Kad zatvorim oči
Ti stojiš na vratima percepcije i mašeš repom
Šetamo zvjezdanom stazom sna
Prati nas prijatelj
Svijetlog krzna i vučjih očiju
Na putu do vrata istine
Još nosimo
Pseće i ljudsko ruho
Kroz nas prolazi svijetlo
Dodirujući srca naših dragih
Vratima prilazimo
Svjetlo je sjajno
Očima ga ne možemo vidjeti
Samo mir i radost
Beskraja koji smo zaboravili
Ostavljamo valove nemira
Pitanja ni za što
Dileme i upitnike
Nalazimo se u sredini ničega
Sve jači je zvuk stvaranja
Koraćamo a ceste ne vidimo
Stopal nestaju u maglicama boje
Vrata ne postoje
Nema zapreka ni granica
Zašto smo dopustili ograničenja
Draga lica nas
Pozdravljaju
Šetnju nastavljaju s nama
Tako sretni što te vidmo beskrajnog
Kakav si od uvijek bio
Kakvi smo bili
Zaboravili
Radosna srca donose smijeh
Zabludama došao je kraj
Ispred nas žubori izvor života
Pijemo vodu bistrine i mira
Čista svijetlost ne podijeljenog niza
Šetamo parkovima i stazama beskonačnog
Sretni zbog povratka kući
I tebe ćemo sresti
I radosti nikad kraja
COPYRIGHT
miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 13.09.2009. u 23:32 sati.