sretno srce vuka
16.07.2011., subota
Svatko sjedi u svojoj pećini
|
Svatko sjedi u svojoj pećini Okovan strahom Od vanjskog svijeta Pećinski svijet je sličan vanjskom Onaj u pećini to ne zna Zakon broj jedan Kaže Ne izlazi Pećina se nalazi u umu nekog bića Nezamislivog mravima Većim od cijelog njihovog svijeta I osim uma da li što drugo postoji Um stvara Razara Postavlja uvjete Vuče crte Na njima Ispisuje Zemlje i Granice U vanjskom svijetu Sve je nepoznato Vrebaju neprijatelji Kao da ih u pećini nema Toliko sjena Pokreta Igre svjetla Pećinsko sunce izlazi i zalazi Pa godišnja doba Ljeta i zime U umu Nepoznatoga Što drži ta bića u pećini Ima li što jače Od neznanja Ono je kao crne sablasti Strahovi u žilama Panika u očima Misli razbacane Čuo sam priče o matrici Ne znam da li razumijem No došlo mi je odmah pitanje Da li se matrica nalazi unutar veće Matrice ili kako se zove Obrazac ponašanja Znaš ono, kada dođeš iz Rusije Doneseš babuške Jedna u drugoj Koliko ih ima Koliko je matrica čvrsta Kako djeluje iluzija Da li se ona reproducira stvarajući glave Pa se naseljava u glavama Puno pitanja Kontroliramo sebe Jedni druge Ispunjavanje nečijih snova Time što Je projekcija iz uma Kroz oči Vidljivog svijeta Da li Se može reći Da ništa mi ne odlučujemo Da je sve već napisano Pa i ovo što pišem sada Ja mislim da pišem A samo reproduciram Ne znam čija Viđenja Sjedim za stolom Ispred monitora Vidim slova A slova se nalaze iza stakla Prozora Okna I da se otvori bezbroj mogućih prozora Hoću li osjetiti dašak Vjetra Ustanem Izađem Na ulicu Počinje kiša Na licu kapi Kapaju i suze Kapi su kapi Okus je stvar izbora Da li stvarno kiša pada Po mojim rukama Moja stopala U šupljim cipelama Voda me hladi vjetar zima Uključi li se onda program Zvan prehlada Koje bolesti su U zapisu DNK-a Kako dolazi do bola Jeli potrebna rana Ili je ona već Program koji se manifestira Probijanjem metka Ubodom noža Padom Krv iz ruku i koljena Da li to sve Stvarno postoji Znam, znam Vičete Pa to boli Što učim cijelo vrijeme Kako da budem mali Još manji kako starim Jeli starenje dio programa Čemu se nadam Kad ništa ne znam Jer sam budala Razne ideje I vjerovanja Bili su moji kaputi No ispod njih uvijek bijah Gol do kože Uvijek isto pitanje Čemu sve to Da li se drugačije može I na kraju svake epizode Pomislih kako sam pametan postao Onda vidjeh Nove stvari A stare nestajahu U ponorima beznađa Za što nam je potrebna nada Vjerovanja Zar je toliki strah u našim stanicama Da se bojimo vlastitog života Pa pristajemo na kontrolu Kontroliramo sebe Kontrolirajući druge Isprazna vjerovanja I ona rečenica Sve je pod kontrolom Znači Ne pitaj dalje Ne znam odgovor ni na jedno pitanje U jednom danu pomislih A što ako kontrole nema I ako se svi zakoni Sva traženja Izmišljeni Kuda to vodi Sav svijet se raspada Što ostaje Slobodi Da čini sama sebi Da li ona postoji Ili je samo jedan od snova Života u pećini Preplašenog stvora Slobodna volja Biranje ponuđenih rješenja Bavim se idejama O kojima ne znam ništa Osim onoga Što je riječ izrečena Riječ zablude Zida Koji sam dižem Krečim, popravljam, uređujem Kako bih ostao u zatvoru Jer izvan pećine Ne postoji ništa Ili je i to stvar vjerovanja Zamisli Izađeš Ispod zvijezda Zvijezde nestanu Vjetar koji šiba lice Stane Nema zraka Ni potrebe disanja Urlik iz daljine koji si čuo Više ne čuješ Samo tišina A ni nju ne čuješ Padaš I to je osjećaj zavaravanja Kad nemaš tijela Ne postoji ni visina Dubina Nepoznata Jesi li Na početku stvaranja Jeli to stvarnost Tvoj pravi dom U kojemu nema nikoga I ništa ne obitava Percepcija Zatvora Pet osjetila Ni misli više ne postoje Zove li se to nirvana Jeli to Ona rečenica Dobro došao sine Konačno si se vratio Doma copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
