sretno srce vuka
25.09.2009., petak
Razgovor sa samim sobom
S kim je to razgovor i kakav je to razgovor? Kuda on vodi?U poniranje Unutarnjeg bića, Savršenog nad Savršenim Nespoznatljivog i Neprepoznatljivo, tek Slutnja Tko je? Pogledaj u Sebe, nači ćeš odgovore koji su zapisani na tvom put povratka, svaki dan ćeš manje pitati, dok se ne prepustiš Njemu da te vodi. Kako da teće taj razgovor, kako da pitaš i da dobiješ odgovor koji nije izraz želja, koliko dugo moraš čekati da bi razumjela govor koji dolazi iz dubine. Prepusti se, umiri se, osluhni, On dolazi. Djete, Sine, Kčeri Ne brini, Ja sam uvijek uz tebe, Budi me svjesna kad se budiš U danu dok hodaš govoriš radiš Kuda pogledaš, vidjet ćeš Me Onaj Nepoznati, Tvoj Prijatelj, Onaj koji ti nije drag I Onaj kojeg neizmjerno voliš Prepusti se i budi sretna Dohvati moju ruku Jer uvjek ću biti Tvoj Otac i Tvoja Majka Misli su ti razasute Pažnja rsplinuta Ali Ti već znaš kad pomisliš na Mene Sve dolazi na svoje mjesto i postaje jasno. Sve je prolazno osim Ljubavi, Ljubav je život, po njoj je sve postalo Bezuvjetna stvaralačka. Mora i oceani uvjek se kreću Tako i Ti uvijek si u mijeni, misliš li da je tako? Prihvati to! Ne zadržavaj ništa i za ništa se ne veži Samo hrabro idi i gledaj kako se sve oko teba mijenja Kako se Ti mijenjaš? Kako sve mijene ne mijenjaju tvoju bit? Samo gledaš a sve je u promjeni Budi u svjetu ali ne od njega! Sjeti se svojih rzgovora sa Olujama Sjeti se svojih razgovora sa Drvećem Sjeti se onog što dolazi Već bio si tamo negdje I sada si se vratio u istu spiralu Ali već si naučio kretati se po njoj Gore, dolje. Zamjeti što se gdje nalazi Pogledaj to nepromjenjivo vrijeme u prostoru Osjećaš kako se iz Tvog srca razlijeva ljubav Nema ljutnje, nema više straha Dosegni me u radosti Gledaj sve se mijenja po djelovima A u osnovi ti si opet isti Kako je to moguće? Pitaš se Potraži odgovor u nutrini Vidiš li ga kako postaje jasniji i kako ti je razumljiviji Sa pojačanjem svjetla, Otvori se i primi Kraljevstvo Očevo. Pogledaj rijeku kako teće, Zagrli drvo na proplanku Ljubi svijet kao što ga ja ljubim. I pogledaj svakog čovjeka Kad skine kaput Isti je kao i ti. Sjeti se ptice. Gdje sa ona sada nalazi Prati ju pogledom Prenesi sliku u svoje srce Što se sada događa? Vidiš li prazninu? Nebo sa oblacima? Svijet i sebe? Pažljivo gledaj, I ovom trenutku sve prolazi. Samo je tvoja duša vjećna. Osjeti mir ove spoznaje! Nastupe ponekad dani depresije. Ljudi se jednostavno nemogu s njom nositi Zaboravljaju Boga i sebe same Padnu na životinjski princip Ne dozvole da im se pomogne Kako izaći iz toga Glas mi kaže: S ljubavlju i suosjećanjem Strpljivost je tada prava vrlina Ne diži tada ruke od svoje braće i sestara Pomozi im Ti znaš da to što oni vide je privid za koji su vezani Pokaži im okno koje prikazuje Ocean blaženstva Blagoslovi ih Njima je teško a ti se raduj što imaš priliku da im pomogneš i s njima podijeliš svoju ljubav Ne sebično im daj svoju ljubav i misli pri tom na njih a ne na sebe Radi dalje na sebi Tvoji padovi biti će sve rjeđi Otvori se i primi ono što ti Bog daje Oprosti im dugove jer tako će i Bog tebi oprostiti Neka tvoja ruka bude uvijek pružena za pomoć, za utjehu, za oslonac. Ljepljiva stvarnost? Koja nas okružuje. U biti samo čahura iz koje će mo izići kad sazrije vrjeme za to. Razlika između nas i kukca je u tome što svjesno možemo mjenjati procese i vrijeme kada će to biti. Kud izlazimo i što se događa? Sloboda?, Što je to i tko smo mi stvarno. COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Rt umrlih zvijezda
Rt umrlih zvijezdaOtoci u daljini Plavetnilo mora malih valova Obala u pjeni Sunce nisko, šume u sjeni, oblaci u ravnini horizonta Pirmida otoka u sred pućine Mlin za masline Kao mlin života Vjetar naših misli kao bura s Velebita Sami na obali sjećanja i prolaska Nebo između svemira i kamenih stepenica Prije odluke uspona i padova Negdje na poluotoku u nekom selu Daleko od velikih gradova Mir u pogledu psa Ljepota zimskih pustopoljina I cvijetovi Istre Što je skriveno u našim srcima Gdje su zarobljene iluzije tvojih spozanja Dok raste maladunčad razigranog jarca I brzih majki punih vimena Pjetao se kočoperi Puran klikće Dok sljedba pognutih glava kljuca rasuto zrnevlje Ne razmišljajući zašto se bijeli vratovi istežu prema ulici gdje prolaze čuvari Matrica se sjaji u vibraciji iluzije Obale i valovi Vjetar iznad litica Ptice spremne za let More More mora More neba More zemlje More žita More planina Mreškaju se valovi na pješćanim obalama Valovi vjetra na obroncima otoka A gdje si ti U snovima snova Sanjaš li život drugačiji od drugih sanjara COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Savršeni svijet
Zamisli da sjediš u svojoj kući. Što vidiš? Pogledaj dobro tko što radi. Vidiš svoju obitelj,predmete, stvari, zidove, boje i mnogo drugog.Sada zamisli da si iznad svoje kuće. Vidiš li sebe i svoju obitelj u kući? Pogledaj tko što radi. Više ne vidiš nebitne detalje? A sada zamisli da se nalaziš iznad mjesta gdje živiš. Što vidiš? Druge kuće, ljude koji se kreću, životinje, drveće i mnogo drugog. Ako pogledaš neki detalj, vidiš li ga u cijelosti? Možeš li zamisliti da vidiš u druge kuće u kojima ljudi nešto rade ili ne rade? Zamisli da se nalaziš iznad šire okolice gdje živiš. Što vidiš ?Možeš li vidjeti kako je, dvoje ljudi pošlo sa različitih mjesta i kako im se u jednom trenutku putevi križaju pa se možda i sretnu? I tako počinješ dobivati obrise male cjeline. Pogledaj kako je usklađena. Kako je sve uzrok i posljedica. Pogledaj to kroz dane koji teku,godišnja doba koja se mijenjaju, Zemlju koja se okreće oko svoje osi i oko Sunca. Vidiš li savršeni svijet? Samo gledaj, ne postavljaj pitanja, ne razmišljaj, ne sudi. U svojoj sobi vidiš samo jednu ili nekoliko slika. Kada se uzdigneš na drugu ravan, vidiš više slika koje se povezuju i postaju film, ali i to je samo dio filma. Da bi vidio bar jednu epizodu zamisli slijedeće: Nalazis se na nekoj planeti, npr. Veneri ili nekom drugom zvjezđu, npr. Pleyadama. Zamisli da gledaš Zemlju ili naš Sunčev sustav. Zamisli da se to što vidiš nalazi u imaginarnoj kocki. Kocka je osim onoga što vidiš ispunjena i prostorom-vremenom. Zemlja se okreće oko svoje osi i oko Sunca, mjenjaju se godišnja doba, ljudi se rađaju, igraju, odrastaju, stare i napuštaju svoja tijela. Tako se dogadja sa sveukupnim životom na Zemlji. Otkucavaju zemaljski sati. Možeš pogledati u prošlost i u budućnost? Zašto i kako? Vrati se onoj imaginarnoj kocki. Da li se u tom prostoru-vremenu što dogodilo? NIJE! Tamo je uvijek SADA! I zamisli da se u toj imaginaciji nalazi "mreža vremena". Možeš li? Možeš li sada vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost. Možeš li se kretati po mreži vremena. Možeš li se kretati po SADA? Možeš li vidjeti kada duša krene na svoj put u jedan zemaljski život? Možes li osjetiti kako je sve jedno i sve jednim prožeto? Osjećaš li izvor svoje snage? Ti si blagoslovljena duša u ovom prostoru i vremenu, Tvoj život je svjetlo. Neka svi vide svjetlo Tvog života. COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Kamene ploče
Kamene ploče Iznad napuštenih kostiju Nebeske ulice Sjačanja na pragu Izvor ispod nogu Stojiš na proplanku Glava u oblacima Do koljena ruševine starog svijeta U srcu cvijetovi stvaranja Gradovi nesatli zajedno sa iluzijom Sve skriveno je pronađeno Snažne emocija Starih pjesama Tipke klavira Žice gitara Srca na dlanu Glasovi koji pjevaju svaki svoju pjesmu Čine nebesku harmoniju I možeš ih čuti sada Sve u jednom Nizu bez kraja Milijuni zemaljskih godina U jednom trenutku Zauvijek Nitko nije umro Nitko se nije rodio Oduvijek i zauvijek Mi smo postojali Nema kraja u beskraju Nema smrti u životu Bez jutra i noći Plazma energije COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
22.09.2009., utorak
U snu mi pruga i neka cesta
.jpg)
U snu mi pruga i neka cestaZeleni visoki grmovi Poslije kiše Izdižuća ograda kobaltnog sjaja U noći punoj neonskog svjetla Otvoram vrata Prilazim bliže Prepoznajem li sebe Još uvijek , Otok u daljini U srcu stanovnik jedan Stvaratelj čarolije Kad izvor postaje rijeka Ne primjetno Iza mene padine i šume Cvrkut ptica Cvrči cvrčak More Pučina Kotrljaju se valovi do mojih stopala Šum valova Miris šuma Osluškujem tišinu neba Oko vidi iluziju Ruka dodiruje opsjenu Vagoni putuju prugama Nevidljiva čarolija srca Svako oko vidi svoju sliku Misao privida Oblak nošen vjetrom Treperi zrak Izlijevaju se boje neba u maticu rijeke Ostavi prošlost u miru kad ju promjeniš Gledam oblak, oblak sna Čisto srce Ulje na vodi Platno je to koje slikar slika U plamenu se budi svijet Oko plamena gori tama Svijet postoji u plamenu I kao da mu ništa nije Kad odu svi koji znaju kuda će otići Kad ostanem sam između dva svijeta Neću plakati Pozdravljajući one koji ostaju U danima sve kraćim Stapajući se s' noći Kao što se dimenzije stapaju U njima sve uloge jednog lica, Konačno jedno Maske su poprimile lica svojih gospodara Zapletni u paučinu prikazanja Više nema gužve ne stanicama Ostali su vagoni bez lokomotiva I jedna ručna drezina I sječam se Sam i uplakan na prašnjavoj cesti Nema tješitelja ni utjehe Sjeti se Sjeti se Sve je došlo iz tišine Oči su vidjele Misli moje Sakrivajući se u snu U miru zaborava U radosti napuštanja Odsutan od smrti Spuštam kapke A film ne prestaje Dani nesvjesno bezbrižni Razasuti komadići svijeta I više nema očiju Dok postajem priča pjesma slika Bježeći s onu stranu, Konačno stvaranje života Iluzija rasplela kosu Napuštam strah i nezvjesnost Napuštam mjesto koje boli Nemam kofer za put Više ni odjeća ne postoji Još nazrijeti je lik Svjetlosti koja se penje Zraci dodiruju Kočnicu drezine Lagano pritišćem ručke prema dolje I drezina postaje svjetlo Pruga se podiže prema zvijezdama Evo skoro stižem Radujem se ponovnom susretu sa vama Dragi moji COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Razgovor sa samim sobom
S kim je to razgovor i kakav je to razgovor? Kuda on vodi?U poniranje Unutarnjeg bića, Savršenog nad Savršenim Nespoznatljivog i Neprepoznatljivo, tek Slutnja Tko je? Pogledaj u Sebe, nači ćeš odgovore koji su zapisani na tvom put povratka, svaki dan ćeš manje pitati, dok se ne prepustiš Njemu da te vodi. Kako da teće taj razgovor, kako da pitaš i da dobiješ odgovor koji nije izraz želja, koliko dugo moraš čekati da bi razumjela govor koji dolazi iz dubine. Prepusti se, umiri se, osluhni, On dolazi. Djete, Sine, Kčeri Ne brini, Ja sam uvijek uz tebe, Budi me svjesna kad se budiš U danu dok hodaš govoriš radiš Kuda pogledaš, vidjet ćeš Me Onaj Nepoznati, Tvoj Prijatelj, Onaj koji ti nije drag I Onaj kojeg neizmjerno voliš Prepusti se i budi sretna Dohvati moju ruku Jer uvjek ću biti Tvoj Otac i Tvoja Majka Misli su ti razasute Pažnja rsplinuta Ali Ti već znaš kad pomisliš na Mene Sve dolazi na svoje mjesto i postaje jasno. Sve je prolazno osim Ljubavi, Ljubav je život, po njoj je sve postalo Bezuvjetna stvaralačka. Mora i oceani uvjek se kreću Tako i Ti uvijek si u mijeni, misliš li da je tako? Prihvati to! Ne zadržavaj ništa i za ništa se ne veži Samo hrabro idi i gledaj kako se sve oko teba mijenja Kako se Ti mijenjaš? Kako sve mijene ne mijenjaju tvoju bit? Samo gledaš a sve je u promjeni Budi u svjetu ali ne od njega! Sjeti se svojih rzgovora sa Olujama Sjeti se svojih razgovora sa Drvećem Sjeti se onog što dolazi Već bio si tamo negdje I sada si se vratio u istu spiralu Ali već si naučio kretati se po njoj Gore, dolje. Zamjeti što se gdje nalazi Pogledaj to nepromjenjivo vrjeme u prostoru Osjećaš kako se iz Tvog srca razlijeva ljubav Nema ljutnje, nema više straha Dosegni me u radosti Gledaj sve se mijenja po djelovima A u osnovi ti si opet isti Kako je to moguće? Pitaš se Potraži odgovor u nutrini Vidiš li ga kako postaje jasniji i kako ti je razumljiviji Sa pojačanjem svjetla, Otvori se i primi Kraljevstvo Očevo. Pogledaj rijeku kako teće, Zagrli drvo na proplanku Ljubi svijet kao što ga ja ljubim. I pogledaj svakog čovjeka Kad skine kaput Isti je kao i ti. Sjeti se ptice. Gdje sa ona sada nalazi Prati ju pogledom Prenesi sliku u svoje srce Što se sada događa? Vidiš li prazninu? Nebo sa oblacima? Svijet i sebe? Pažljivo gledaj, I ovom trenutku sve prolazi. Samo je tvoja duša vjećna. Osjeti mir ove spoznaje! Nastupe ponekad dani depresije. Ljudi se jednostavno nemogu s njom nositi Zaboravljaju Boga i sebe same Padnu na životinjski princip Ne dozvole da im se pomogne Kako izaći iz toga Glas mi kaže: S ljubavlju i suosjećanjem Strpljivost je tada prava vrlina Ne diži tada ruke od svoje braće i sestara Pomozi im Ti znaš da to što oni vide je privid za koji su vezani Pokaži im okno koje prikazuje Ocean blaženstva Blagoslovi ih Njima je teško a ti se raduj što imaš priliku da im pomogneš i s njima podijeliš svoju ljubav Ne sebično im daj svoju ljubav i misli pri tom na njih a ne na sebe Radi dalje na sebi Tvoji padovi biti će sve rjeđi Otvori se i primi ono što ti Bog daje Oprosti im dugove jer tako će i Bog tebi oprostiti Neka tvoja ruka bude uvijek pružena za pomoć, za utjehu, za oslonac. Ljepljiva stvarnost? Koja nas okružuje. U biti samo čahura iz koje će mo izići kad sazrije vrjeme za to. Razlika između nas i kukca je u tome što svjesno možemo mjenjati procese i vrijeme kada će to biti. Kud izlazimo i što se događa? Sloboda?, Što je to i tko smo mi stvarno. COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
15.09.2009., utorak
Za stolom
Za stolomPognute glave Prinose žlice ustima Tišina Posljednja ljetna većera Samo pas proteže svoje tijelo Gledajući prema vratima Na zidu vise čizme od crvene kože Brodski konopi u dalekoj preriji Slike nepoznatog neba Samo tišina Duge zrake ne zalazećeg sunca Mornari nagnuti na palubi Valovi mijenjaju boju Kristalne kapljice lijepe se za pramac Na nebu je ostala samo jedna zvijezda Struja je promjenila smjer Vjetar je postao mek i dodiruje lica Poput majčinog dlana Na cesti u sutonu proteže se sjena Daleko preko hotizonta Mir koraća mojom ulicom Meko i tiho nosi dan Samo pas proteže svoje tijelo Gledajući prema vratima Sad' sve je stalo Otkucaji sata Okreću kazaljke Hologrami u nama Početak i kraj u istom času Kišni dani na tvom licu Svjetlost iluzije u mojim očima Poderane cipele na tvojim nogama Voda puni korito djetinjstva Razasutim poljskim cvjetovima Kiše i padaju misli Podiže se razina Unutar sebe same Glava puna Pjeva slavuja Samo pas proteže svoje tijelo Gledajući prema vratima Ruka izorana brazdama Plugovi sijača Bez molbe i opravdanja Razaraju san Zemlje Noževi klize nad zamišljenim tanjurima Vilice ravnomjerno pokreću desni Hrana je svjetlo ili tama Gdje si ti Skrivena iza gondola Beskonačnih kanala Vesla dodiruju valove Rijeke više ne teku u more Izmjenjeni pogledi nad stolom Ruke položenih dlanova Drvo Pogledi se međusobno upijaju Noć više ne postoji Prošle su zadnje kiše Duginih boja Kapljice na tvom radosnom licu Samo srca kucaju na slikama Rastapajući se u oceanima dubine i ponora Ljubav Samo pas proteže svoje tijelo Gledajući prema vratima Simboli prolaska u daljine Mjesta sa kojih se ni krenulo nije Zlatni listovi zelenih boja U raspjevanim krošnjama Neprolazne mladosti Zaljubljenih dječaka U vlastita lica Veseli djevojački glasovi Dopiru sa nebeskih poljana Uvojci lepršaju na onom istom dragom vjetru Pristiglom na valu dubina Samo pas proteže svoje tijelo Gledajući prema vratima Poznaješ li onoga kojem govoriš Volim te Poznaješ li onoga koji govori Volim te Dodirni rukama meku prašinu Bosonogi koraci tiho prilaze i donose Mijenu nepostojanja Slijevaju se kapi duginih kiša Niz lica Za stolom Podignute glave Tišina Zidovi prozračni kao nebo Sjajnih zvijezda Posljednja ljetna većera Samo pas proteže svoje tijelo Gledajući prema Zvijezdama COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
13.09.2009., nedjelja
Kad zatvorim oči
Kad zatvorim očiTi stojiš na vratima percepcije i mašeš repom Šetamo zvjezdanom stazom sna Prati nas prijatelj Svijetlog krzna i vučjih očiju Na putu do vrata istine Još nosimo Pseće i ljudsko ruho Kroz nas prolazi svijetlo Dodirujući srca naših dragih Vratima prilazimo Svjetlo je sjajno Očima ga ne možemo vidjeti Samo mir i radost Beskraja koji smo zaboravili Ostavljamo valove nemira Pitanja ni za što Dileme i upitnike Nalazimo se u sredini ničega Sve jači je zvuk stvaranja Koraćamo a ceste ne vidimo Stopal nestaju u maglicama boje Vrata ne postoje Nema zapreka ni granica Zašto smo dopustili ograničenja Draga lica nas Pozdravljaju Šetnju nastavljaju s nama Tako sretni što te vidmo beskrajnog Kakav si od uvijek bio Kakvi smo bili Zaboravili Radosna srca donose smijeh Zabludama došao je kraj Ispred nas žubori izvor života Pijemo vodu bistrine i mira Čista svijetlost ne podijeljenog niza Šetamo parkovima i stazama beskonačnog Sretni zbog povratka kući I tebe ćemo sresti I radosti nikad kraja COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Jednom kad' sve prođe i ništa više ne bude važno
.jpg)
Jednom kad' sve prođe i ništa više ne bude važnoKad' stanu vjetrovi i ugase se oluje Kad' gruba stvarnost postane Stvarnost I privid nestane Kad' sve što je bilo nedostižno bude iza nas Ravnice, neba, svjetla budu u istoj ravni Jednom kad' više ne bude ni mene ni tebe Ni početka ni kraja Jednom kad budemo ono što smo bili na početku Sjećanja prošlog i budućeg bit će sada Više ni ushita ni tuge U blaženom neprekinutom vjećnom Bit' će mo Ti i Ja jedno Uronjeni u svjetlo zore nezamislivih nam zvukova i boja Dok slova dodiruju prsti I slažu se rijeći vjećnog i jedinog Nepoznatog imena Nespoznatljivog i nedokućivog Dok ne postanemo OnaOn Ne podijeljen U savšenom titraju beskraja Kad Ti budeš Ono kao u Johnovim pjesmama Svi će mo biti jedno I zato Ustraj I ne boj se Samoće I ludila I neprijatelji bit će prijatelji Tvoje srce Ljubav neka poznaje Promjeni svoje izvor Otvori sva okna I iziđi van ne vjetrometinu Kroz vrata sjećanja Sjeti se Da si Ti Ona Ona da je Ti Kad opet Ti si On I On postaje Ona Sve u jednom Nepodjeljenom OnaON Jedini Ti jesi Ja jesam Ljubav I ništa, ništa drugo ne postoji COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
11.09.2009., petak
Znam, nikada mi nećeš reći volim te
Znam, nikada mi nećeš reći volim teNeću biti dio tebe Nećeš me prepoznati u sebi Ni u sebi ni u drugima Nećeš vidjeti moje radosne oći kada te sretnem I kada odem više me neće biti Niti mjesta na kojem bih bio A ti nećeš znati Da sam te volio Da sam se vidio u tebi Ne znajuči zašto sam te U mislima grlio Nikad mi nećeš reći Nedostaješ mi Dug je dan i sat kada te nema Kada neznam gdje si I kuda si nestao Nećeš znati da sam stajao I plakao ispred lica sina čovječjeg Molio se za tebe Oblačeći te u plavo svjetlo Želeći da zlatna zraka prolazi Kroz tvoje tijelo Da ozdraviš I da se raduješ Nikada ti neću reći volim te Kao što ljubavnik govori Onoj koju voli Jer ja sam u ovome svjetu I još malo sam od njega Nikad mi nećeš reći volim te Jer i neznaš tko sam Nikad mi nešeć reći zagrli me Jer ja sam samo stranac Neka te nebrine Ono što neznaš Neka te nebrine Ono što znaš U pjesmi bih volio da me voliš U slikama neznam što bih s tim Jer mi nismo ni prvi ni zadnji I morali smo se samo sresti A ja ću te voljeti, Kao što se voli u proljeće Kao što sam te prije volio Neznajući Kao što ću te i poslje voljet Neznajući Tek na kraju vremena Srest će mo se Znajući tko smo Znam Trebao bih samo stajati I ispraćati vlakove sa Perona Kojima duše odlaze Ponekad mi se učini Da poneku prepoznam I mahnem joj Čujem se kako ju pozdravljam Zbogom, dušo moja COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
06.09.2009., nedjelja
Glave koje govore
Glave koje govore Glave koje govore Stopala koja kruže Ruke koje traže Dopire plač iz gradova Nikud' se ne može Miris limuna Oči koje ne vide Ponavljaju se priće bogova Lutalice i gospodari Tvoja su sjećanja Promjenjena U mreži izgubljenih iluzija Pomakni skalu na prijemniku Dodirni žice gitare Zapjevaj pjesmu indijanaca U plesu prije kiše Umoran Ne dolazeći san Tama prekriva zemlju Snijeg i hladnoća A nama se čini da smo sami Samo misli,misli,misli Slikar bira boje Nanosi ih na platno A gdje si ti sa paletom radosti Srce zastalo Magla do koljena Nevidljivo tlo Stopala kroče kroz oblake Tko je zabio križeve po uzvisinama iznad dolina Čije su antene i primopredajnici Iznad kamenih kotlina nesvjesnog Zarobljenih misli koje nisu tvoje Glave koje govore u ciklusima Tuđeg odabira Ne mogu razumjeti ni vidjeti Gospodare koji potežu konce Nepoznati prijatlji Iz svijeta i nesvijeta Probijaju se kroz opsjenu Udarani valovima ograničenja Nose svijetlo u svojim srcima Dijeleći ga neprimjetno Dušama ovog mjesta krute igre Na putu slobode Glumci igraju već snimljene filmove Misleći kako daju svoje najbolje uloge Režiseri povlače konce scenarija Napisane od nekog tko misli da je njegov život pisanje Rađaju se i umirući u ciklusima ponovnog rođenja Ne pitajući Vjerujući Neznajući Kako je majka matrica napisala sve scene Odabrala glumce I vuće nevidljive niti Zarobljene svjesti Odvojene kao kapljica od mora A kapljica zaboravila da je more Sjeti se Dijete drago Beskonačno,tvoj je dom Ni svjetlo ni tama Ne postoje Misli ne određuju Tko si Što si Sve si I tu i tamo Negdje U sebi Znaš I što je tvoje sjećanje jače Iluzija slabi Sjećajući se spajaj Sebe sa sobom Sebe sa drugima Sebe sa svima Sve sa sobom Druge sa sobom Sebe s jednim Što te čeka, pitaš se Sve ćeš znati Svijetove možeš stvarati Nema vibracije Nemira Ništa se ne bori i ne pati Nema odvojenosti Nema napuštenih i zaslužnih Podjeljenih Dobrih i zlih Ti si sve u jednom Jedno u svemu Samo jedno postoji Samo ljubav postoji Samo istina postoji Sve je jednota I za kraj Poklanjam ti jednu riječ Koju ćeš razumjeti Srcem (SHANTI) Mir COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
03.09.2009., četvrtak
Uvijek će vam reći
Uvijek će vam rećiDobar dan Kad prolazite kraj njih Priđite bez obaveze Pogledajte Razgovarajmo Raspoređeni kao kamere na ulicama Prate svaki vaš korak i nezainteresirano Bulje u prazninu ispred sebe Nude vam spas objašnjenje put Križevi sakriveni ili na vrhu tornjeva Mentalno vas programiraju Uvlaćeći u svakodnevicu Ne postojanja života Gledate vlastiti hologram Milsliju nametnutih Da ste to vi Sve to su samo kule stražara Bez srca Svaka ima svog malog boga Signal se mijenja Matrica posustaje Samo tvoje srce Zna odgovor Neka te vodi na put sjećanja Tko si Ti Kojem su oduzeli deset spirala Dolazi vrijeme Povratka Ne krista ni mesije Vraćaš se samom sebi Dug će biti isplaćen i naplaćen Jer ti jesi Ja jesam Beskrajan Ispunjenj ljubavlju prastvaratelja Sve u jednom i jedno u svemu Kule stražara Zbunjuje tvoja nepredvidljivost Okreću se oko sebe kao svjetionici Što je to bilo Jeste li vidjeli Matrica zna Mreža joj se kida Ne može predvidjeti Kada sjećanje budi čovjeka Kaže oni su opasni Pripazite na njih Ugrožavaju slobodu torova koje ste stvorili Ovce vam bleje u neposluhu Kontrola Kamere svuda Požurite Čipovi su spremni Prijatelji životinja vaši su saveznici Okupite grupe bez srca Ubacite im kapsule Drugi će sami pristupiti Ubrzajte Pazite na izlaze iz gradova Kuda idu ti koji hodaju po planinama i šumama Nemaju sa sobom ništa Ne možemo ih vidjeti Stvoriti mrežu letova Snimajte Bježe nam izvan kontrole Oh „jadne“ kule stražara Križevi plamte u svojoj nemoći Ljudi počinju gledati srcima Susreću deformirana bića Matrice Bez maski Signal im slabi Vidimo im namjere Oh „jadne“ kule stražara Kidaju se komadi neba Prodiru zraci vjećnog stvaranja Svijest se spaja sa izvorom Dolazi vrijeme stvaranja svijetova Kada ćeš sama stvarati sazvježđa Svijetove slobode kreacije I nikad više Nikad više Zarobljeni Kad bit ćeš zvijedzda I more I znat ćeš da si ti slika Zvijedzde u moru Mora u suncu Bit ćeš sve Ili ništa Slobodnom voljom Izabarana COPYRIGHT miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
