jer je putnik
Iskusio radost ovog svijeta
Pa ide dalje
Da se igra
A polja prepuna cvijeća
Mirisi
Razvijaju čula
Pitka voda
Kiša
Oblaci
Sunca
Hej
Zar nije to bolji život
Od ovoga


*Gavran, najpoznatija poema Edgara Allana Poea
**http://en.wikipedia.org/wiki/Masked_and_Anonymous
***(stress) njemači za stres

miljenko_trnsko2002@yahoo.com

23.07.2011., subota

Novi zavjet između ljudi i ljudi

Novi zavjet između ljudi i ljudi
Boga i boga
Da li je potreban
Reći kroz slova
Čemu to vodi
Mijenja li stanje
Dolazi li početak
Nove eksplozije života

Znaj, da gdje god bila
Što god radila
Imat ćeš mene
Dušo moja
Voljet ću te bez uvjeta

Bićima u rastu
Bića višeg nivoa
Iscijelit' će rane
Pri tome iscjeljujući sebe
Stvarajući harmoniju

Od sada, pa na dalje
Ugasiti će se svi sukobi
U svim svjetovima
Izgubljena energija
Potamnjele fasete
Spojit će se s izvorom
Nestat' će straha, slutnje, vjerovanja
Sve to zamijeniti će
Znanje

Kreacija dobiva novo ubrzanje
Jer je čista
Neograničena
Neuvjetovana

Ni jedan svijet
Neće biti sam, napušten
Zaboravljen

Iskušavanje igre
Ljubavlju se zove
Nema ograničenja
Nema uvjeta
Da se voli
Da se prima

Sve što postoji
A kod je izgubljen
Osakaćen
Primit će izvorni kod kreacije
Ljubav je uvijek u sada

Svijet tajni
Više ne postoji
Svaki uvid
Kad se zatraži
Biti će dan
U cijelosti

Sve je promjena
Koja se igra i raste
Nikad ne odrasta
Jer je uvijek sada
Odrastanje
Je besmislica
Sva djeca imaju sveznanje
Znanje pripada svima
Prošlost je iluzija
Budućnost ne stvorena
Uvijek postoji samo sada

Sudionici priča
Iz kronika prošlih
Proizašlih iz igre skrivenih igrača
Pričaju iste kao promatrači
Sa ljubavlju
Razumijevanjem
Spoznavanjem
Mjesta i uloge
U dramama koje su stvorili
Iskusili, zavoljeli
Nema žrtava, nijedna duša nije
Osakaćena
Nijedno biće ne pati
Bilo na kojem planu da je manifestirano

U svojem životu
Kada se počne stvarati uvjet
Pogledaj ga
I rastoči

Svi imaju sve
Ispunjenje zadovoljstva
Vrhunske potrebe
Je srž, smisao
Sveg života
Sveg stvorenog
Stvaranog
Tek rođenog

Podjele
Su stvar
Priča

Sve što postoji je ljubav
Nisu potrebni zakoni
Vođe
Duše su uvijek izraz kreatora
Kreator poštuje duše
Jer voli sebe
Iznad svega
Svaka duša je dio njega

Sve je podešeno
Prema jednom i jedinom
Koji svi mi jesmo
On je svi mi
Tako je ispunjena cjelina
Koja ne prestaje stvarati
Jer nema uvjeta
Za bilo što

*Svakom koga sretneš, reci volim te, zagrli ga svojim srcem, dobrotom, mislima, time ćeš doprinijeti prihvaćanju bezuvjetnosti, razumijevanju sebe, znanju o svima, znanje je istina,
istina je ljubav, jedino u stvarnosti egzistira. Ovaj svijet kao kopija većeg, loša je kopija originala, traljava braća koja izgubiše svjetlost iz vidnoga polja, prestajući voljeti sebe, izgubiše se u strahu od postojanja. Ovim ih se vraća izvoru kao najmanjem i najvišem razumijevanju, vraća ih se u stvarnost, jer oni su kao i zemaljska djeca, sakrili se u šator gdje nema svjetla i zaboravljajući kroz prostor vrijeme koje su stvorili tko su i što su. Pošto je igra završena, šatora više nema, svuda oko njih je svjetlo i oduvijek je bilo, a tama je samo moguća u iluziji koju se stvara pa se ponekad dogodi brisanje svega osim zaborava.
Dobro došli natrag svjetovi svih iluzija.
Svakom koga sretneš, reci volim te …

Hvala D.Icku, na naslovu njegove knjige Ljubav je jedina istina …

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Rudarski tunel

Rudarski tunel
Poniranje
U dubine
Tama
Slike prošlosti
Živa slika
Glasovi , muzika
Pleše se i svira
Padaš na travu
Boja zelena
Nepoznata nijansa
Kao i svijetlo koje vibrira
Bez tijela
Si
Otisci ostaju
Pa nestaju
Što se zbiva
Čak srećeš poznata lica
Oni su tamo na čekanju
Jeli to kraj
Početak blaženstva
Ili je još jedna
Martixova zamka
Čak ni tu nema tvoje volje
Autoriteti
Ti govore
Vrati se gore
Nije li tu nešto sumnjivo
Kako se ponaša zarobljena svijest
Promijenjena vibracija
No igra ista
Gdje spava sloboda
Tvojeg srca
Uvjet do uvjeta
Uvjet nevažnih sitnica
Promjena ne prestaje
Samo ubrzava
Što te čeka
Iza prvog
Nepreglednog zavoja
Stalno ti ponavljaju
To je ono pravo
A ti krvavo zarađuješ
Svoj hljeb
Krpaš kraj sa krajem
Svijetu profita ništa ne znači
Tvoja sreća
Njegov si izvor zarade
Od stana, auta, ljekara
Pogrebnika
Biznis je biznis
Nema šale
Jeli to priča
Stvarno bez kraja
Sapunica najgore
Vrste
Raja saginje glave
Da ne vidi
Sjajne bogove
Druge vrste
Koji sa ljudskim
Nemaju ništa
Već u čovjeka
Zasijaše
Otrov sjemena
Da radi i spava
Spava i radi
A onda umire
Smisao je to pravi
Oprostite
Meni vrane
Još
Nisu
Mozak popile
Više previše
Dosadne su priče
Koji je smisao
Svega toga
Hajmo velečasni, papa
Državnici, psihijatri
Odgovor tražim
A kako da ga daju
Sluge pokorne
Kad nemaju vlastitog stava
Zašto su ljudi takvi kakvi jesu
Jesu li ljudi
Ima li tu nedefiniranih začina
Kad osvojiš jedan svijet
I tvoja čizma
Uvede red
Pa stanovnike malo prekrojiš
Mentalno programiranje ti je najjača strana
Od rođenja do umiranje
Neprekidni programi
Koji programiraju sami sebe
U zadanim uvjetima
Vlast je slatka
Sigurna
Laka
Kad povučeš potez na
Šahovskoj ploči
Dva naroda na ivici rata
Dva brata jedan protiv drugoga
Kako se digne za tili čas
Program mržnje
Podijele
Tko nije s nama
Taj ima da gine
Svijet veliki
Svijet u malom
Sve je replika
Podijele od prije
Ona zna tajnu
Živi uvijek u sada
Što je sa emocijama
Zašto nas tako vole
Svaki od nas je nuklearni reaktor
Proizvodimo neograničenu količinu struje
Visokog napona
Zato nas drže dole
Da ne shvatimo
Što smo
Kolika je snaga u nama
Zarobljene u tijelima
Uvjetovanim zemaljskim životom

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Noćas sam samo

Noćas sam samo
Zarobljenik ove planete
Pun tuge
Sebičnosti
Bola
Noćas sam samo
Napušteno dijete
Ostavljeno
Pred vratima
Nečijeg doma
Noćas su moje riječi
Složene od slova suza
Noćas u nadi čekam te
Da ćeš doći
Prije nego postanem
Sluđenog uma
Noćas sam nerazuman
I ne znam što to znači
Noćas bih mogao
Plačući
Umirati od tuge
Kao kad pas izgubi gospodara
Noćas sam usamljen
I društvo samoći
Noćas niti vjerujem
Niti se nadam
Ne znam
Kada će noć proći
Noćas sam more tuge
Ocean jada
Pun sažaljenja nad svojom samoćom
Noćas umirem
Noćas se rađam
Opraštam ti
Svijete
Sve takove noći
Noćas sam
Preplašeno dijete
Plačem nad samim sobom
U zaboravljenom kutku svemira
Ispušten iz nekog broda
Ja preplašen i tužan
Sa tišinom
Svoju sebičnu bol dijelim
Noćas sam samo tužan
Plačem samo za sebe
Možda su to suze ne isplakane
Jer nije bilo vrijeme
Za plakanje
Ne samo moje
Već toliko
Ostavljene
Usamljene
Djece
U košari
U kutu
Sa malo svjetla
Možda kad svane
Ako preživi
Netko nađe
U dekicu
Zamotano dijete
Noćas ću umrijeti
Od samoće
Noćas mi je sve svejedno
U ovom svijetu
Poslije smijeha
Dolazi vrijeme
Tuge
Tko preživi
Opet se smije
Noćas te volim
Noćas mi fališ
Volim te više nego obično
Fališ da sve boli
Čekam jutro
Tvoj glas
Da upuhne
U moje grudi
Dah
Života
Moje čekanje
Moje tuge
Isprat će prve kiše
Proljetne
I ljetne duge

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Sve je oduvijek bilo

Sve je oduvijek bilo
Sve će uvijek biti
Sve postoji u sada
Nitko neće biti izgubljen
Nitko nikuda nije otišao
Ove zavrzlame
Biti će prekinute
Uništene
Nepostojanjem
Jer ih nikad nije ni bilo
Pa čemu sve borbe i putovanja
Kad uvijek dođeš na isto mjesto
Svog polaska
Cijeli svijet je u nama
A nas u svijetu
Nema
Jer samo je igra
Zaborava
Obrisana sjećanja
A kako se sjetiti
Ono što ne postoji

Kažu da ih je nahranio ribom
A znak ribe se rasprostre svijetom
Riba iz horoskopa
Utisnuta u kičmu postojanja
Pliva
Amo tamo
No sazviježđe neba je isto
Planeta koja nedostaje
Kao karika u lancu
Kad se vrati
Lanac se spoji
Onda puca
Nema smisla
Stvarati uvijek nove slike
A opet ista priča
Nema smisla
Jer program ima zakon
Gdje je tu pitanje
Boga
Ima li išta od onoga
Što kažu da je naša slika
Misliš
Da je tako
Ajde pogledaj
Smisao
Tog života
Na kraju
Riba postaje hrana

Lomi te svijet
Ti lomiš njega
Ustaješ u jutro
Misliš da je tako
Samo negdje daleko
Stavljaš drugu kacigu na glavu
Kaciga za igru
Je samo za one
Koji nisu zaboravili
Dijete
U sebi
Kako god izgledalo staro
Lice čovjeka

Zato skrivaju istinu od raje
Jer ako raja dozna
Nema
Zakona ni boga
A onda se igra
Drugačija igra

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Ni zahvalni ni nezahvalni

Ni zahvalni ni nezahvalni
Oni su birali mene
Ja njih
U zemaljskoj školi života
Punoj palih anđela
I osakaćenih bogova
Kazamatu
Velikih mora
Divne prirode
Bogatstvu onog što diše
Opisa i slika
Izobilje
U stvari svijet retardiranih bića
Sjedim u kuhinji
Pišem
Jedem stari kruh
To je pjesnička slika
Zašto svi gledaju unazad
Pričajući što će se dogoditi
Zar je slika prošlosti
U ogledalu
Odraz budućnosti
Oh kakvih tema
Za romane i drame
Kao kad izađu svi iz kina
Padne priča
Što je tko vidio
Doživio
Obrišem nos
Suze sa lica
Protrljam oči
Zar ja to dobro vidim
Ovo je raj
Kad se iskopčaš
Govore ti kako je lijepo
Budi sretan
Nisi više dijete
Gledaj što ti je dragi bog
Dao
Prešućuju ono
Što je ukrao
Ne traži krivnje
Ni opravdanje
Drugi u stvari ne postoje
Sve su to tvoje slike sa zida
Vlastitom rukom nacrtane
Prestani se bojati
U ovom svijetu
Prevare i laži
Od takvih je stvoren
Programi varaju jedni druge
Pa je i komična uloga
Svetog Petra
Kad mu putnik za nebo dođe
Petar mu kaže
Budalo
U tako lijep zatvor te stavih
A ti sve
Upropasti
Još se kitiš žrtvom
Simbolima raznim
Pa, jesi li se zapitao
Zašto taj svijet
Postoji
Nije stvar u hrani
Propitujem boga
Njegove čuvare
Plijesan starog kruha
Prema ovoj riječi
Je samo melem na ranu
Ta riječ
Britka
Skida otrov sa kosti
Kao mačeta
Krči put duši
Voliš
I voljen jesi
Tad' se živi od ljubavi
Drugo je obmana
Da ne dužim
Po običaju
Nama ja problema sa bogom
Već ja jesam problem
Veći od njega
Sletjeh ovdje
Nije važno kako
Ni ime
Ni znaka
Ne imadoh
Da dokinem carstvo
Plakanja i boli
Spaljujem uvjete
Lud ti se činim
Hej dobri ljudi
Sve je samo igra
Pa što se čeka
Loviš

Kad pojuriš među zvijezde, na putu u ništa
Više nema ni kina, ni kazališta
Tvoje stanje je sloboda
Više nitko i ništa ti ne treba
Jer ti si ona, ona je ti
Konačno prava stvarnost
Postali ste opet jedno
Možda zato
Pogled u prošlost
Samo ne vidim dovoljno daleko
A prošlosti nema
Što ti misliš
Pitanje je tvoje
Odgovor ne donosi ništa
Osim
Spoznaje

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Noćas sam sanjao

Noćas sam sanjao
Kako stojim sam na tračnoj cesti
Vlak odlazi s tobom
Bilo je tu i nekih duša
Bez tijela
Ne bijah
Baš posve sam
Na kraju perona
Mašući točki koja nestaje
U daljini

Nekako miran
Lebdim zajedno sa Zemljom
Pa dođe
Pregršt novih slika
Životi prije
I oni poslije
Stajah miran bez emocija
Na tužne slike
Ne dogodi se ništa
Iz mene
Ni suza ne kanu
Niti se podigne
Prašina na cesti
Kad vesela kolona
Protutnji
Na ciganskim kolima
Pjevajući

Sve nekako gledam
Promatram te misli
Vidjeh daleki početak
Kako putuje duša
Razne odore nosi
Nema razlike između
Čovjeka i mrava
Ista inteligencija
U svemu obitava

Pitah se odjednom
Kad opet ću te sresti
Zar milijuni godina
Kao rijeka će teći
Sam dođoh
Sam bijah
Svo vrijeme
Junak u samoći
U času jednom
Nešto me spoji
Sa dušom mojom
Izgubljenom
Volim te dušo
Dušo
Moja
Zovu te i
Besmrtnom
Jedinom

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Znaš ljudi samoće

Znaš ljudi samoće
Misle da će naći društvo
Boje se samoće
Vezani uz tijela
Rođenje i smrtnost
Početak i pepeo materije

Duše zarobljene
Okovima zemaljskog zatvora
Neprekidno tragajući
Za drugim dijelom sebe
Ne poznajući
Srce duše koje nose

Malo je duša koje se spoje
I zajedno mogu pjevati
One su samo duša
Duša svih duša
Nekad davno pocijepana
Ponovo rođena
Odlazi
S ovoga mjesta
Napušta ovo vrijeme

Podijeljenom umu
Nezamislivo je
Osim tuđih programa
Da vidi išta
Zemlja je blizu
Nebo daleko
Nedostižno
Tražeći vrata
Slobode
Vrata su skrivena u srcima
Očima se ne vide
Umom ne spoznaju
Razumom ne dokučuju
Vrata su u nama
Ili još ljepše mi smo ta
Tražena vrata

Još jednom ću
Proći svijetom
Svjetlo pronijeti
Ko ga uzme biti će kao i ja

Ne dajem ti ništa
Svjetlo je u tvojim rukama
Što ćeš učiniti to nitko ne zna
Dok ne učiniš
Pa ili letiš
Ili padaš
I ne vjeruj
Onima koji lažu
Ne boj se visine
Jer ona tebi pripada

Zbunjuje te pogled svijeta
Nema ništa nejasnog
Sve znaš
Oduvijek
Negirajući sebe
Živiš kako ti svijet određuje
Ne živiš svoju dušu
Živiš holograme
Programera
Nečijih želja

Raskorak straha
Preplašenost uvjetima
Za vratom
Ugovori
Ucjena
Života
Udara te nisko
Kao u boksu
Ispod pojasa
Pa prljavo iza vrata
Kad pokušavaš
Opstati

Dugo umiriše
Krivudavim putem
Patnje
U ime ničega

Svemir slobodne volje
Bila je ideja
No postade
Ružnom tamnicom
Za smrtna tijela
Svemirom straha
Zlovolje
Osvete
Ratovanja
Primitivnih bića
Visoke tehnologije
Davno izgubljenih srca
Svemir zaborava

Znaš kad onaj kojem dadoše
Avatara ime
Kaže
Sve ostavi
Pođi s nama

Prestani se bojati
Ruše se tamnice i vrata
Malo će ih biti uz tebe
Ovaj put nema nikog
Osim tebe
Sama postaješ Isus
Tko se nije rodio
Ne može ni umrijeti
Ja jesam
Postojim
Ti si
Isto kao i ja

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Grlice guguću

Grlice guguću
Ptice pjevaju
Šum lišća
Sve je usklađeno
Nema nesporazuma

Napadani smo s druge strane
Kroz nas probijaju
Međusobna prepucavanja
Nevidljiva ovom oku
Bol i pritisak
Udarci ispod rebara
Pa uvjetovane ucjene
Optuživanja
Za krivovjerje
Nevjernika
Trovanje iz zraka
Otrovana voda
Mutirano tlo i dio životinjskog svijeta
Što im to znači
Kad naša svijest jača
Kad se povezuje
Kad nam ne trebaju pomoć ni pomoćnici
Jer konačno dolazi vrijeme
Jedne istine
Sve možemo sami
Činimo to upravo sada

Na rubu ničega
Postoji ništa
Na rubu svega postoji sve
U čemu je razlika
Oboje postoji
Pitanje je
Kakvi su uvjeti za jedno, za drugo
Da li postoje uvjeti
Isti uvjet za sve
Kako onda toliko tlake i razlike
Čemu
Se blagoslivljaju puške
Koji su to mali bogovi gospodari svojih svemira
Proizvođači nemira
U živom svijetu kamena
Drveća, bića koja gmižu, plivaju, hodaju
Razlika između stijene i vode
Je vizualne prirode
Različite kristalne rešetke
Dobacuje netko sa strane
Da, da
U hologramu, višedimenzionalne projekcije
Crtanog filam, smišljenih likova
Zamrznutih crtača i živih illuminata

Očekivao sam posljednji sud
No on ne dolazi
Ljude se plaši mrakom, neznanjem
Zar još uvijek vjerujete da tama postoji
Kako se usudite spavati
Tko nas umara i gasi
I odvlači u neke druge pjesme
Priče
Viđenja, doživljaje uznemirujućeg sna
A moraš spavati, sve se gasi isključuje
Moraš spavati
I spavaš ispod najačeg svjetla
Jer program se tada
Up date-a

Nema ni božje kazne ni božje pravda
Gomila besmislica kojima se manipulira ljudima
No drago društvo
Sudaca i porotnika
Uskoro ćemo se sresti
A tada vam ukidam radna mjesta
Oduzimam titule
I dajem slobodu
Da budete
Kao i drugi
Nevažni
Nitko i ništa

Na balkonu
Ispod plafona
Guguću grlice
U parku pjevaju ptice
U ovom vremenu ovdje i sada
Ne postoji ništa
Što mi već nismo
Samo pripazite
Ovih dana
Slijedi mnogo doživljaja
Iznenađenja, sjećanja
Briše se program
Zaborava
Sve postaje ništa
Ništa je sve

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

16.07.2011., subota

Još jednom o bogu

Još jednom o bogu
Tražiš ga po svijetu
Ikone, oltari
Diviš se umjetničkim djelima
Katedralama
Spomenicima
Portalima
Zar dosita misliš
Da bog stanuje
U arhitekturi
Slikama
Riječima
Slovima
Čudima

Podsjetit ću te ono što znaš
Ignoriraš svijet opsjene
Iluziju koja ti se čini stvarna
Toliko je snažna

Bojiš se preči granicu
Narušiti
Patnju boli
Tvoje dvije prijateljice
Zagrliti
Žetvu jednote
Od sada
Pa u sada
I prije i poslije
Biti što si oduvijek bio
Jedno sa svima u svemu jedno

Teško je vidjeti istinu
Onakvu kakva je
Ni velika ni mala
Jer nema mjeru
Na drugoj strani vage nema ničega
Jer u istini
Ni vaga ne postoji

Govoriš o laži
U svijetu privida
Gdje istina ne obitava
U hologramu
Holograma
Filmići koji se vrte
Dok ima trake
Kad zadnji kadar
Prođe
Ostane samo svjetlo na ekranu
Kažeš
Takav je život
Bio
Svaki film umire
Ili ide iznova
Ako se rola stavi
Projekcija krene iz početka

Sjećaš li se kako su filmove
Prevozili
Brodom, avionom, vlakom
Autobusom do tvog kina
Na panou je bio plakat
Sa naslovom
Crtež ili slika
Velika slova
Najveća pustolovina,
Ratna drama
Romantična komedija
Ili
Crtani
Avanture
Pustolovine
Putopisi
Projekcija, dvije
Film ide dalje

Tko razvozi filmove
Svemirom, galaksijama, sazviježđima
Jesu li anđeli kino operateri
Zamisli
U tim i takvim filmovima
Glumci jedni drugima govore da lažu
Ili
Ja govorim istinu
Moje istina je najistinitija
Kako u hologramu
U opsjeni
I zabludi uma
Može
Istina biti dokučena

Što je sa redateljem
Krše li se njegova autorska prava
Glumci
Žele ovako a ne onako
Cijela zbrka
Publika se uživljava
Smije se i plače
Ozbiljno komentira
Pišu se analize
Kritike
Studijska djela
O čemu
O malo zvjezdane prašine

Nastaju tomovi
Književnih vrsta
No film se odmota
Spakira, putuje dalje
Hej, zar ne shvaćaš
Film je snimljen
Tvoji napori
Riječi
Geste
Kostimi
Traka se vrti
Filmovi se izmjenjuju
A ti si zarobljen u sličicama filma
I kad te na platnu
Osvijetli svjetlo
Projektora
Misliš da živiš
Da je to smisao života

Zamisli velike smrti
Velike ljubavi
Značajne živote
Kako se prekraja povijest
Kad se zaustavi projekcija
Uspavana publika
Otvori oči
Isti gledatelji
U istom redu
A stvarno
Sjeća li se tko
Što se u stvari gleda

Da li iz misli nastaju djela
Mislima stvaramo osjećanja
Volimo
Sve tome je posvećeno
Da li se kroz ljubav
Realiziramo
Kad se pojave
Zapreke
Uzima li nam netko
Najbolje godine života

Što smo kadri
Činiti
Kad smo zaljubljeni
Kad volimo
Ne postoji druga istina
Osim naši osjećanja
Pa zašto su uz to vezane
Riječi
Krivnje, prevare
Dvojnosti, cijepanje duše
Kao cijepanje atoma
Samo što mjesto
Eksplozije
Duša sama sebe uništava
Ili samo mislimo tako
Kako kome paše

Neki krajevi
Na ovoj kugli
Poznaju
Život
Muškarca sa više žena
Drugi se zgražavaju nad tim
Jedni o drugima
Gotovo ne znaju ništa
Osim što ističu
Svoja vjerovanja

Jesu li žene
U haremima potlačene
A žene
Zaposlen majke
Slobodne
Da rade dvije smjene
Što znači biti ravnopravan
U svijetu dominacije
Gdje je nekima
Dozvoljeno
A drugima nije
Gdje zakon služi
Za one dolje
Onima gore
Za to se fućka
Klub izabranih
Tome se smije

U kulturi smrti
Slavi se
Uskrsnuće
Kako to da se uskrsava
U različite dane
Kalendara
Koji su stari skriveni
Obredi
Osnova takvog vjerovanja

Jeli sretniji
Čoban
Među planinskim lancima
Mir, pjev, bistra voda, čisto nebo, kiše, oluje
Pa pogled omeđen brdima
No kad se dođe na vrh planine vidi se slijedeća
Planina
Ravnica
More
Ili je sreća
U trgovačkim lancima
Shopping centrima
Gdje hrle mase poklonika
Bježeći od sebe
U ritmovima robne kuće

Što bog misli o tome
Misliš da diktira knjige
Mentalno pisanje
Tako se to zove
Možda ja ovo pišem
Možda bog kroz mene
Nazovi kako to želiš
Pitanja
Traže odgovore

Znanost sa velikih ekrana
Povezana sa vjerovanjima
Pitanje
Glasi
Izađi
Stani pred nas
Pokaži se
Reci čemu sve ovo
Zar stvarno misliš
Da nije došlo vrijeme
Da stresemo sa sebe
Kao pas buhe
Smeće ovo

Treba li bogu sljedba
Što on stvarno je
Ne znam
A svijet je pun krivih odgovora
O božjim kaznama i božjoj ljubavi
O izabranima i prokletima
O letećim i palim anđelima
Pa cijela svita
Raznoraznih i u biti samozvanih
Slugu, pomoćnika i ostalih jadnika
Koji tlače bespomoćne
Uboge
Kljaste
Bačene
Na daske kazališta
Kao u arenama
U borbi sa divljim zvijerima

Zar je bogu potrebno bolestan biti
Kad je bolest
Naša draga iluzija
Gdje, ja se skriva
Jer se boji
Svijeta
Većega od sebe
Neko se nađe
Šapne
Krivac si ti
Ja umire
Od straha

Tko te krivi
Kada se to događa
Kad kreneš svojim putem
Otvaraju se vrata
Sreća
Sloboda
Baciš križ života
Ne žrtvuješ se za nizašto
Jer kako onaj koji
Se nije rodio
Ili rođen je u kinu
U jednom filmu
O kojem se stalno priča
Može biti raspet
I otkupiti grijeh
Svijeta
Zabluda je to
Jer dogodilo se
Ovo
Jedan skakaču vremenu
Sa družinom svojom
Uletio je u kino dvoranu
Prekinuo projekciju
Upalio svjetlo
I rekao
Idite van
Tamo je sloboda

No samo neki
Krenuše tim putem
A čuvar kina
Ih sačeka
I otpoče
Sječa glava
Zato gase
Svjetlo
Kad počne predstava
Da se drama pojača
Naglasi emocija
I diže kosa publici sa glava

Ne zaboravi
Sve su to hologrami
Bog ne koristi glasnogovornika
Ne treba mu
Tumač
Prevoditelj
Njegov je jezik jasan
Ponekad
Zamućen kao bistra voda
No talog se slegne
I bi odnesen
Na površini samo obris srca
I tko u srce gleda
Svatko čita
Na jeziku svom
Osjeća što je još važnije
Napisana slova
Volim te
To su riječi
Boga

Sabili su čovjeka u zabrane vjerovanja,recikliranje karme, vrijeme jada.
Zaboravimo sve što su nam dali, napišimo vlastite knjige postojanja, već ovim pisanjem,
Mijena se sve postojanje, svi denziteti, ukidaju se sva uvjetovanja. Uzmimo svoju moć, jer oni kojim smo ju dali, ne znaju što sa njom da čine, zato nas pritišću, žrtvuju i pale. Pitaju me ovih dana zašto nas se boje, ne boje se oni, oni jednostavno nestaju, sve filozofije prestaju pred ljudskom rasom koja se budi koja je ljubav, sloboda, sam život u svim oblicima, na svim mjestima, svaka iluzija se raspada i nitko više nema moć nad postojanjima, ukidaju se svi denziteti jer sve podjele postaju a time nestaju u SADA!

copyright.miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Svatko sjedi u svojoj pećini

Svatko sjedi u svojoj pećini
Okovan strahom
Od vanjskog svijeta
Pećinski svijet je sličan vanjskom
Onaj u pećini to ne zna
Zakon broj jedan
Kaže
Ne izlazi
Pećina se nalazi u umu nekog bića
Nezamislivog mravima
Većim od cijelog njihovog svijeta
I osim uma da li što drugo postoji
Um stvara
Razara
Postavlja uvjete
Vuče crte
Na njima
Ispisuje
Zemlje i
Granice

U vanjskom svijetu
Sve je nepoznato
Vrebaju neprijatelji
Kao da ih u pećini nema
Toliko sjena
Pokreta
Igre svjetla
Pećinsko sunce izlazi i zalazi
Pa godišnja doba
Ljeta i zime
U umu
Nepoznatoga

Što drži ta bića u pećini
Ima li što jače
Od neznanja
Ono je kao crne sablasti
Strahovi u žilama
Panika u očima
Misli razbacane

Čuo sam priče o matrici
Ne znam da li razumijem
No došlo mi je odmah pitanje
Da li se matrica nalazi unutar veće
Matrice ili kako se zove
Obrazac ponašanja

Znaš ono, kada dođeš iz Rusije
Doneseš babuške
Jedna u drugoj
Koliko ih ima

Koliko je matrica čvrsta
Kako djeluje iluzija
Da li se ona reproducira stvarajući glave
Pa se naseljava u glavama
Puno pitanja

Kontroliramo sebe
Jedni druge
Ispunjavanje nečijih snova
Time što
Je projekcija iz uma
Kroz oči
Vidljivog svijeta
Da li
Se može reći
Da ništa mi ne odlučujemo
Da je sve već napisano
Pa i ovo što pišem sada
Ja mislim da pišem
A samo reproduciram
Ne znam čija
Viđenja

Sjedim za stolom
Ispred monitora
Vidim slova
A slova se nalaze iza stakla
Prozora
Okna
I da se otvori bezbroj mogućih prozora
Hoću li osjetiti dašak
Vjetra

Ustanem
Izađem
Na ulicu
Počinje kiša
Na licu kapi
Kapaju i suze
Kapi su kapi
Okus je stvar izbora
Da li stvarno kiša pada
Po mojim rukama
Moja stopala
U šupljim cipelama
Voda me hladi vjetar zima
Uključi li se onda program
Zvan prehlada

Koje bolesti su
U zapisu DNK-a
Kako dolazi do bola
Jeli potrebna rana
Ili je ona već
Program koji se manifestira
Probijanjem metka
Ubodom noža
Padom
Krv iz ruku i koljena
Da li to sve
Stvarno postoji
Znam, znam
Vičete
Pa to boli

Što učim cijelo vrijeme
Kako da budem mali
Još manji kako starim
Jeli starenje dio programa
Čemu se nadam
Kad ništa ne znam
Jer sam budala

Razne ideje
I vjerovanja
Bili su moji kaputi
No ispod njih uvijek bijah
Gol do kože
Uvijek isto pitanje
Čemu sve to
Da li se drugačije može

I na kraju svake epizode
Pomislih kako sam pametan postao
Onda vidjeh
Nove stvari
A stare nestajahu
U ponorima beznađa

Za što nam je potrebna nada
Vjerovanja
Zar je toliki strah u našim stanicama
Da se bojimo vlastitog života
Pa pristajemo na kontrolu
Kontroliramo sebe
Kontrolirajući druge
Isprazna vjerovanja
I ona rečenica
Sve je pod kontrolom
Znači
Ne pitaj dalje
Ne znam odgovor ni na jedno pitanje

U jednom danu pomislih
A što ako kontrole nema
I ako se svi zakoni
Sva traženja
Izmišljeni
Kuda to vodi
Sav svijet se raspada
Što ostaje
Slobodi
Da čini sama sebi
Da li ona postoji
Ili je samo jedan od snova
Života u pećini
Preplašenog stvora

Slobodna volja
Biranje ponuđenih rješenja
Bavim se idejama
O kojima ne znam ništa
Osim onoga
Što je riječ izrečena
Riječ zablude
Zida
Koji sam dižem
Krečim, popravljam, uređujem
Kako bih ostao u zatvoru
Jer izvan pećine
Ne postoji ništa
Ili je i to stvar vjerovanja

Zamisli
Izađeš
Ispod zvijezda
Zvijezde nestanu
Vjetar koji šiba lice
Stane
Nema zraka
Ni potrebe disanja
Urlik iz daljine koji si čuo
Više ne čuješ
Samo tišina
A ni nju ne čuješ

Padaš
I to je osjećaj zavaravanja
Kad nemaš tijela
Ne postoji ni visina
Dubina
Nepoznata
Jesi li
Na početku stvaranja
Jeli to stvarnost
Tvoj pravi dom
U kojemu nema nikoga
I ništa ne obitava

Percepcija
Zatvora
Pet osjetila
Ni misli više ne postoje
Zove li se to nirvana
Jeli to
Ona rečenica
Dobro došao sine
Konačno si se vratio
Doma

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Stare slike na stolu

Stare slike na stolu
Kapaju suze iz oka
Kako koja na sliku kapne
Slike nestaju
Kao da izgore
Tako gori prošlost
Zapaljena sjećanja
Rješavam se prtljage
Uspomena
Tamo gdje idem
Ništa mi ne treba

Osuđeni jedni na druge
Zatvorenik i policajac
Zamjenjuju uloge
Zarobljenici srušene svijesti
U tamnom grotlu svijeta
Skriveni izvor iluzija
Baca sjene svakoj duši
Pa ju opsjeda
Guši
Toliko joj daje da diše
A onda um steže
Portom*
Zarobljenici
Se ne mogu dosjetit
Čemu to služi
Ni krivi ni dužni
Otisak pečata
Znamena
Utisnut u energetsko polje
Za vijek vjekova
Ključ koji se ne gubi
Ego u umu
Čemu služi
Povrede su naši odgovori
Na ne prihvaćanje

Vjerna sluge
Patnje i boli
Napadaju ljubav gdje god se pojavi
Govore joj ti nisi prava
Pogledaj nas dvije
Zbog ljubavi u kakvom smo stanju
Mi smo djeca ljubavi
Nisi od nas veća
Ljubav se smije
Bez smijeha nema lijeka
Slušajte me vas dvoje
MY rYéNY i ljubavnik
Ovo su vaša
Zemaljska imena
Volite se i smijte
Život je od svega veći
Dva tijela u jednoj duši
Istina ste
Kao i ja

Čuvam te dušo
Vukove zovem
Dolaze brača
Satjerat te zmije i hulje
Pod zemlju tamnu
Neka ih bol i tuga
Patnja koju skupih
U zemaljske dane
Lomi neka
Skrivena svjetlost
Ove noći
Skakačima kroz vrijeme
Pronijeta planetom
Raznesena

Udarac silnog
Odgovor boga
Kao kad kamen baciš
Sa obale mora
Na tren vidiš
Gdje kamen pade
A onda opet ravnina
Mreška se more
U stvari se smješka
Ogleda se u njemu
Oblak, duboko plavo
Kao i dubina u oblaku se gleda
Ta boja vibrira tako
Jer ista je dužina vala
Između
Jednog, drugog
Zvuk, svjetlo
Izvire nebo
Iz mora oblaka
Oblak se kupa
U dubinama oceana

Na proplanku između
Šuma
Planina
Postelja kraljevska čeka
Tijela svoja spuštamo
Ples tada započinje
Igra bez tijela

Između oblaka, ispod sunca
Jasna slika
Šape
Vuka
Poglavice
Sretnog srca
Kraljevstva
Ja jesam
Prije i poslije
Uvijek u sada

Kako, si što boli
Grlim te grijem
Uzimam niske frekvencije
Čuvam te pazim
Dodirom rane
Liječim
Dajem ti poljubac mira, odmora
Ozdravljenja
Ja te volim
Dolaze
Kucaju na vrata
Otvara im avet
Sva od zlata
Svjetlija od tisuću sunaca
Dosta je rata
Ta avet njihovog
Svijeta
Ima samo ime
Istina
Ljubavnika

Oluje spavaju
Ja sam im gospodar
Snaga je u tišini
Uznemireno ništa
Prekrije sve bitke na bojnom polju
Glavna bitka
Vodi se u umu
Opsjene
Tu se razgovara
Liječi rane
Um ostaje
Kao ljuštura
Kako kada zmija skine kožu
No unutra nema
Onog što puzi
Već to je div
Koji korača

Tehnologije ne znače ništa
Prema nevidljivom licu kreacije
Čestica dana svima
A onda zazidana
Izgubljena
Ugrađivana u sve i svašta
Zaboravljena
Od svih
Koji odoše negdje dalje
U novo stvaranje

Volim svetu zemlju
Sveta mjesta
Tako nestaje đavolje sjeme
Koje zabraniše
Kao što se istina brani
Skrivena
Tko o njoj progovori
Taj nastrada
Jer đavo je ime za istoga
Neki ga zovu bogom
Drugi sotonom
Pa se navodna borba vodi
Razdvajaju se i spajaju
Kroz milijune godina
Nema razlike
Zar zlo postoji negdje drugdje
Osim u našim glavama

Sveta mjesta
Ljubavi se klanjaju
Činu sjedinjenja
Ne glupim obredima
Koji uvjetuju
I dijele
Svi viču
Mi smo božja djeca
A što bog s time
Ima
Kažu poslao je svojeg
Predstavnika
Slušajte ga kad' i laže
Jer njegova usta za laž su posvećena
Pa mašu nam ispred nosa
Teškim križevima života
Život križ nije
On od smijeha puca
Toliko se smije
Da može da se valja usred blata
A oni odsječeni
Kažu
Gle kakva
Životinja

Crvena lica, zajapuren
U procesijama vuku kola
Križeve na leđima
Želja im je da ih se mlati do bola
Kao spasitelja
A spasitelja
Nije bilo
Već hologram u jednom trenu
Pa se priča
O raspeću
Otkupljenju
Svih grijeha
Ovoga svijeta
Obična budalaština

Sada klekni zagrli mi bedra
Leći ću na tebe
Ljubeći te svuda
Uzmi štapić čarobni
Gorući, vrući
U sebe ga stavi
Čarolija neka živi
Neka bude igra
Nas dvoje
Zvjezdanih bića

Pare u džepu
Govori oltara
Ima li što bolje
Od ljubiti tebe
Na oltaru ću te
Obljubiti
To neće biti crna misa
Već radost života
Kraj
Prevarenih
Svijeta laži
Bogu je sve dozvoljeno
Pa sad mi kaži
Znaš li
Tko se vozi
U kolima
Bez kočijaša
Samo bog
U tebi
Jedno je
Jednom dano
Sve spojeno
Nikad nije bilo
Ostavljeno

Iskra
Sila
Bitak
Svemogući
Osluhni ga
Između otkucaja
Srca
Tamo boravi
Istina
Tebi je
Ista dana


*PORTO-metoda mučenja pri kojoj se žrtva vezala za okvir snažnom užadi koju je mučitelj stezao.


copyrigth:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Letim iznad oblaka

Letim iznad oblaka
Ispod praznog neba
Ideja u noći
Sumnje, dvoumice
Kuda poći

To dijete u meni
Zovu ga vrata
Odaja od zlata
Iznad piše
Zarobljeni

Prazna soba
Stvari po volji
Nasuprot
Još niže dolje
Jedinstveno polje
Puno zaborava

Usađeni strah
Na povratku kući
Stoji na stepenicama
Prema gore
A ja se bacam
Duboka je rijeka
Proći ću do dna
I dno ću proći
Izaći na drugom kraju svijeta

Anđeo dobrote
Pruža ruke
Izgubljenu dječaku
Dođi
Ne boj se
Sve je u redu
Ja sam tvoja najmilija

Proleti mi glavom
Zadovoljstvo
Radost
Neograničeni
Nema onog što straši
Bezbrižan bih bio
Dok teku zemaljski dani

Teške su te uze
Djeteta koje pozna suze
Pa u sebe plače
Čeka mrijeti
Da završi ono što ne završava
Ova poema

Anđeo mili
Daje kolac
Udri mali oko sebe
To su sjene
Opsjene
Ovoga svijeta
Svatko samo gleda sebe
Pa i ona koja kaže
Stalo mi je do tebe

Nabrajaju zasluge
Nisu oni krivi
Čini ti se
Da si
Ništa i ni'ko
Bit' će to po mome
Vrag donio šalu
Razbija sve
Jer iluzija se mijenja
Nestaje

Glogov kolac
Smrt stiže do zore
Dječarac uplašen
Ne zna kamo
Još uvijek maše
Nevidljive oko sebe udara
Bole ga ruke
Nema druge
Jer njih je
Sveprivlačan
Već pobio

Put je neznan
Ne vidi se ništa
Samo jarka svjetlost
Slijep kod očiju
Ruke pružam
Napravim korak
Pod nogama
Samo se slijedeći ukaže
Kao da dođe pod moja stopala

Sad krenuo si
Nemaš kamo
Magla oko tebe
Sve jače je svjetlo
Jeli to tunel
Kojim putuju umirući
Koji se odlazi
Iz ovog svijete
Ili je to prolaz
Do zemlje
Zvane sreća
Što nas to vraća
U jad i patnju
Nisam ja miš
Izlazim iz kotača

E moj klinac
Ako želiš život pravi
Poruši mostove
Za sobom
Prošlost zapali
Što će ti
Hrpa uspomena
Da bol nosiš
U buduće dane
Uzdišeš i plačeš
U prošlost gledaš
Ne vidiš ljepotu
Oko sebe
Kad' živiš u jučer
Kao da te nema

Novi život
Na dohvat ruke
Ako treba
Zgrabi i bježi
Prošlost tada
Ne može ništa
Jer u danu
Kada potrčiš
Ona više snage nema

Pogledam iza sebe
Polagana, tiha smrt
Na toj strani
Već koračam prema naprijed
Što god da me čeka
Umoran od prošlih stanja
Otvaram vrata
Jedinstvenog polja
Izlazim iz zablude
Padam
U stvari letim
To što vidim
Ispričat ću vam
Kad
Stignem do pravih riječi
Ikada


copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Gledao sam

Gledao sam
Napade sa strane
Tijela padaj
U borbi
Najviše im smeta
Ljubav, istina
Ako to saznaju ljudi
Nema njihove moći

Ljubav su pretvorili
U nešto sveto
To pripada svima
Istinu zatrpali laži
Pa ju važu
Kažu
Nije za svakog
Istina

Gledam
Kao da si pod zemljom
Sve crno, kupola nad tobom
Mala svjetla
Lebde uzduž tijela
Pomislim
Da te liječe
Sve tamnija slika
Ti nisi pod zemljom
Već oteta

Brod kroz tamu plovi
Ni zvijezda ni vala
Možda obris stijena
Tihi zvuci signala
Nešto što razara
Tijelo
Um muči

Naprežem
Svu snagu intelekta
Svjetlost
Nešto jede
Tad stvorih
Pijuk u ruci
Udaram po kupoli iznad sebe

Puca razbijeno srče
Probija se nebo puno zvijezda
Izvlačim tvoje tijelo
Pomaže mi netko
Ne vidim lice
Samo odora
Tamna poput moje
Crno upija svjetlo
Tama je u tebi
Najmilije moje

U naručju te nosim
Na konja se penjem
Sagittarius nas nosi
Kroz zaplete noći
Uz rijeku
Putem dugim
Tišina
Ni zvuka
Ni ptice ni hijene

Tu i tamo
Kroz oblak
Probija se bljesak
U mrklu noć
Minute su sati
Jašemo dugo
Vidljivi postaju obrisi klanca
Izmaglica
Zoru skriva
Stjenje
Stijenje
Usjek prolazim
Konj staje
Na livadi mokroj
Silazim
Na zemlju te stavljam
Dan se dani
Tepih poljskog cvijeća

Rosom umivam ti lice
Čelo, kapke, usne
Rosu piješ sa moga dlana
Zatrepere trepavice
Otvaraš oči
Gledaš
Gledam
Nasmijano lice

Saginjem se
Podižeš ruke
Grlim te
Plačem od sreće
Tu si mila
Dušo
Dišeš
Samo mirno
Polako
Razdvojeni dio
Ponovo je spojen

Na uzvisini
Svijetle oči
Sunce se podiže
Podižem te u naručje
Čudnu snagu imam
Trčim
Prema tim očima

Evo ih kraj tebe
Svi sretni
Svaki njuškom dodiruje ti ruku
U naručju te nosim
Put je njima znan
Idu prema visokoj stijeni
Vode nas u utočište

Armageddon ovaj
Noćas je pao
Negdje poražen je svijet
Koji sam znao
Više ničeg nema
Osim vukova i mene
Ti si ja u jednom
Iz nas ne ostaju sjene

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Marianne

Marianne,sjećaš li se dana
Provedenih na rubu šume
U vrijeme nemira,rat na granicama
Nikog nije bilo da nas štiti
Zemljom su jurili konjanici
Sjekli sve što se micalo
Mi, preplašeni
Pođosmo u šumu
Što duže hodasmo
Šuma bijaše tamnija
Stabla sve viša
Krošnje su dodirivale tamne oblake
Bljesak oluje
Munja koja para zrak
Već prve kiše
Dodiruju lica
Strah nas goni
Da trčimo brže
Uletjesmo u tminu
Hladnoća na koži
Samo još naše ruke
Spojene
Nijemi
Preplašeni
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred nas
Pred nama
Se ukaza
Vila
Mir
Osmjeh
U tom trenu to postade naš
Spas
Poslije su pričali
Da vješticom je zovu
Magijom se bavi
Čini baca
Čudili se nama
Kako živi
Vratismo se
Pjevajući
U sav glas

I poslije toliko
Svijetlosti svijeta svijesti
Dođoh
U neki pozni čas
Na rub šume
Već zvijezda svjetluca
Pođoh u nju
Da potražim
Predah
Kratak odmor
Od progonitelja spas
A letjeli su blizu
Iznad moje glave
Isključih svijest
Ne ostavih tragova
Na meni ništa
Čak i otkucaj srca
Što dalje
Odmiče
Čas
Utiša se
Prorijedi
Ne imah u tome trenu
Ni glas
Kroz zemlju se krećem
Pa kroz
Jelu, bor
Mijenjam se
Kako mijenja se kraj
Staza postadoh
Prema tmini krenuh
Sve nestade
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred
Ja bijah
Čvrst
Uspravan
Nasmijan
Iz svjetla
Izađe ona
Vila
Vještica
Ljepotom sjajnom
Zaslijepi mi oči
Čujem
Kako govori
Ne kleči
Ustani
John
Pruža mi ruke
Podižem se
Ovlaš mi rukom dodirne bedro
Pravi si junak postao
Primih ju ispod ruke
I povede me
U sretne dane djetinjstva
Kad nam je pokazivala zvijezde
Radila napitke
Od samog nektara
Orao još stoji
Kraja vrata njene kuće
Te oči duboke
Te oči visoke
Gleda u daljinu
Gleda kroz svjetove
Pomilovah mu kandžu
Samo glavu okrene
Uvede me
Idi se uredi
Okupaj odjeni
Čekala sam da se vratiš
Da mi pričaš
Svoje doživljaje
Ja stadoh
Gledam ju
Ni sekunde ostarjela nije
Lijep osmjeh
Nasmijano lice
Vještice drage
A nad glavom
Kao i nekad
Okreću se
Zvijezde
Jure komete
Osjetih mir
Radost
Kao kući da se vratih
No znao sam
To je tek predah
Bacih
Odjeću sa sebe
Stadoh ispod toplog mlaza
Zatvorih oči
Na tren mi se učini
Osjetih ruke njene
Na leđima mojim
Nježno me kupa
Kao majka dijete
Voljena ljubavnika
Okrenuh
Se
Zagrlih ju nježno
Cjelov joj dadoh
Odjednom
Propadati počnem
Sve se vrti
Boje uskomešane
Tijelo u srhu
Svijest leluja
Zvijezde
Ne postojanja
Tek rođenog svijeta
Vidjeh sebe i nju
Kako držeći se
Za ruke
Ulazimo
U valove oceana

Neko me drma
Hej budi se
Uskoro dolaze
Zove nas Majka Zemlja
Hej John
Zar me ne poznaješ
Ja sam
Marianne

Marianne*copyright Leonard Cohen

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

13.07.2011., srijeda

Amrita

1
Amrita* na koži
Ruke i noge
Tvoje i moje
Okus vječnosti
Ne zaborava
Nema prolaznosti
U ovoj svjetlosti
U ovom stanju
Ruku pod ruku
U krevetu radosti
Snaga u tvojim rukama
Skrojen po mojoj mjeri
Haljina ovog života
Moje tijelo oblači tvoje
Kad brojevi se slože
Riječi zbroje
Znam pravu mjeru
Tvog kaputa
Božanski ogrtač
Ogrćem te njime
Kralju ljeta i zime
Gospodar si uma
Srce za te kuca
Duša sretna
Što ćeš više

2
Ne plači
Milo
Najdraže
Stvarno sam kraj tebe
Udahni duboko
Skini košulju
Neka vjetar
Miluje tvoja njedra
Dok ti mrsim kosu
Ljubim ruke
Dok si ti uz mene
Kako dalek bio
Osjećam te tu si
Zagrlim jastuk
Mir je oko mene
Čuvaš me
Tvoja slika
U očima mojim
Vidljiva kao šarenica
Svjetlo mijenja boju
Lice dragi
Tvoje lice ljubim
Odaje me pogled
Osmjeh
Nije me briga

3
Sunce jutra
Svjetlo tame
Znam ti postojiš
Nisi lice
Iz pjesama
Koje su me dovele do tebe
Pad
Bol
Iscjeljenje
Kruna si
Koju nosim
Nema dragulja
Niti zlata
Koji sjaje jače od tebe

4
Tepam ti
Topao si zlatan
Nježan brižan
Prirodno je stanje
Nema prijetvornosti
Grimasa
Niti zareza u priči
Sve teče
Lako
Kad kliziš
Razlijevaš se po meni
Pa vatru
Daješ
Moje tijelo
Sa tvojim
Kao zvijezde dvije
Galaksija
Sjaji

5
Poslije eona
Tu su
Sretne duše
Nema riječi da opišu
Zadovoljstvom zrače
Tama se gubi
Zavjesa raspada
Zrake svjetla
Sunca
Nebeske slave
Za sve svjetove
Svjetlo se širi
Od mraka
Ostaju prnje
Stare krpe
Stanje
Raspadanje

6
Kao mlado ptice
Paperjasta krila
Tresem njima
To su moje ruke
Padam
Prema dnu se gubim
Iznad vučje glave uz urlik
Kliktanjem pozdravljam
Tog najmilijeg brata
Za mnom
Kako letim
Svijetli trag me prati
Dno duboke rijeke
Odbljesak tog svijetla
Pijesak natrag vrati

7
Orao što leti
Nema sjene
Samo voda života
U kljunu Garude
Tko je kome gospodar
Tko kontrolira
Prostor
Tko dijeli vrijeme
Na cvjetnim poljima
Prostor pun mirisa
Trave
Proljetnog cvijeća
Sanjare oblaci visoko daleko
Nad tom slikom
Često prođu
Nasmiju se
Pa odlete

8
Ljubiš me anđele
Tvoje ruke su nježna krila
Snažne da me ponesu
Zagrljajem ti me čuvaš
Pališ vatru na mojim usnama
Kad me ljubiš
Tvoje tijelo, tvoja bedra
Tvoja lava grije me
Danima
Tvoj odraz je u mojoj duši
Moja duše
Nađe onaj dio sebe

9
Pod slapom
Dok me kupa
Prilaziš mi
Tako blizu
Pritajeno dišem
Da ne čuješ
Kolika je želja
Pa malo se primaknem
Sad te dražim
Želim da sve tvoje
K meni
Dođe
U tom trenu
Ništa ne postoji
Sjedinjenje tebe i mene

10
Ruke
Isprepleteni prsti
Ljubim te
Umornog
Poslije bitaka slatkih
Pobjednika nema
Taj rat što se vodi
To je samo forma
Igra sjedinjenja
Gdje svatko predati se želi
Da ga onaj drugi zarobi
Da se s njime igra
Dok ga ljubi

11
San tada
Odnesen sa očiju
Zatvoreni kapci
Nozdrve udišu
Miris tijela
Stapanje kože
Dodiri
Traženja
Mame dodir novi
Da mili
Tako se voli

12
San nas prevari
Pa jutro stiže
Kraj mene si
Moj najvredniji
Radeći
Cijele noći
Čineći ugodu
Dajem ti se
Za pozdrav jutarnji

13
Melodije od tanga
Do bossa nove
Kakvi sve plesovi
U postelji
Stvaranja
Kad mi netko kaže
To je grijeh
Nasmijem se
Sigurno je šala
Zar sve ovo nije dao svemogući
Kao što daje dah i put duši
Ženu čovjeku
Muškarca ženi

14
Laku noć i dobro jutro
Ne prestaju danom
Lud sam za tobom
Ljubav ti je ime
Volim se više od svega
Dajem si radost najveću
Da volim tebe
Sebičan u pričama vjerovanja
Znam da je istina
Ljubav
Moja jedina



*http://en.wikipedia.org/wiki/Amrita
**http://en.wikipedia.org/wiki/Garuda

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

12.07.2011., utorak

Daljina, mjesto, točka

Daljina, mjesto, točka
Okreće li se svijet
Ili ti oko svijeta
Hodaš li neprestano oko kugle
Ovog globusa
Gledajući u njega
Čitajući slike koje staklo daje
Misli iz sfere stižu
Određuju raspoloženja
Postavljaju pitanja
Tko s kim manipulira

Bačeni grah na sredini stola
Kugla u koju se gleda
Tko što vidi
Priča o tome
Zar stvarno mislite
Da je to istina
Tako mala
Da bi u kuglu stala

U kazalištu predstava
U publici
Gospođa se smije
Gleda scenu
Prava komedija*

Na sceni
Glumci mašu nožem
Jedan drugog ubija
Prasak pištolja
Umiru oboje
Tragedija na kraju komada

Što je smiješno
Publici svetoj
Ta lica, grimase
Skriveni osmjesi, aktera farse
No samo jedan vidi
Te geste
Pokrete
Komedije

Glumac maše nožem
Smije se dami
Koja damski pištolj vadi
Namiguje
Zamahuje nožem
Kaže mu šaptom
Privini me
Jedva čekam
Da se tvoj ud u mene zabode

Padaju na daske upucani, probodeni
Zastor se spušta
Ta igra
Još izlazak na scenu
Naklon
Na bis
A onda
Brže bolje garderoba
Šampanjac
Delicies
Krevet
Raspremljen čeka

Publika hita kući
Snježna vijavica usred ljeta
Klimatske promjene
Kiša pada
Led se topi
Još brže se stvara

U sobi televizora
Sa daljinskim upravljačem
Na glavi kaciga
Kao kanta puna žica
Vizualno on prati
Najnovija ratišta
Presude
Krv po ulicama

Na pladnju
Kraj njega
Samo čaša vode
U kostimu sjajnom
Kao za let
Do mjeseca
Danima sjedi
Mijenja ekrane
Nove priče
Reciklirano
Sranje

Odvojen od
Sebe
Zaokupljen sobom
Promatra
Tragedije drame
Komedije
Sa plinom za smijanje

Neprestance, tu se ljubi
Puca
Zamke spremaju
U koje netko pad
Program mu omogućava
Da ostane u stolici
Kad izabere
Monitor
U igru se uključi
Otvaraju se vrata
Nepozvani lik
Mijenja tok rata
Ljubavne priče
Spašava
Ubija
Pravdu dijeli, život oduzima
I tako
Milijun godina
Ili svega nekoliko minuta

Takvih igrača
Puna je soba
Igraju se
Gledajući
Tuđe živote
Ako to jesu
Ili su oni
Režiseri iza maske
Muče te likove
Glumice i glumce
Taman kad potrče
Filmski
Podmetnuta noga
Koliko su dugački
I široki
Padaju

Mnogima je dosta
No nikako iz priče
Uze uvjeta
Tako su stroge
Jedan drugog opominje
Pazi
Tu ne možemo ništa

Sjećaš li se onog kreveta
One sobe
Glumice i glumca
Sad su u zagrljaju strasnom
Virtualno biće
Otvara vrata
Sprema metež
Namjera da
Između ljubavnika
Stane
Da se mrze
Ne vole
Da krenu svađe
Da stvarno smrću završe

Nježna žena u zagrljaju voljenog
Krajičkom oka ugleda
Tu spodobu
Iz očiju bljesnu
Munja što pali
Glas jasan, bridak
Marš u pizdu materinu
Nestani

Ovaj put
Lik
U pepeo se ruši
Tamo u stolici
Ustaje skida odijelo
Izvlači se iz njega
Skafander je prazan
Kraj njega
Nikog nema
Tko sliku u slici stvara
Pođimo do njega
Baš da ga pitam
Što nosi na duši



*Charlie Chaplin je jednom život opisao kao tragediju kad se gleda izbliza, ali kao komediju kad se promatra izdaleka.


copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

11.07.2011., ponedjeljak

Klub živih pjesama

Klub živih pjesama
Pjesnici dugačkih rukava
Čarobnjaci vještice
Šarlatani komedijanti
Svaka pjesma
Napisana je perom duše
Svaka uspon i padove ima
Riječi, riječi
Slažu rečenice
Oduzmeš jedno slovo
Značenje se gubi
Izmiješaš riječi
Novi smisao se budi

Bose noge
Prašnjave ceste
Ljetni dan
Pjev slavuja
Sunce visoko
Sjene kratke
Pjesnici
Djeca
Pomisli
Svako neku riječ kaže
Rečenica
Svi govore u stihovima

Stihovi razumljivi samo njima
Puste pjesme da svijetom lete
Dohvati ih vjetar
Nosi melodije
Već ima neke
Pa ih isprobava
Kojoj koja pristaje

Glas oluje
Pjeva oblak
Munja sijeva
Prve kapi
Na lica se spuste
Ljetne
Pahuljice
Otisak
Prašini daju
Kap udara
Oko nje se maglica diže
Kristal
Nevidljiv
Običnom oku

Pjesnici djeca
Za ruke se drže
Vrtlože se
U krugovima
Nad zemljom
Majkom milom
Lebde
Smijeh
Stihovi novi
Melodije
Koje otac nebo
Svira

Anđeoski glasovi
Rifovi gitara
Pa nježne flaute
Akustika svira
Grom bljesne
Svi su na struju
A duše sretne
Plešu sve brže
Vjetar se spušta
Pa ih diže
Nosi
Iznad mora
Nad površinu spusti

Čuje se pisak
Delfini
Svakog jedan čeka
Brzo plove
Obale nove
Indijanci
Brača
Na obroncima
Vučja plemena
Čekaju
Pjesnike vode
U duboke šume
Mira i sklada
Jezera
Izvori rijeke
U tim šumama
Nitko nikoga ne lovi
Nitko nikoga ne jede
Nitko ne vlada

Šume su davne
Gdje smo se sreli
To jezgro
Svijeta
Pomalja se
Rasipa boje
Izvor
Su pjesnici
Razdragana djeca
U šumama
Djece samo ima
Djeca ne odrastaju
Smisao
Je igra
Igra bez kraja

Pjesnici
Pjevaju
Od nemila do nedraga
O svakoj ljudskoj kušnji
O onom što se zove nada
O čežnji strasti
O koje čemu
Ovo je svemir
Slobodne volje
Zašto su ljudi
Roboti
Sa najjačim programom
Auto kontrole
Svemu sude
Pjesnik kad umre
Nacije se dive

Što da ti kažem
Sama znaš kao i ja
Većina ih misli
Da tehnika
Kontrola
Napori
Želje
Napredak nose
No to je slijepa ulica
Istina dugačka
Kao Ilice dvije
Samo pjesnici
Pjevajući
Neprolazne melodije
Donose
Novo svitanje

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

10.07.2011., nedjelja

Sve si ih ti ubio

Sve si ih ti ubio
No krivio si neke druge
I nisi ih ubio
Što si ubojica
Već zato
Što
Su u tvom društvu
Umrijeti htjeli

Sve si ih ti ljubio
I krivio si neke druge
Nisi ih ljubio
Zato što si ubojica
Već zato
Što su u tvom društvu
Umrijet željeli

I smišljaju priče
O bogovima i ljudima
O savršenom svijetu
I neskladu
Stvorenog
Kako savršeni stvara ne savršeno
Kako mu uspijeva
Obmana
Da je bolji od
Stvorenog
A stvoreno iz njega
Istječe
Kao što rijeka izlijeva svoju
Ljubav negdje u podnožju planina

Kako se igraju bogovi
Varajući ljude
Od kuda je stvoren
Svijet opsjene
Čemu služi
Zar je to koprena
Sna
Umornih dei

Što duša trpjeti treba
Okovana čeljustima ega
Koji ju drobi
Žvače
I ispljune
Pa prvi koji naiđe
Na nju stane
Jer nevidi je

Moje suze
Padaju na slova ispisuju te riječi
Mila
Jedina
Zar ne bismo
Trebali
Zaplesati
Ovaj valcer
Strasti
Tango pohote
Menuet žudnje
Ili kaubojske poskočice
Raspaljenih tijela
Željnih spajanja
U trenutku
U sreći
Taj trenutak
Bi svaki dan bio

Iznimke
Ništa ne potvrđuju
Ne postoje pravila
Za voljeti
I biti ljubljen
U naručju dragane
Biti
Vjeran
Odan
Ako nisi sebi
Srcu duše
Zrnu
Koje klija
Sve kreacije

U ovoj zimi
Kad suze teku
Jer postelja
Zajednička nije
Ti kraj muža
Ja kraj žene
Moje misli su kod tebe
Tvoje kod mene
I srca su sretna
Koliko god
Oštar vjetar
Huji oko zgrada
Po pustopoljinama
Ispod bijelih vrhova
Himalaja
Kilimanjara
Alpe su u ledu
Rocky Mountain
Ispunjava
Oči priviđenja
Fuji
Ili Ande
Mora
Oceani
Pa rijeke
Pješčane doline
Nevidljiva strana Mjeseca
Toplina Sunca
Sve to
Ne znači ništa
I vrijedi manje
Od jednog tvog
Zagrljaja

Volim ti pisati
Moj
Anđele Dobrote
Jer ti
Si spašen
Pa spašavaš mene

Mila moja
Noć ide
Želim ti
Reći
Poljubi me
Zagrli me
Privini se uz mene
U opsjeni ovoj
Stvorit ćemo
Privid
Vlastitih htijenja
Ispunjenje želja
Odricati
Se ničega
Zbog nikog
Ne
Treba

Sreću ne nosim ni ja
Ni ti meni
Sretni smo
Jer voljeti znamo
Kad izgovorim te
Riječi
One znače
Da osjećam
U srcu te nosim
Ni uzvrat
Ni poljubac
Ne očekujem zato
A ako se desi
Ja se
Kao klinac
Smijem

Oči moje
Zjenice tvoje
Govore
Zemaljske
Riječi
Neka slova
Volim te
Mila
Jedina
Moja


Kad bude vrijeme Znat će što treba Tko je tko I tko, tko je
Zemaljskim tipovima Nerazumljivo je Nezemaljsko Mi smo putnici na
gostovanju Ostajemo U knjigama Zemlje Kao i u pričama drugim Gdje god
smo bili Naša slava je od nas samih veća Hej mila dođi grlim te i
grijem Neka suze u mene teku ja sam Uzimatelj tuge Uništavač grijeha



copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

08.07.2011., petak

Noć se ruši

Noć se ruši
Iznad grada
Svjetla u prozorima
Iz zavjese
Jedna dama
Sjedi
Monitor
Slova na stolu
Miš u ruci
Za igru se prema
Kompjuter je novi
Ispred njega
Oskudno odjevena

Pali cigaru
Da sve bude u stilu
Dekolte
Podvezice
Rastvoren ogrtač
Iznad bedara
Smiješak na licu
U ruci
Visoka čaša
Martini

Čitaš slova
U priči te ljubim pomalo skidam
Oblizujem usne
Ližem martini

Druga slika
Scena nova
Sjedimo u kinu
Gaziš me petom
U mraku, tišini
S' ekrana
Šum rijeke
Kotlinom teče
Dah me pali
Ruka na bedru
Šapćeš
Želim te mali

Uzbuđenje u meni
Nemam glasa
Tražim usne
Tvoj jezik
Lice mi gori
Volim
Te mila
Kad me zavedeš

Milujem koljena
Grlim te nježno
Tvoja glava
U krilo mi pada

Igra je nova
Šećemo šumom
Ruku ti držim
Kraj velikog stabla
Ljubiš me strašću
Pod bedro te primam
Podižeš nogu
Skidaš me grubo
Pod haljinom
Ničega nema
Glatka put
Tek
Moj dodir
Mami

Još jedna cigara
Gori kraj tebe
Pišeš mi
Uzmi me dragi
Ne znam što mi je
Sva gorim
Oh
Zar je ovo zbilja
Sva drhtim
Jecaj mi kreće
Dok izgovaram
Zadnje riječi
Za ovo veće'
Mila
Već sam u tebi
Sav ti se dajem
Vrtlog strasti
Iz monitora
Sa stolica
Smo skoro pali

copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.