sretno srce vuka
30.07.2011., subota
Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu
Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu Jer je pojam slobode dat u čežnji, u htijenju No duboko je ne znanje o slobodi Pojam slobode je postavljen Kao i pojam boga Ne zna se što je No usprkos tome se vjeruje Da postoji Jesi li ikad razmišljao Zašto muško tijelo Na žensku golotinju Reagira uzbuđenjem To uzbuđenje je energija Koja blokira razum koliko ga god ima I muškarac poput psića Kojem je pokazana kost Kroz vidno polje vlastitih projekcija Svu pažnju usmjeri na neki dio tijela koji ga Posebno stimulira Ako dođe do kontakta Manje-više se radi o proizvodnji struje Bez znanja Tko gdje s tim činom što dobiva Žene su dobre volje A dečki imaju hitnog posla Malo ih ostaje i leži Nastavljajući ljubavnu igru Cvrkučući Ljubavne riječi No tema nije ovo Već samo uvod Kako se matrica manifestira Jesmo li i mi ona Matrica svijet u malom Na fizičkom planu Pa majka Zemlja Imam ideju Copy paste Bilo koju ideju, sliku, matricu Možeš kopirati u bilo koju drugu veću Ili manju Matrica mala i velika se usklađuju Dolazi do prihvaćanja Znanje se dovodi u zabludu Sve izgleda kao da je oduvijek bilo Dio slike, priča slijedi tok događaja Automatski se vrše promijene u sjećanju Fina podešavanja Logičkom umu su nejasne stvari Traži objašnjenja i tumačenja Najprije se pita kako je to moguće I zašto bi to netko napravio Znate li onu staru izrečicu Zini da ti kažem Zijevanje odražava ne znanje I očekivanje Odgovora nema Jer onaj tko kaže Zini Zna da ne može dati odgovor onom Tko nije spreman Kad sam dođe do odgovora Više nema pitanja niti zijevanja čuđenja Kako žene reagiraju na mušku golotinju Da li je to slično kao ono gore Ili možda ima više teksta Priča ima stila Da li i one to vole Na obali rijeke Preko puta jakuševačkog parka Na visokim stablima Stoje dvije ptice Jedna je orao nebeskih visina Druga je gavran koji Isto kao i prije Odgovara Nikad više* Orao Preletio pola svijeta Zbog društva sleti na tu granu Priča gavranu A ovaj ponavlja Nikada više Što orao vidje Što gavran zna Je li to cjelina Ovog svijeta To veće' Na nekom programu U nekom filmu** Svira i pjeva Bob Dylan Zemaljske godine Ne mijenjaju boju glasa Stil je ostao isti Zadovoljstvo je značajka Tog talenta Pitam se onda Čemu sve ovo Što radimo Robotizirane sluge Korporacija čiji program živimo Pa na pitanje Jesi li zadovoljan Uvjeravamo sebe i pitača Da, kako da ne, što sam sve napravio i postigao Sreća me prati cijeli život U očima neka melankolija Glas obojen sjetom Bilo je i smiješnih scena Između dviju rečenica Između kave i kolača Oči tuge Lice suza Ta glava čemu služi Muči dušu u grudima Srce udara Kao timpani Matrica misli pušta Naš vladari velikog znanja Bez osjećanja Hrane se hranom Patnje i boli Ne znajući kako je ljubav Dobra hrana Pa jedu Tugu, jad, bijedu Svađe, nesporazume Uzimaju si prava Ne pitajući Da li se slažete Da se vaša slika objavi u novinama Hej ljudi, kada ćemo prestati biti hrana Kažu nam plejadanci Vi volite drame Naravno No malo bi voljeli lijepe stvari Bez štresa*** Ljubav čista Zadovoljstvo svih Emocija Miran tok Rijeke Nema bujica Otpada na obalama Sve je čisto Žirafa i lav Jedno kraj drugoga Rat ne postoji ni u mislima Istrebljenja Pobjednici i poraženi su isto Civili nisu više žrtava rata Samo slap Ljubavi koja Izvire u svakom srcu To je nemoguće Čujem prigovor sa strane Ne nije Samo budi ljubav Voli Radi što te čini zadovoljnim Prestani raditi što moraš Svijet je odmah drugačiji Ova matrica Više nema smisla Na kraju Što će nam programeri Njihovi programi Živiš negdje na zemlji Priroda ti daje more izobilja Od hrane do krova Misliš da ne možeš bez slova Ekrana, monitora Raznih drugih strojeva Zamisli kad pričaš priče Razvijaš sve svoje potencijale Daješ poticaj slušaocima A kad kreneš na more ako baš želiš Ili negdje dalje Ići ćeš svojim nogama Uživat ćeš u svakom trenu hoda Neće biti Ničega i nikoga Što te ugrožava Pa ona smrt Koja to nije Kad se napušta tijelo Biti će veselje Jer je putnik Iskusio radost ovog svijeta Pa ide dalje Da se igra A polja prepuna cvijeća Mirisi Razvijaju čula Pitka voda Kiša Oblaci Sunca Hej Zar nije to bolji život Od ovoga *Gavran, najpoznatija poema Edgara Allana Poea **http://en.wikipedia.org/wiki/Masked_and_Anonymous ***(stress) njemači za stres miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
23.07.2011., subota
Novi zavjet između ljudi i ljudi
Novi zavjet između ljudi i ljudi Boga i boga Da li je potreban Reći kroz slova Čemu to vodi Mijenja li stanje Dolazi li početak Nove eksplozije života Znaj, da gdje god bila Što god radila Imat ćeš mene Dušo moja Voljet ću te bez uvjeta Bićima u rastu Bića višeg nivoa Iscijelit' će rane Pri tome iscjeljujući sebe Stvarajući harmoniju Od sada, pa na dalje Ugasiti će se svi sukobi U svim svjetovima Izgubljena energija Potamnjele fasete Spojit će se s izvorom Nestat' će straha, slutnje, vjerovanja Sve to zamijeniti će Znanje Kreacija dobiva novo ubrzanje Jer je čista Neograničena Neuvjetovana Ni jedan svijet Neće biti sam, napušten Zaboravljen Iskušavanje igre Ljubavlju se zove Nema ograničenja Nema uvjeta Da se voli Da se prima Sve što postoji A kod je izgubljen Osakaćen Primit će izvorni kod kreacije Ljubav je uvijek u sada Svijet tajni Više ne postoji Svaki uvid Kad se zatraži Biti će dan U cijelosti Sve je promjena Koja se igra i raste Nikad ne odrasta Jer je uvijek sada Odrastanje Je besmislica Sva djeca imaju sveznanje Znanje pripada svima Prošlost je iluzija Budućnost ne stvorena Uvijek postoji samo sada Sudionici priča Iz kronika prošlih Proizašlih iz igre skrivenih igrača Pričaju iste kao promatrači Sa ljubavlju Razumijevanjem Spoznavanjem Mjesta i uloge U dramama koje su stvorili Iskusili, zavoljeli Nema žrtava, nijedna duša nije Osakaćena Nijedno biće ne pati Bilo na kojem planu da je manifestirano U svojem životu Kada se počne stvarati uvjet Pogledaj ga I rastoči Svi imaju sve Ispunjenje zadovoljstva Vrhunske potrebe Je srž, smisao Sveg života Sveg stvorenog Stvaranog Tek rođenog Podjele Su stvar Priča Sve što postoji je ljubav Nisu potrebni zakoni Vođe Duše su uvijek izraz kreatora Kreator poštuje duše Jer voli sebe Iznad svega Svaka duša je dio njega Sve je podešeno Prema jednom i jedinom Koji svi mi jesmo On je svi mi Tako je ispunjena cjelina Koja ne prestaje stvarati Jer nema uvjeta Za bilo što *Svakom koga sretneš, reci volim te, zagrli ga svojim srcem, dobrotom, mislima, time ćeš doprinijeti prihvaćanju bezuvjetnosti, razumijevanju sebe, znanju o svima, znanje je istina, istina je ljubav, jedino u stvarnosti egzistira. Ovaj svijet kao kopija većeg, loša je kopija originala, traljava braća koja izgubiše svjetlost iz vidnoga polja, prestajući voljeti sebe, izgubiše se u strahu od postojanja. Ovim ih se vraća izvoru kao najmanjem i najvišem razumijevanju, vraća ih se u stvarnost, jer oni su kao i zemaljska djeca, sakrili se u šator gdje nema svjetla i zaboravljajući kroz prostor vrijeme koje su stvorili tko su i što su. Pošto je igra završena, šatora više nema, svuda oko njih je svjetlo i oduvijek je bilo, a tama je samo moguća u iluziji koju se stvara pa se ponekad dogodi brisanje svega osim zaborava. Dobro došli natrag svjetovi svih iluzija. Svakom koga sretneš, reci volim te … Hvala D.Icku, na naslovu njegove knjige Ljubav je jedina istina … copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Rudarski tunel
Rudarski tunel Poniranje U dubine Tama Slike prošlosti Živa slika Glasovi , muzika Pleše se i svira Padaš na travu Boja zelena Nepoznata nijansa Kao i svijetlo koje vibrira Bez tijela Si Otisci ostaju Pa nestaju Što se zbiva Čak srećeš poznata lica Oni su tamo na čekanju Jeli to kraj Početak blaženstva Ili je još jedna Martixova zamka Čak ni tu nema tvoje volje Autoriteti Ti govore Vrati se gore Nije li tu nešto sumnjivo Kako se ponaša zarobljena svijest Promijenjena vibracija No igra ista Gdje spava sloboda Tvojeg srca Uvjet do uvjeta Uvjet nevažnih sitnica Promjena ne prestaje Samo ubrzava Što te čeka Iza prvog Nepreglednog zavoja Stalno ti ponavljaju To je ono pravo A ti krvavo zarađuješ Svoj hljeb Krpaš kraj sa krajem Svijetu profita ništa ne znači Tvoja sreća Njegov si izvor zarade Od stana, auta, ljekara Pogrebnika Biznis je biznis Nema šale Jeli to priča Stvarno bez kraja Sapunica najgore Vrste Raja saginje glave Da ne vidi Sjajne bogove Druge vrste Koji sa ljudskim Nemaju ništa Već u čovjeka Zasijaše Otrov sjemena Da radi i spava Spava i radi A onda umire Smisao je to pravi Oprostite Meni vrane Još Nisu Mozak popile Više previše Dosadne su priče Koji je smisao Svega toga Hajmo velečasni, papa Državnici, psihijatri Odgovor tražim A kako da ga daju Sluge pokorne Kad nemaju vlastitog stava Zašto su ljudi takvi kakvi jesu Jesu li ljudi Ima li tu nedefiniranih začina Kad osvojiš jedan svijet I tvoja čizma Uvede red Pa stanovnike malo prekrojiš Mentalno programiranje ti je najjača strana Od rođenja do umiranje Neprekidni programi Koji programiraju sami sebe U zadanim uvjetima Vlast je slatka Sigurna Laka Kad povučeš potez na Šahovskoj ploči Dva naroda na ivici rata Dva brata jedan protiv drugoga Kako se digne za tili čas Program mržnje Podijele Tko nije s nama Taj ima da gine Svijet veliki Svijet u malom Sve je replika Podijele od prije Ona zna tajnu Živi uvijek u sada Što je sa emocijama Zašto nas tako vole Svaki od nas je nuklearni reaktor Proizvodimo neograničenu količinu struje Visokog napona Zato nas drže dole Da ne shvatimo Što smo Kolika je snaga u nama Zarobljene u tijelima Uvjetovanim zemaljskim životom copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Noćas sam samo
Noćas sam samo Zarobljenik ove planete Pun tuge Sebičnosti Bola Noćas sam samo Napušteno dijete Ostavljeno Pred vratima Nečijeg doma Noćas su moje riječi Složene od slova suza Noćas u nadi čekam te Da ćeš doći Prije nego postanem Sluđenog uma Noćas sam nerazuman I ne znam što to znači Noćas bih mogao Plačući Umirati od tuge Kao kad pas izgubi gospodara Noćas sam usamljen I društvo samoći Noćas niti vjerujem Niti se nadam Ne znam Kada će noć proći Noćas sam more tuge Ocean jada Pun sažaljenja nad svojom samoćom Noćas umirem Noćas se rađam Opraštam ti Svijete Sve takove noći Noćas sam Preplašeno dijete Plačem nad samim sobom U zaboravljenom kutku svemira Ispušten iz nekog broda Ja preplašen i tužan Sa tišinom Svoju sebičnu bol dijelim Noćas sam samo tužan Plačem samo za sebe Možda su to suze ne isplakane Jer nije bilo vrijeme Za plakanje Ne samo moje Već toliko Ostavljene Usamljene Djece U košari U kutu Sa malo svjetla Možda kad svane Ako preživi Netko nađe U dekicu Zamotano dijete Noćas ću umrijeti Od samoće Noćas mi je sve svejedno U ovom svijetu Poslije smijeha Dolazi vrijeme Tuge Tko preživi Opet se smije Noćas te volim Noćas mi fališ Volim te više nego obično Fališ da sve boli Čekam jutro Tvoj glas Da upuhne U moje grudi Dah Života Moje čekanje Moje tuge Isprat će prve kiše Proljetne I ljetne duge copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Sve je oduvijek bilo
Sve je oduvijek bilo Sve će uvijek biti Sve postoji u sada Nitko neće biti izgubljen Nitko nikuda nije otišao Ove zavrzlame Biti će prekinute Uništene Nepostojanjem Jer ih nikad nije ni bilo Pa čemu sve borbe i putovanja Kad uvijek dođeš na isto mjesto Svog polaska Cijeli svijet je u nama A nas u svijetu Nema Jer samo je igra Zaborava Obrisana sjećanja A kako se sjetiti Ono što ne postoji Kažu da ih je nahranio ribom A znak ribe se rasprostre svijetom Riba iz horoskopa Utisnuta u kičmu postojanja Pliva Amo tamo No sazviježđe neba je isto Planeta koja nedostaje Kao karika u lancu Kad se vrati Lanac se spoji Onda puca Nema smisla Stvarati uvijek nove slike A opet ista priča Nema smisla Jer program ima zakon Gdje je tu pitanje Boga Ima li išta od onoga Što kažu da je naša slika Misliš Da je tako Ajde pogledaj Smisao Tog života Na kraju Riba postaje hrana Lomi te svijet Ti lomiš njega Ustaješ u jutro Misliš da je tako Samo negdje daleko Stavljaš drugu kacigu na glavu Kaciga za igru Je samo za one Koji nisu zaboravili Dijete U sebi Kako god izgledalo staro Lice čovjeka Zato skrivaju istinu od raje Jer ako raja dozna Nema Zakona ni boga A onda se igra Drugačija igra copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Ni zahvalni ni nezahvalni
Ni zahvalni ni nezahvalni Oni su birali mene Ja njih U zemaljskoj školi života Punoj palih anđela I osakaćenih bogova Kazamatu Velikih mora Divne prirode Bogatstvu onog što diše Opisa i slika Izobilje U stvari svijet retardiranih bića Sjedim u kuhinji Pišem Jedem stari kruh To je pjesnička slika Zašto svi gledaju unazad Pričajući što će se dogoditi Zar je slika prošlosti U ogledalu Odraz budućnosti Oh kakvih tema Za romane i drame Kao kad izađu svi iz kina Padne priča Što je tko vidio Doživio Obrišem nos Suze sa lica Protrljam oči Zar ja to dobro vidim Ovo je raj Kad se iskopčaš Govore ti kako je lijepo Budi sretan Nisi više dijete Gledaj što ti je dragi bog Dao Prešućuju ono Što je ukrao Ne traži krivnje Ni opravdanje Drugi u stvari ne postoje Sve su to tvoje slike sa zida Vlastitom rukom nacrtane Prestani se bojati U ovom svijetu Prevare i laži Od takvih je stvoren Programi varaju jedni druge Pa je i komična uloga Svetog Petra Kad mu putnik za nebo dođe Petar mu kaže Budalo U tako lijep zatvor te stavih A ti sve Upropasti Još se kitiš žrtvom Simbolima raznim Pa, jesi li se zapitao Zašto taj svijet Postoji Nije stvar u hrani Propitujem boga Njegove čuvare Plijesan starog kruha Prema ovoj riječi Je samo melem na ranu Ta riječ Britka Skida otrov sa kosti Kao mačeta Krči put duši Voliš I voljen jesi Tad' se živi od ljubavi Drugo je obmana Da ne dužim Po običaju Nama ja problema sa bogom Već ja jesam problem Veći od njega Sletjeh ovdje Nije važno kako Ni ime Ni znaka Ne imadoh Da dokinem carstvo Plakanja i boli Spaljujem uvjete Lud ti se činim Hej dobri ljudi Sve je samo igra Pa što se čeka Loviš Kad pojuriš među zvijezde, na putu u ništa Više nema ni kina, ni kazališta Tvoje stanje je sloboda Više nitko i ništa ti ne treba Jer ti si ona, ona je ti Konačno prava stvarnost Postali ste opet jedno Možda zato Pogled u prošlost Samo ne vidim dovoljno daleko A prošlosti nema Što ti misliš Pitanje je tvoje Odgovor ne donosi ništa Osim Spoznaje copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Noćas sam sanjao
Noćas sam sanjao Kako stojim sam na tračnoj cesti Vlak odlazi s tobom Bilo je tu i nekih duša Bez tijela Ne bijah Baš posve sam Na kraju perona Mašući točki koja nestaje U daljini Nekako miran Lebdim zajedno sa Zemljom Pa dođe Pregršt novih slika Životi prije I oni poslije Stajah miran bez emocija Na tužne slike Ne dogodi se ništa Iz mene Ni suza ne kanu Niti se podigne Prašina na cesti Kad vesela kolona Protutnji Na ciganskim kolima Pjevajući Sve nekako gledam Promatram te misli Vidjeh daleki početak Kako putuje duša Razne odore nosi Nema razlike između Čovjeka i mrava Ista inteligencija U svemu obitava Pitah se odjednom Kad opet ću te sresti Zar milijuni godina Kao rijeka će teći Sam dođoh Sam bijah Svo vrijeme Junak u samoći U času jednom Nešto me spoji Sa dušom mojom Izgubljenom Volim te dušo Dušo Moja Zovu te i Besmrtnom Jedinom copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Znaš ljudi samoće
Znaš ljudi samoće Misle da će naći društvo Boje se samoće Vezani uz tijela Rođenje i smrtnost Početak i pepeo materije Duše zarobljene Okovima zemaljskog zatvora Neprekidno tragajući Za drugim dijelom sebe Ne poznajući Srce duše koje nose Malo je duša koje se spoje I zajedno mogu pjevati One su samo duša Duša svih duša Nekad davno pocijepana Ponovo rođena Odlazi S ovoga mjesta Napušta ovo vrijeme Podijeljenom umu Nezamislivo je Osim tuđih programa Da vidi išta Zemlja je blizu Nebo daleko Nedostižno Tražeći vrata Slobode Vrata su skrivena u srcima Očima se ne vide Umom ne spoznaju Razumom ne dokučuju Vrata su u nama Ili još ljepše mi smo ta Tražena vrata Još jednom ću Proći svijetom Svjetlo pronijeti Ko ga uzme biti će kao i ja Ne dajem ti ništa Svjetlo je u tvojim rukama Što ćeš učiniti to nitko ne zna Dok ne učiniš Pa ili letiš Ili padaš I ne vjeruj Onima koji lažu Ne boj se visine Jer ona tebi pripada Zbunjuje te pogled svijeta Nema ništa nejasnog Sve znaš Oduvijek Negirajući sebe Živiš kako ti svijet određuje Ne živiš svoju dušu Živiš holograme Programera Nečijih želja Raskorak straha Preplašenost uvjetima Za vratom Ugovori Ucjena Života Udara te nisko Kao u boksu Ispod pojasa Pa prljavo iza vrata Kad pokušavaš Opstati Dugo umiriše Krivudavim putem Patnje U ime ničega Svemir slobodne volje Bila je ideja No postade Ružnom tamnicom Za smrtna tijela Svemirom straha Zlovolje Osvete Ratovanja Primitivnih bića Visoke tehnologije Davno izgubljenih srca Svemir zaborava Znaš kad onaj kojem dadoše Avatara ime Kaže Sve ostavi Pođi s nama Prestani se bojati Ruše se tamnice i vrata Malo će ih biti uz tebe Ovaj put nema nikog Osim tebe Sama postaješ Isus Tko se nije rodio Ne može ni umrijeti Ja jesam Postojim Ti si Isto kao i ja copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Grlice guguću
Grlice guguću Ptice pjevaju Šum lišća Sve je usklađeno Nema nesporazuma Napadani smo s druge strane Kroz nas probijaju Međusobna prepucavanja Nevidljiva ovom oku Bol i pritisak Udarci ispod rebara Pa uvjetovane ucjene Optuživanja Za krivovjerje Nevjernika Trovanje iz zraka Otrovana voda Mutirano tlo i dio životinjskog svijeta Što im to znači Kad naša svijest jača Kad se povezuje Kad nam ne trebaju pomoć ni pomoćnici Jer konačno dolazi vrijeme Jedne istine Sve možemo sami Činimo to upravo sada Na rubu ničega Postoji ništa Na rubu svega postoji sve U čemu je razlika Oboje postoji Pitanje je Kakvi su uvjeti za jedno, za drugo Da li postoje uvjeti Isti uvjet za sve Kako onda toliko tlake i razlike Čemu Se blagoslivljaju puške Koji su to mali bogovi gospodari svojih svemira Proizvođači nemira U živom svijetu kamena Drveća, bića koja gmižu, plivaju, hodaju Razlika između stijene i vode Je vizualne prirode Različite kristalne rešetke Dobacuje netko sa strane Da, da U hologramu, višedimenzionalne projekcije Crtanog filam, smišljenih likova Zamrznutih crtača i živih illuminata Očekivao sam posljednji sud No on ne dolazi Ljude se plaši mrakom, neznanjem Zar još uvijek vjerujete da tama postoji Kako se usudite spavati Tko nas umara i gasi I odvlači u neke druge pjesme Priče Viđenja, doživljaje uznemirujućeg sna A moraš spavati, sve se gasi isključuje Moraš spavati I spavaš ispod najačeg svjetla Jer program se tada Up date-a Nema ni božje kazne ni božje pravda Gomila besmislica kojima se manipulira ljudima No drago društvo Sudaca i porotnika Uskoro ćemo se sresti A tada vam ukidam radna mjesta Oduzimam titule I dajem slobodu Da budete Kao i drugi Nevažni Nitko i ništa Na balkonu Ispod plafona Guguću grlice U parku pjevaju ptice U ovom vremenu ovdje i sada Ne postoji ništa Što mi već nismo Samo pripazite Ovih dana Slijedi mnogo doživljaja Iznenađenja, sjećanja Briše se program Zaborava Sve postaje ništa Ništa je sve copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
16.07.2011., subota
Još jednom o bogu
Još jednom o bogu Tražiš ga po svijetu Ikone, oltari Diviš se umjetničkim djelima Katedralama Spomenicima Portalima Zar dosita misliš Da bog stanuje U arhitekturi Slikama Riječima Slovima Čudima Podsjetit ću te ono što znaš Ignoriraš svijet opsjene Iluziju koja ti se čini stvarna Toliko je snažna Bojiš se preči granicu Narušiti Patnju boli Tvoje dvije prijateljice Zagrliti Žetvu jednote Od sada Pa u sada I prije i poslije Biti što si oduvijek bio Jedno sa svima u svemu jedno Teško je vidjeti istinu Onakvu kakva je Ni velika ni mala Jer nema mjeru Na drugoj strani vage nema ničega Jer u istini Ni vaga ne postoji Govoriš o laži U svijetu privida Gdje istina ne obitava U hologramu Holograma Filmići koji se vrte Dok ima trake Kad zadnji kadar Prođe Ostane samo svjetlo na ekranu Kažeš Takav je život Bio Svaki film umire Ili ide iznova Ako se rola stavi Projekcija krene iz početka Sjećaš li se kako su filmove Prevozili Brodom, avionom, vlakom Autobusom do tvog kina Na panou je bio plakat Sa naslovom Crtež ili slika Velika slova Najveća pustolovina, Ratna drama Romantična komedija Ili Crtani Avanture Pustolovine Putopisi Projekcija, dvije Film ide dalje Tko razvozi filmove Svemirom, galaksijama, sazviježđima Jesu li anđeli kino operateri Zamisli U tim i takvim filmovima Glumci jedni drugima govore da lažu Ili Ja govorim istinu Moje istina je najistinitija Kako u hologramu U opsjeni I zabludi uma Može Istina biti dokučena Što je sa redateljem Krše li se njegova autorska prava Glumci Žele ovako a ne onako Cijela zbrka Publika se uživljava Smije se i plače Ozbiljno komentira Pišu se analize Kritike Studijska djela O čemu O malo zvjezdane prašine Nastaju tomovi Književnih vrsta No film se odmota Spakira, putuje dalje Hej, zar ne shvaćaš Film je snimljen Tvoji napori Riječi Geste Kostimi Traka se vrti Filmovi se izmjenjuju A ti si zarobljen u sličicama filma I kad te na platnu Osvijetli svjetlo Projektora Misliš da živiš Da je to smisao života Zamisli velike smrti Velike ljubavi Značajne živote Kako se prekraja povijest Kad se zaustavi projekcija Uspavana publika Otvori oči Isti gledatelji U istom redu A stvarno Sjeća li se tko Što se u stvari gleda Da li iz misli nastaju djela Mislima stvaramo osjećanja Volimo Sve tome je posvećeno Da li se kroz ljubav Realiziramo Kad se pojave Zapreke Uzima li nam netko Najbolje godine života Što smo kadri Činiti Kad smo zaljubljeni Kad volimo Ne postoji druga istina Osim naši osjećanja Pa zašto su uz to vezane Riječi Krivnje, prevare Dvojnosti, cijepanje duše Kao cijepanje atoma Samo što mjesto Eksplozije Duša sama sebe uništava Ili samo mislimo tako Kako kome paše Neki krajevi Na ovoj kugli Poznaju Život Muškarca sa više žena Drugi se zgražavaju nad tim Jedni o drugima Gotovo ne znaju ništa Osim što ističu Svoja vjerovanja Jesu li žene U haremima potlačene A žene Zaposlen majke Slobodne Da rade dvije smjene Što znači biti ravnopravan U svijetu dominacije Gdje je nekima Dozvoljeno A drugima nije Gdje zakon služi Za one dolje Onima gore Za to se fućka Klub izabranih Tome se smije U kulturi smrti Slavi se Uskrsnuće Kako to da se uskrsava U različite dane Kalendara Koji su stari skriveni Obredi Osnova takvog vjerovanja Jeli sretniji Čoban Među planinskim lancima Mir, pjev, bistra voda, čisto nebo, kiše, oluje Pa pogled omeđen brdima No kad se dođe na vrh planine vidi se slijedeća Planina Ravnica More Ili je sreća U trgovačkim lancima Shopping centrima Gdje hrle mase poklonika Bježeći od sebe U ritmovima robne kuće Što bog misli o tome Misliš da diktira knjige Mentalno pisanje Tako se to zove Možda ja ovo pišem Možda bog kroz mene Nazovi kako to želiš Pitanja Traže odgovore Znanost sa velikih ekrana Povezana sa vjerovanjima Pitanje Glasi Izađi Stani pred nas Pokaži se Reci čemu sve ovo Zar stvarno misliš Da nije došlo vrijeme Da stresemo sa sebe Kao pas buhe Smeće ovo Treba li bogu sljedba Što on stvarno je Ne znam A svijet je pun krivih odgovora O božjim kaznama i božjoj ljubavi O izabranima i prokletima O letećim i palim anđelima Pa cijela svita Raznoraznih i u biti samozvanih Slugu, pomoćnika i ostalih jadnika Koji tlače bespomoćne Uboge Kljaste Bačene Na daske kazališta Kao u arenama U borbi sa divljim zvijerima Zar je bogu potrebno bolestan biti Kad je bolest Naša draga iluzija Gdje, ja se skriva Jer se boji Svijeta Većega od sebe Neko se nađe Šapne Krivac si ti Ja umire Od straha Tko te krivi Kada se to događa Kad kreneš svojim putem Otvaraju se vrata Sreća Sloboda Baciš križ života Ne žrtvuješ se za nizašto Jer kako onaj koji Se nije rodio Ili rođen je u kinu U jednom filmu O kojem se stalno priča Može biti raspet I otkupiti grijeh Svijeta Zabluda je to Jer dogodilo se Ovo Jedan skakaču vremenu Sa družinom svojom Uletio je u kino dvoranu Prekinuo projekciju Upalio svjetlo I rekao Idite van Tamo je sloboda No samo neki Krenuše tim putem A čuvar kina Ih sačeka I otpoče Sječa glava Zato gase Svjetlo Kad počne predstava Da se drama pojača Naglasi emocija I diže kosa publici sa glava Ne zaboravi Sve su to hologrami Bog ne koristi glasnogovornika Ne treba mu Tumač Prevoditelj Njegov je jezik jasan Ponekad Zamućen kao bistra voda No talog se slegne I bi odnesen Na površini samo obris srca I tko u srce gleda Svatko čita Na jeziku svom Osjeća što je još važnije Napisana slova Volim te To su riječi Boga Sabili su čovjeka u zabrane vjerovanja,recikliranje karme, vrijeme jada. Zaboravimo sve što su nam dali, napišimo vlastite knjige postojanja, već ovim pisanjem, Mijena se sve postojanje, svi denziteti, ukidaju se sva uvjetovanja. Uzmimo svoju moć, jer oni kojim smo ju dali, ne znaju što sa njom da čine, zato nas pritišću, žrtvuju i pale. Pitaju me ovih dana zašto nas se boje, ne boje se oni, oni jednostavno nestaju, sve filozofije prestaju pred ljudskom rasom koja se budi koja je ljubav, sloboda, sam život u svim oblicima, na svim mjestima, svaka iluzija se raspada i nitko više nema moć nad postojanjima, ukidaju se svi denziteti jer sve podjele postaju a time nestaju u SADA! copyright.miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Svatko sjedi u svojoj pećini
Svatko sjedi u svojoj pećini Okovan strahom Od vanjskog svijeta Pećinski svijet je sličan vanjskom Onaj u pećini to ne zna Zakon broj jedan Kaže Ne izlazi Pećina se nalazi u umu nekog bića Nezamislivog mravima Većim od cijelog njihovog svijeta I osim uma da li što drugo postoji Um stvara Razara Postavlja uvjete Vuče crte Na njima Ispisuje Zemlje i Granice U vanjskom svijetu Sve je nepoznato Vrebaju neprijatelji Kao da ih u pećini nema Toliko sjena Pokreta Igre svjetla Pećinsko sunce izlazi i zalazi Pa godišnja doba Ljeta i zime U umu Nepoznatoga Što drži ta bića u pećini Ima li što jače Od neznanja Ono je kao crne sablasti Strahovi u žilama Panika u očima Misli razbacane Čuo sam priče o matrici Ne znam da li razumijem No došlo mi je odmah pitanje Da li se matrica nalazi unutar veće Matrice ili kako se zove Obrazac ponašanja Znaš ono, kada dođeš iz Rusije Doneseš babuške Jedna u drugoj Koliko ih ima Koliko je matrica čvrsta Kako djeluje iluzija Da li se ona reproducira stvarajući glave Pa se naseljava u glavama Puno pitanja Kontroliramo sebe Jedni druge Ispunjavanje nečijih snova Time što Je projekcija iz uma Kroz oči Vidljivog svijeta Da li Se može reći Da ništa mi ne odlučujemo Da je sve već napisano Pa i ovo što pišem sada Ja mislim da pišem A samo reproduciram Ne znam čija Viđenja Sjedim za stolom Ispred monitora Vidim slova A slova se nalaze iza stakla Prozora Okna I da se otvori bezbroj mogućih prozora Hoću li osjetiti dašak Vjetra Ustanem Izađem Na ulicu Počinje kiša Na licu kapi Kapaju i suze Kapi su kapi Okus je stvar izbora Da li stvarno kiša pada Po mojim rukama Moja stopala U šupljim cipelama Voda me hladi vjetar zima Uključi li se onda program Zvan prehlada Koje bolesti su U zapisu DNK-a Kako dolazi do bola Jeli potrebna rana Ili je ona već Program koji se manifestira Probijanjem metka Ubodom noža Padom Krv iz ruku i koljena Da li to sve Stvarno postoji Znam, znam Vičete Pa to boli Što učim cijelo vrijeme Kako da budem mali Još manji kako starim Jeli starenje dio programa Čemu se nadam Kad ništa ne znam Jer sam budala Razne ideje I vjerovanja Bili su moji kaputi No ispod njih uvijek bijah Gol do kože Uvijek isto pitanje Čemu sve to Da li se drugačije može I na kraju svake epizode Pomislih kako sam pametan postao Onda vidjeh Nove stvari A stare nestajahu U ponorima beznađa Za što nam je potrebna nada Vjerovanja Zar je toliki strah u našim stanicama Da se bojimo vlastitog života Pa pristajemo na kontrolu Kontroliramo sebe Kontrolirajući druge Isprazna vjerovanja I ona rečenica Sve je pod kontrolom Znači Ne pitaj dalje Ne znam odgovor ni na jedno pitanje U jednom danu pomislih A što ako kontrole nema I ako se svi zakoni Sva traženja Izmišljeni Kuda to vodi Sav svijet se raspada Što ostaje Slobodi Da čini sama sebi Da li ona postoji Ili je samo jedan od snova Života u pećini Preplašenog stvora Slobodna volja Biranje ponuđenih rješenja Bavim se idejama O kojima ne znam ništa Osim onoga Što je riječ izrečena Riječ zablude Zida Koji sam dižem Krečim, popravljam, uređujem Kako bih ostao u zatvoru Jer izvan pećine Ne postoji ništa Ili je i to stvar vjerovanja Zamisli Izađeš Ispod zvijezda Zvijezde nestanu Vjetar koji šiba lice Stane Nema zraka Ni potrebe disanja Urlik iz daljine koji si čuo Više ne čuješ Samo tišina A ni nju ne čuješ Padaš I to je osjećaj zavaravanja Kad nemaš tijela Ne postoji ni visina Dubina Nepoznata Jesi li Na početku stvaranja Jeli to stvarnost Tvoj pravi dom U kojemu nema nikoga I ništa ne obitava Percepcija Zatvora Pet osjetila Ni misli više ne postoje Zove li se to nirvana Jeli to Ona rečenica Dobro došao sine Konačno si se vratio Doma copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Stare slike na stolu
Stare slike na stolu Kapaju suze iz oka Kako koja na sliku kapne Slike nestaju Kao da izgore Tako gori prošlost Zapaljena sjećanja Rješavam se prtljage Uspomena Tamo gdje idem Ništa mi ne treba Osuđeni jedni na druge Zatvorenik i policajac Zamjenjuju uloge Zarobljenici srušene svijesti U tamnom grotlu svijeta Skriveni izvor iluzija Baca sjene svakoj duši Pa ju opsjeda Guši Toliko joj daje da diše A onda um steže Portom* Zarobljenici Se ne mogu dosjetit Čemu to služi Ni krivi ni dužni Otisak pečata Znamena Utisnut u energetsko polje Za vijek vjekova Ključ koji se ne gubi Ego u umu Čemu služi Povrede su naši odgovori Na ne prihvaćanje Vjerna sluge Patnje i boli Napadaju ljubav gdje god se pojavi Govore joj ti nisi prava Pogledaj nas dvije Zbog ljubavi u kakvom smo stanju Mi smo djeca ljubavi Nisi od nas veća Ljubav se smije Bez smijeha nema lijeka Slušajte me vas dvoje MY rYéNY i ljubavnik Ovo su vaša Zemaljska imena Volite se i smijte Život je od svega veći Dva tijela u jednoj duši Istina ste Kao i ja Čuvam te dušo Vukove zovem Dolaze brača Satjerat te zmije i hulje Pod zemlju tamnu Neka ih bol i tuga Patnja koju skupih U zemaljske dane Lomi neka Skrivena svjetlost Ove noći Skakačima kroz vrijeme Pronijeta planetom Raznesena Udarac silnog Odgovor boga Kao kad kamen baciš Sa obale mora Na tren vidiš Gdje kamen pade A onda opet ravnina Mreška se more U stvari se smješka Ogleda se u njemu Oblak, duboko plavo Kao i dubina u oblaku se gleda Ta boja vibrira tako Jer ista je dužina vala Između Jednog, drugog Zvuk, svjetlo Izvire nebo Iz mora oblaka Oblak se kupa U dubinama oceana Na proplanku između Šuma Planina Postelja kraljevska čeka Tijela svoja spuštamo Ples tada započinje Igra bez tijela Između oblaka, ispod sunca Jasna slika Šape Vuka Poglavice Sretnog srca Kraljevstva Ja jesam Prije i poslije Uvijek u sada Kako, si što boli Grlim te grijem Uzimam niske frekvencije Čuvam te pazim Dodirom rane Liječim Dajem ti poljubac mira, odmora Ozdravljenja Ja te volim Dolaze Kucaju na vrata Otvara im avet Sva od zlata Svjetlija od tisuću sunaca Dosta je rata Ta avet njihovog Svijeta Ima samo ime Istina Ljubavnika Oluje spavaju Ja sam im gospodar Snaga je u tišini Uznemireno ništa Prekrije sve bitke na bojnom polju Glavna bitka Vodi se u umu Opsjene Tu se razgovara Liječi rane Um ostaje Kao ljuštura Kako kada zmija skine kožu No unutra nema Onog što puzi Već to je div Koji korača Tehnologije ne znače ništa Prema nevidljivom licu kreacije Čestica dana svima A onda zazidana Izgubljena Ugrađivana u sve i svašta Zaboravljena Od svih Koji odoše negdje dalje U novo stvaranje Volim svetu zemlju Sveta mjesta Tako nestaje đavolje sjeme Koje zabraniše Kao što se istina brani Skrivena Tko o njoj progovori Taj nastrada Jer đavo je ime za istoga Neki ga zovu bogom Drugi sotonom Pa se navodna borba vodi Razdvajaju se i spajaju Kroz milijune godina Nema razlike Zar zlo postoji negdje drugdje Osim u našim glavama Sveta mjesta Ljubavi se klanjaju Činu sjedinjenja Ne glupim obredima Koji uvjetuju I dijele Svi viču Mi smo božja djeca A što bog s time Ima Kažu poslao je svojeg Predstavnika Slušajte ga kad' i laže Jer njegova usta za laž su posvećena Pa mašu nam ispred nosa Teškim križevima života Život križ nije On od smijeha puca Toliko se smije Da može da se valja usred blata A oni odsječeni Kažu Gle kakva Životinja Crvena lica, zajapuren U procesijama vuku kola Križeve na leđima Želja im je da ih se mlati do bola Kao spasitelja A spasitelja Nije bilo Već hologram u jednom trenu Pa se priča O raspeću Otkupljenju Svih grijeha Ovoga svijeta Obična budalaština Sada klekni zagrli mi bedra Leći ću na tebe Ljubeći te svuda Uzmi štapić čarobni Gorući, vrući U sebe ga stavi Čarolija neka živi Neka bude igra Nas dvoje Zvjezdanih bića Pare u džepu Govori oltara Ima li što bolje Od ljubiti tebe Na oltaru ću te Obljubiti To neće biti crna misa Već radost života Kraj Prevarenih Svijeta laži Bogu je sve dozvoljeno Pa sad mi kaži Znaš li Tko se vozi U kolima Bez kočijaša Samo bog U tebi Jedno je Jednom dano Sve spojeno Nikad nije bilo Ostavljeno Iskra Sila Bitak Svemogući Osluhni ga Između otkucaja Srca Tamo boravi Istina Tebi je Ista dana *PORTO-metoda mučenja pri kojoj se žrtva vezala za okvir snažnom užadi koju je mučitelj stezao. copyrigth:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Letim iznad oblaka
Letim iznad oblaka Ispod praznog neba Ideja u noći Sumnje, dvoumice Kuda poći To dijete u meni Zovu ga vrata Odaja od zlata Iznad piše Zarobljeni Prazna soba Stvari po volji Nasuprot Još niže dolje Jedinstveno polje Puno zaborava Usađeni strah Na povratku kući Stoji na stepenicama Prema gore A ja se bacam Duboka je rijeka Proći ću do dna I dno ću proći Izaći na drugom kraju svijeta Anđeo dobrote Pruža ruke Izgubljenu dječaku Dođi Ne boj se Sve je u redu Ja sam tvoja najmilija Proleti mi glavom Zadovoljstvo Radost Neograničeni Nema onog što straši Bezbrižan bih bio Dok teku zemaljski dani Teške su te uze Djeteta koje pozna suze Pa u sebe plače Čeka mrijeti Da završi ono što ne završava Ova poema Anđeo mili Daje kolac Udri mali oko sebe To su sjene Opsjene Ovoga svijeta Svatko samo gleda sebe Pa i ona koja kaže Stalo mi je do tebe Nabrajaju zasluge Nisu oni krivi Čini ti se Da si Ništa i ni'ko Bit' će to po mome Vrag donio šalu Razbija sve Jer iluzija se mijenja Nestaje Glogov kolac Smrt stiže do zore Dječarac uplašen Ne zna kamo Još uvijek maše Nevidljive oko sebe udara Bole ga ruke Nema druge Jer njih je Sveprivlačan Već pobio Put je neznan Ne vidi se ništa Samo jarka svjetlost Slijep kod očiju Ruke pružam Napravim korak Pod nogama Samo se slijedeći ukaže Kao da dođe pod moja stopala Sad krenuo si Nemaš kamo Magla oko tebe Sve jače je svjetlo Jeli to tunel Kojim putuju umirući Koji se odlazi Iz ovog svijete Ili je to prolaz Do zemlje Zvane sreća Što nas to vraća U jad i patnju Nisam ja miš Izlazim iz kotača E moj klinac Ako želiš život pravi Poruši mostove Za sobom Prošlost zapali Što će ti Hrpa uspomena Da bol nosiš U buduće dane Uzdišeš i plačeš U prošlost gledaš Ne vidiš ljepotu Oko sebe Kad' živiš u jučer Kao da te nema Novi život Na dohvat ruke Ako treba Zgrabi i bježi Prošlost tada Ne može ništa Jer u danu Kada potrčiš Ona više snage nema Pogledam iza sebe Polagana, tiha smrt Na toj strani Već koračam prema naprijed Što god da me čeka Umoran od prošlih stanja Otvaram vrata Jedinstvenog polja Izlazim iz zablude Padam U stvari letim To što vidim Ispričat ću vam Kad Stignem do pravih riječi Ikada copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Gledao sam
Gledao sam Napade sa strane Tijela padaj U borbi Najviše im smeta Ljubav, istina Ako to saznaju ljudi Nema njihove moći Ljubav su pretvorili U nešto sveto To pripada svima Istinu zatrpali laži Pa ju važu Kažu Nije za svakog Istina Gledam Kao da si pod zemljom Sve crno, kupola nad tobom Mala svjetla Lebde uzduž tijela Pomislim Da te liječe Sve tamnija slika Ti nisi pod zemljom Već oteta Brod kroz tamu plovi Ni zvijezda ni vala Možda obris stijena Tihi zvuci signala Nešto što razara Tijelo Um muči Naprežem Svu snagu intelekta Svjetlost Nešto jede Tad stvorih Pijuk u ruci Udaram po kupoli iznad sebe Puca razbijeno srče Probija se nebo puno zvijezda Izvlačim tvoje tijelo Pomaže mi netko Ne vidim lice Samo odora Tamna poput moje Crno upija svjetlo Tama je u tebi Najmilije moje U naručju te nosim Na konja se penjem Sagittarius nas nosi Kroz zaplete noći Uz rijeku Putem dugim Tišina Ni zvuka Ni ptice ni hijene Tu i tamo Kroz oblak Probija se bljesak U mrklu noć Minute su sati Jašemo dugo Vidljivi postaju obrisi klanca Izmaglica Zoru skriva Stjenje Stijenje Usjek prolazim Konj staje Na livadi mokroj Silazim Na zemlju te stavljam Dan se dani Tepih poljskog cvijeća Rosom umivam ti lice Čelo, kapke, usne Rosu piješ sa moga dlana Zatrepere trepavice Otvaraš oči Gledaš Gledam Nasmijano lice Saginjem se Podižeš ruke Grlim te Plačem od sreće Tu si mila Dušo Dišeš Samo mirno Polako Razdvojeni dio Ponovo je spojen Na uzvisini Svijetle oči Sunce se podiže Podižem te u naručje Čudnu snagu imam Trčim Prema tim očima Evo ih kraj tebe Svi sretni Svaki njuškom dodiruje ti ruku U naručju te nosim Put je njima znan Idu prema visokoj stijeni Vode nas u utočište Armageddon ovaj Noćas je pao Negdje poražen je svijet Koji sam znao Više ničeg nema Osim vukova i mene Ti si ja u jednom Iz nas ne ostaju sjene copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Marianne
Marianne,sjećaš li se dana Provedenih na rubu šume U vrijeme nemira,rat na granicama Nikog nije bilo da nas štiti Zemljom su jurili konjanici Sjekli sve što se micalo Mi, preplašeni Pođosmo u šumu Što duže hodasmo Šuma bijaše tamnija Stabla sve viša Krošnje su dodirivale tamne oblake Bljesak oluje Munja koja para zrak Već prve kiše Dodiruju lica Strah nas goni Da trčimo brže Uletjesmo u tminu Hladnoća na koži Samo još naše ruke Spojene Nijemi Preplašeni Odjednom bljesak svijetla Obasja čistinu ispred nas Pred nama Se ukaza Vila Mir Osmjeh U tom trenu to postade naš Spas Poslije su pričali Da vješticom je zovu Magijom se bavi Čini baca Čudili se nama Kako živi Vratismo se Pjevajući U sav glas I poslije toliko Svijetlosti svijeta svijesti Dođoh U neki pozni čas Na rub šume Već zvijezda svjetluca Pođoh u nju Da potražim Predah Kratak odmor Od progonitelja spas A letjeli su blizu Iznad moje glave Isključih svijest Ne ostavih tragova Na meni ništa Čak i otkucaj srca Što dalje Odmiče Čas Utiša se Prorijedi Ne imah u tome trenu Ni glas Kroz zemlju se krećem Pa kroz Jelu, bor Mijenjam se Kako mijenja se kraj Staza postadoh Prema tmini krenuh Sve nestade Odjednom bljesak svijetla Obasja čistinu ispred Ja bijah Čvrst Uspravan Nasmijan Iz svjetla Izađe ona Vila Vještica Ljepotom sjajnom Zaslijepi mi oči Čujem Kako govori Ne kleči Ustani John Pruža mi ruke Podižem se Ovlaš mi rukom dodirne bedro Pravi si junak postao Primih ju ispod ruke I povede me U sretne dane djetinjstva Kad nam je pokazivala zvijezde Radila napitke Od samog nektara Orao još stoji Kraja vrata njene kuće Te oči duboke Te oči visoke Gleda u daljinu Gleda kroz svjetove Pomilovah mu kandžu Samo glavu okrene Uvede me Idi se uredi Okupaj odjeni Čekala sam da se vratiš Da mi pričaš Svoje doživljaje Ja stadoh Gledam ju Ni sekunde ostarjela nije Lijep osmjeh Nasmijano lice Vještice drage A nad glavom Kao i nekad Okreću se Zvijezde Jure komete Osjetih mir Radost Kao kući da se vratih No znao sam To je tek predah Bacih Odjeću sa sebe Stadoh ispod toplog mlaza Zatvorih oči Na tren mi se učini Osjetih ruke njene Na leđima mojim Nježno me kupa Kao majka dijete Voljena ljubavnika Okrenuh Se Zagrlih ju nježno Cjelov joj dadoh Odjednom Propadati počnem Sve se vrti Boje uskomešane Tijelo u srhu Svijest leluja Zvijezde Ne postojanja Tek rođenog svijeta Vidjeh sebe i nju Kako držeći se Za ruke Ulazimo U valove oceana Neko me drma Hej budi se Uskoro dolaze Zove nas Majka Zemlja Hej John Zar me ne poznaješ Ja sam Marianne Marianne*copyright Leonard Cohen copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
13.07.2011., srijeda
Amrita
1 Amrita* na koži Ruke i noge Tvoje i moje Okus vječnosti Ne zaborava Nema prolaznosti U ovoj svjetlosti U ovom stanju Ruku pod ruku U krevetu radosti Snaga u tvojim rukama Skrojen po mojoj mjeri Haljina ovog života Moje tijelo oblači tvoje Kad brojevi se slože Riječi zbroje Znam pravu mjeru Tvog kaputa Božanski ogrtač Ogrćem te njime Kralju ljeta i zime Gospodar si uma Srce za te kuca Duša sretna Što ćeš više 2 Ne plači Milo Najdraže Stvarno sam kraj tebe Udahni duboko Skini košulju Neka vjetar Miluje tvoja njedra Dok ti mrsim kosu Ljubim ruke Dok si ti uz mene Kako dalek bio Osjećam te tu si Zagrlim jastuk Mir je oko mene Čuvaš me Tvoja slika U očima mojim Vidljiva kao šarenica Svjetlo mijenja boju Lice dragi Tvoje lice ljubim Odaje me pogled Osmjeh Nije me briga 3 Sunce jutra Svjetlo tame Znam ti postojiš Nisi lice Iz pjesama Koje su me dovele do tebe Pad Bol Iscjeljenje Kruna si Koju nosim Nema dragulja Niti zlata Koji sjaje jače od tebe 4 Tepam ti Topao si zlatan Nježan brižan Prirodno je stanje Nema prijetvornosti Grimasa Niti zareza u priči Sve teče Lako Kad kliziš Razlijevaš se po meni Pa vatru Daješ Moje tijelo Sa tvojim Kao zvijezde dvije Galaksija Sjaji 5 Poslije eona Tu su Sretne duše Nema riječi da opišu Zadovoljstvom zrače Tama se gubi Zavjesa raspada Zrake svjetla Sunca Nebeske slave Za sve svjetove Svjetlo se širi Od mraka Ostaju prnje Stare krpe Stanje Raspadanje 6 Kao mlado ptice Paperjasta krila Tresem njima To su moje ruke Padam Prema dnu se gubim Iznad vučje glave uz urlik Kliktanjem pozdravljam Tog najmilijeg brata Za mnom Kako letim Svijetli trag me prati Dno duboke rijeke Odbljesak tog svijetla Pijesak natrag vrati 7 Orao što leti Nema sjene Samo voda života U kljunu Garude Tko je kome gospodar Tko kontrolira Prostor Tko dijeli vrijeme Na cvjetnim poljima Prostor pun mirisa Trave Proljetnog cvijeća Sanjare oblaci visoko daleko Nad tom slikom Često prođu Nasmiju se Pa odlete 8 Ljubiš me anđele Tvoje ruke su nježna krila Snažne da me ponesu Zagrljajem ti me čuvaš Pališ vatru na mojim usnama Kad me ljubiš Tvoje tijelo, tvoja bedra Tvoja lava grije me Danima Tvoj odraz je u mojoj duši Moja duše Nađe onaj dio sebe 9 Pod slapom Dok me kupa Prilaziš mi Tako blizu Pritajeno dišem Da ne čuješ Kolika je želja Pa malo se primaknem Sad te dražim Želim da sve tvoje K meni Dođe U tom trenu Ništa ne postoji Sjedinjenje tebe i mene 10 Ruke Isprepleteni prsti Ljubim te Umornog Poslije bitaka slatkih Pobjednika nema Taj rat što se vodi To je samo forma Igra sjedinjenja Gdje svatko predati se želi Da ga onaj drugi zarobi Da se s njime igra Dok ga ljubi 11 San tada Odnesen sa očiju Zatvoreni kapci Nozdrve udišu Miris tijela Stapanje kože Dodiri Traženja Mame dodir novi Da mili Tako se voli 12 San nas prevari Pa jutro stiže Kraj mene si Moj najvredniji Radeći Cijele noći Čineći ugodu Dajem ti se Za pozdrav jutarnji 13 Melodije od tanga Do bossa nove Kakvi sve plesovi U postelji Stvaranja Kad mi netko kaže To je grijeh Nasmijem se Sigurno je šala Zar sve ovo nije dao svemogući Kao što daje dah i put duši Ženu čovjeku Muškarca ženi 14 Laku noć i dobro jutro Ne prestaju danom Lud sam za tobom Ljubav ti je ime Volim se više od svega Dajem si radost najveću Da volim tebe Sebičan u pričama vjerovanja Znam da je istina Ljubav Moja jedina *http://en.wikipedia.org/wiki/Amrita **http://en.wikipedia.org/wiki/Garuda copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
12.07.2011., utorak
Daljina, mjesto, točka
Daljina, mjesto, točka Okreće li se svijet Ili ti oko svijeta Hodaš li neprestano oko kugle Ovog globusa Gledajući u njega Čitajući slike koje staklo daje Misli iz sfere stižu Određuju raspoloženja Postavljaju pitanja Tko s kim manipulira Bačeni grah na sredini stola Kugla u koju se gleda Tko što vidi Priča o tome Zar stvarno mislite Da je to istina Tako mala Da bi u kuglu stala U kazalištu predstava U publici Gospođa se smije Gleda scenu Prava komedija* Na sceni Glumci mašu nožem Jedan drugog ubija Prasak pištolja Umiru oboje Tragedija na kraju komada Što je smiješno Publici svetoj Ta lica, grimase Skriveni osmjesi, aktera farse No samo jedan vidi Te geste Pokrete Komedije Glumac maše nožem Smije se dami Koja damski pištolj vadi Namiguje Zamahuje nožem Kaže mu šaptom Privini me Jedva čekam Da se tvoj ud u mene zabode Padaju na daske upucani, probodeni Zastor se spušta Ta igra Još izlazak na scenu Naklon Na bis A onda Brže bolje garderoba Šampanjac Delicies Krevet Raspremljen čeka Publika hita kući Snježna vijavica usred ljeta Klimatske promjene Kiša pada Led se topi Još brže se stvara U sobi televizora Sa daljinskim upravljačem Na glavi kaciga Kao kanta puna žica Vizualno on prati Najnovija ratišta Presude Krv po ulicama Na pladnju Kraj njega Samo čaša vode U kostimu sjajnom Kao za let Do mjeseca Danima sjedi Mijenja ekrane Nove priče Reciklirano Sranje Odvojen od Sebe Zaokupljen sobom Promatra Tragedije drame Komedije Sa plinom za smijanje Neprestance, tu se ljubi Puca Zamke spremaju U koje netko pad Program mu omogućava Da ostane u stolici Kad izabere Monitor U igru se uključi Otvaraju se vrata Nepozvani lik Mijenja tok rata Ljubavne priče Spašava Ubija Pravdu dijeli, život oduzima I tako Milijun godina Ili svega nekoliko minuta Takvih igrača Puna je soba Igraju se Gledajući Tuđe živote Ako to jesu Ili su oni Režiseri iza maske Muče te likove Glumice i glumce Taman kad potrče Filmski Podmetnuta noga Koliko su dugački I široki Padaju Mnogima je dosta No nikako iz priče Uze uvjeta Tako su stroge Jedan drugog opominje Pazi Tu ne možemo ništa Sjećaš li se onog kreveta One sobe Glumice i glumca Sad su u zagrljaju strasnom Virtualno biće Otvara vrata Sprema metež Namjera da Između ljubavnika Stane Da se mrze Ne vole Da krenu svađe Da stvarno smrću završe Nježna žena u zagrljaju voljenog Krajičkom oka ugleda Tu spodobu Iz očiju bljesnu Munja što pali Glas jasan, bridak Marš u pizdu materinu Nestani Ovaj put Lik U pepeo se ruši Tamo u stolici Ustaje skida odijelo Izvlači se iz njega Skafander je prazan Kraj njega Nikog nema Tko sliku u slici stvara Pođimo do njega Baš da ga pitam Što nosi na duši *Charlie Chaplin je jednom život opisao kao tragediju kad se gleda izbliza, ali kao komediju kad se promatra izdaleka. copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
11.07.2011., ponedjeljak
Klub živih pjesama
Klub živih pjesama Pjesnici dugačkih rukava Čarobnjaci vještice Šarlatani komedijanti Svaka pjesma Napisana je perom duše Svaka uspon i padove ima Riječi, riječi Slažu rečenice Oduzmeš jedno slovo Značenje se gubi Izmiješaš riječi Novi smisao se budi Bose noge Prašnjave ceste Ljetni dan Pjev slavuja Sunce visoko Sjene kratke Pjesnici Djeca Pomisli Svako neku riječ kaže Rečenica Svi govore u stihovima Stihovi razumljivi samo njima Puste pjesme da svijetom lete Dohvati ih vjetar Nosi melodije Već ima neke Pa ih isprobava Kojoj koja pristaje Glas oluje Pjeva oblak Munja sijeva Prve kapi Na lica se spuste Ljetne Pahuljice Otisak Prašini daju Kap udara Oko nje se maglica diže Kristal Nevidljiv Običnom oku Pjesnici djeca Za ruke se drže Vrtlože se U krugovima Nad zemljom Majkom milom Lebde Smijeh Stihovi novi Melodije Koje otac nebo Svira Anđeoski glasovi Rifovi gitara Pa nježne flaute Akustika svira Grom bljesne Svi su na struju A duše sretne Plešu sve brže Vjetar se spušta Pa ih diže Nosi Iznad mora Nad površinu spusti Čuje se pisak Delfini Svakog jedan čeka Brzo plove Obale nove Indijanci Brača Na obroncima Vučja plemena Čekaju Pjesnike vode U duboke šume Mira i sklada Jezera Izvori rijeke U tim šumama Nitko nikoga ne lovi Nitko nikoga ne jede Nitko ne vlada Šume su davne Gdje smo se sreli To jezgro Svijeta Pomalja se Rasipa boje Izvor Su pjesnici Razdragana djeca U šumama Djece samo ima Djeca ne odrastaju Smisao Je igra Igra bez kraja Pjesnici Pjevaju Od nemila do nedraga O svakoj ljudskoj kušnji O onom što se zove nada O čežnji strasti O koje čemu Ovo je svemir Slobodne volje Zašto su ljudi Roboti Sa najjačim programom Auto kontrole Svemu sude Pjesnik kad umre Nacije se dive Što da ti kažem Sama znaš kao i ja Većina ih misli Da tehnika Kontrola Napori Želje Napredak nose No to je slijepa ulica Istina dugačka Kao Ilice dvije Samo pjesnici Pjevajući Neprolazne melodije Donose Novo svitanje copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
10.07.2011., nedjelja
Sve si ih ti ubio
Sve si ih ti ubio No krivio si neke druge I nisi ih ubio Što si ubojica Već zato Što Su u tvom društvu Umrijeti htjeli Sve si ih ti ljubio I krivio si neke druge Nisi ih ljubio Zato što si ubojica Već zato Što su u tvom društvu Umrijet željeli I smišljaju priče O bogovima i ljudima O savršenom svijetu I neskladu Stvorenog Kako savršeni stvara ne savršeno Kako mu uspijeva Obmana Da je bolji od Stvorenog A stvoreno iz njega Istječe Kao što rijeka izlijeva svoju Ljubav negdje u podnožju planina Kako se igraju bogovi Varajući ljude Od kuda je stvoren Svijet opsjene Čemu služi Zar je to koprena Sna Umornih dei Što duša trpjeti treba Okovana čeljustima ega Koji ju drobi Žvače I ispljune Pa prvi koji naiđe Na nju stane Jer nevidi je Moje suze Padaju na slova ispisuju te riječi Mila Jedina Zar ne bismo Trebali Zaplesati Ovaj valcer Strasti Tango pohote Menuet žudnje Ili kaubojske poskočice Raspaljenih tijela Željnih spajanja U trenutku U sreći Taj trenutak Bi svaki dan bio Iznimke Ništa ne potvrđuju Ne postoje pravila Za voljeti I biti ljubljen U naručju dragane Biti Vjeran Odan Ako nisi sebi Srcu duše Zrnu Koje klija Sve kreacije U ovoj zimi Kad suze teku Jer postelja Zajednička nije Ti kraj muža Ja kraj žene Moje misli su kod tebe Tvoje kod mene I srca su sretna Koliko god Oštar vjetar Huji oko zgrada Po pustopoljinama Ispod bijelih vrhova Himalaja Kilimanjara Alpe su u ledu Rocky Mountain Ispunjava Oči priviđenja Fuji Ili Ande Mora Oceani Pa rijeke Pješčane doline Nevidljiva strana Mjeseca Toplina Sunca Sve to Ne znači ništa I vrijedi manje Od jednog tvog Zagrljaja Volim ti pisati Moj Anđele Dobrote Jer ti Si spašen Pa spašavaš mene Mila moja Noć ide Želim ti Reći Poljubi me Zagrli me Privini se uz mene U opsjeni ovoj Stvorit ćemo Privid Vlastitih htijenja Ispunjenje želja Odricati Se ničega Zbog nikog Ne Treba Sreću ne nosim ni ja Ni ti meni Sretni smo Jer voljeti znamo Kad izgovorim te Riječi One znače Da osjećam U srcu te nosim Ni uzvrat Ni poljubac Ne očekujem zato A ako se desi Ja se Kao klinac Smijem Oči moje Zjenice tvoje Govore Zemaljske Riječi Neka slova Volim te Mila Jedina Moja Kad bude vrijeme Znat će što treba Tko je tko I tko, tko je Zemaljskim tipovima Nerazumljivo je Nezemaljsko Mi smo putnici na gostovanju Ostajemo U knjigama Zemlje Kao i u pričama drugim Gdje god smo bili Naša slava je od nas samih veća Hej mila dođi grlim te i grijem Neka suze u mene teku ja sam Uzimatelj tuge Uništavač grijeha copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
08.07.2011., petak
Noć se ruši
Noć se ruši Iznad grada Svjetla u prozorima Iz zavjese Jedna dama Sjedi Monitor Slova na stolu Miš u ruci Za igru se prema Kompjuter je novi Ispred njega Oskudno odjevena Pali cigaru Da sve bude u stilu Dekolte Podvezice Rastvoren ogrtač Iznad bedara Smiješak na licu U ruci Visoka čaša Martini Čitaš slova U priči te ljubim pomalo skidam Oblizujem usne Ližem martini Druga slika Scena nova Sjedimo u kinu Gaziš me petom U mraku, tišini S' ekrana Šum rijeke Kotlinom teče Dah me pali Ruka na bedru Šapćeš Želim te mali Uzbuđenje u meni Nemam glasa Tražim usne Tvoj jezik Lice mi gori Volim Te mila Kad me zavedeš Milujem koljena Grlim te nježno Tvoja glava U krilo mi pada Igra je nova Šećemo šumom Ruku ti držim Kraj velikog stabla Ljubiš me strašću Pod bedro te primam Podižeš nogu Skidaš me grubo Pod haljinom Ničega nema Glatka put Tek Moj dodir Mami Još jedna cigara Gori kraj tebe Pišeš mi Uzmi me dragi Ne znam što mi je Sva gorim Oh Zar je ovo zbilja Sva drhtim Jecaj mi kreće Dok izgovaram Zadnje riječi Za ovo veće' Mila Već sam u tebi Sav ti se dajem Vrtlog strasti Iz monitora Sa stolica Smo skoro pali copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |