sretno srce vuka
20.11.2011., nedjelja
Ne znam gdje bih počeo
|
Ne znam gdje bih počeo Ni gdje bih stao Sve nešto ide Kako sam htio Da li prihvaćam rezultat toga Koja je svrha dana I postojanja Dileme Problemi U mojoj glavi Kao da sam zatvorio samoga sebe Ne znam izaći Iz tog kaosa Možda treba samo da ga gledam Da čekam Bez djelovanja Jedni uvjetujemo druge Zar ne znamo bolje Ne prihvaćamo nitko nikoga Osim nas samih Kako stvari stoje Više se ne broj Brojčanik ne radi Kud se okrenem Matrix stoji Zar sam izmislio Da sam od njega bolji Jači Ljepši Što mi nudi ova nepregledna cesta Na koju zakoračih Stalno govorim smrt ne postoji A život kakav poznajem Stalno me tlači Ne zadovoljno ljudsko biće Što da radim kad stanem I samo gledam Nema rješenja Program radi da me vrati Na kolosijek ovog svijeta Gdje bih htio biti Kuda poći Hrpa nesuglasica Gomilaju se problemi Zar su oni svi u mojoj glavi Nemam riječi One dolaze same Što pišem saznat ću na kraju reda Što da činim Ne okrećem se nazad Jer tamo više ništa nema Ne postoji Prošlost kao priča Zašto se gura U ovo sada Jesam li dužan Ne riješih stvari Ova kola koja vučem Kao da su veća Samo bih htio Pjevati Kao cvrčak Ljeto dolazi Prolaze dani Zima stigne U proljeće se pojavi novi Pjevač Bolji nego stari Kako su rješavane ovozemaljske stvari Prikloni Se klekni Reci oprosti U ludnicu te stave Skončaš Zemaljske dane Zemlja se tobom hrani Žao mi je bolje nisam znao Koliko malo riječi Sebi oprosti Za druge je lako Ali milost dajmo sebi sami Upornost nas krasi No završimo na krivoj strani Ako je kriva Koja je prava Što na njezinoj stazi čeka Kako bi bilo da ima zemaljskog boga Koji ispravlja Naša kriva djela Ili popravlja ona prava Uvijek netko S njima nastrada Zašto se stari U starosti pati Kako da izađe miš iz kotača Da li se onda boji Cijeli svijet ga čeka Jeli avantura stvaranja Jača Od boli napuštanja U ovom svijetu lopova i prevaranata Za ostale teškog rada Nema odgovora osim u nama samima Što učiniti i kako dalje Živjeti Jedno gubiš drugo dobiješ Što je vrednije to nikad ne znaš No u biti si uvijek na dobitku I ako lutrija Smrću završava Napuštaš ovo komplicirano mjesto Imaš šansu Ne Ne vračaj se ponovo Pusti ljubavi stare One su opet mlade Baš ko ti Baš kao i ja Misliš da biraš Uživaj u tome Ne biraš ništa Ničim ne vladaš To je sve privid Kako da atom Držiš u ruci kad ga ni ne vidiš I odgovor je došao sam Nema rješenja Osim u tebi Pogledaj, glavu okreni Dugačka je ta cesta A te dužine je sjena Sve to iza tebe osta Otpljuni Svijete prošli Zbogom Spirala sam čista Nisam zmija Vrtim se u samoj sebi Oko mene sve pršti gori Vatra stvara Ponovo osjećam bilo života Gospođo smrti Stvarno si budala Baci tu kosu I sa mnom kreni Sigurno je jedno Na put kuda te vodim Sve bit će avantura A ti ćeš živa biti I davat ćeš život A ne umirati Vrijeme zabave je I ovdje stiglo Molim za ples Ti najljepša mala Vidi kako se ono što je bilo smrt Rasplesala Očito je da uživa u životu Volim tvoju toplu ruku Oči kada se sretnu Ti koraci sami od sebe Ovo je stvarnost Mi plešemo I sve oko nas S' nama se njiše Konačno Svi imamo ritam Ritam života Kako je ljubav lijepa Kad otvoriš oči I daš da te vodi Da se s tobom igra copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Ma gdje god
|
Ma gdje god Ma bilo kad Ja zavjet ti dajem Bit' ću uvijek ljubav Sve što postoji Moje srce kucat će u tvojim Tvoje u mojim Grudima Znam, U svijetu zaborava Dugim se čine Dani bez tebe No ti znaš da su Milijuni godina manji Od jedne sekunde ljubavi Ni jedno čekanje nije dugo Ne dovodi do samouništenja Nema suza, ni straha Nema sumnje ni boli Jer ovaj svijet za mene Više ne postoji Biti ću u njemu Ali ne od njega Nikad mu nisam razumio smisao Sad' znam da sam ovdje stigao Da tebe bih sreo Potvrdio zavjet Zagrlio Uvijek ću piti vodu sa izvora Ljubav nema uvjeta Ljubav razumije Ljubav voli Ljubav zna Da je voljeti jedina istina U ovoj gruboj školi Ubrzanog vremena i rasta Ljubav ponovo vibrira Kao i prije bezbroj godina Iz nepresušnog izvora Volim te kao i prije Milijune godina Kada smo zajedno Igrali se, rasli i voljeli Kreacija nas je poslala na put Put bez povratka Stvaranja i ispunjenje želja Sjećaš li se Našeg trika Kad smo zamijenili srca duše Svatko svoje Srce najprije prepoznati može miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Ona
|
Ona Ti si tama Ja sam svjetlo Odnosi li se to na doba dana Kad' ću ja raditi Tebi se spava Ti radiš Ja idem leći Dok ja spavam Pritisak juga Vjetar poslije kiše Što se događa Razbijena glava Iz nje teče Krv Prepuna filmskih sličica Tijela nam melje Žrvanj ovog svijeta Misli zbrkane Kaos U glavama Srca ranjena Preskaču I dah love Molim lijepo Kada Polazi vlak za Sisak A onda dalje za Bosnu Vagoni na čekanju Sirote kurve Sirotani Željeznički radnici Putnice i putnici Skitnice i prosjaci Oko glavnog kolodvora Patroliraju panduri Nepoćudne traže Lica bez dokumenta Lica sa tjeralica Voze se u Daimlerima Prelaze granice Pozdravlja ih carina Slobodno, slobodno, samo nastavite Dalje Sretan put vam želim Odlazak u šumu Ovaj put ne lijeći Treba mi tvoja ruka Ti si melem mojem tijelu Sanjala san oca I smijao se danas San je bio Tako jak Jedna me gospođa Iz blizine Uzela za ruku Stavila u Ferrari Zalupila vrata Tada ga takne Auto u dubinu se sjuri No na sreću Ja sam ptica Orlica sa visina U trenutku pada Sjetim se tko sam Stresem se Raširim krila Hvala gospođo na Vašoj brizi U visine neslućene Tada se vinuh Kaže netko Tamo iz daljine Oprosti im Ne znaju Ništa, ni kad zlo Niti dobro čine Kraj mene Učitelj i vuk Vučica sam srcem Iz oblaka Sa vrhova planine K njemu se spustim Krilima ga grlim Kad umoran stane Tu ga čuvam Više se ne bojim Život ovaj Punom snagom živim Na proplanku onom Gdje sa zvijezda Spuštaju se mnogi Gdje vukovi U mirnim šumamam Svakog prema cilju vode Mudre poglavice Sjede bez riječi Čuju svoje misli Misli su im iste Mirni Snažni Eone su čekat' znali Uprt pogled Na svjetlu noći Poglavica Stoji Na ruku mu Orao slieće Primakne ruku Orao glavu kraj uha stavi Kao da šap'će Poglavica kleknu Ruku spusti Orao na zemlju sađe Bljesnu svjetlo Iz sazvježđa Sedam sestrica kao da se smije Kraj njega Stoji Indijanka nasmijana Sunce svjetova Kraj svojeg sunca se Spustila Pjevaju vukovi Šuma se ori Evo ih kraj nogu Da kleknu I veliki vuk između njih prođe Usta Osovi se I vučja koža kao pokrov spade Zagrli ih oboje Mladi poglavica Pred njima stoji Došli ste oboje Ponovo se Sretoh S vama Iz davnine Trn si mi iz šape Izvadio Orao si koji je Letio nad nama Gledajući Sa visine Zagrljeni Pod suncem noći Sretna srca Drveće se miće Vrijeme je za dalje poći Zemlja ubrzava Sve brže juri Vozi one koje voli Nema nesklada Razlike su iza nje ostale Nove priče Između zvijezda Plove Brodovi na moru Brodovi na rijeci Neki ostanu Drugi se vrate No ne brini Svi ćemo stići Do kraja noći ove Dan će doći Pohvatamo Na brzinu konce I kao lutke Nastavimo Igrati Glavne,sporedne Uloge stare Kao da su nove copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Pohotnost
|
Pohotnost Erotika Podmornica ispod pokrivača Stol pokraj stola Pun hrane Pića Kolača Svaki segment Toga Sama postelja Matrica za sebe Sve dio matrice snova Prstima nanosim Na tvoja bedra Kremu koju ližem Jedem li ja Mini matrix Topla čokolada Polako se steže Snijeg prekriva dlačice Oštrica noža Srce jagode Reže voće u kremi Slatki okus Sve veže Krevet Sjajno mjesto Za društvo samoće Želja da te ljubim Mazim Masiram Volim Vodim ljubav s tobom Kad ogladniš Nudim Obljubu Najmilija hrana Umoran Snivaš Osmjehuje se lice Cjelov na usne Nježno kao lahor Da te ne probudim Spuštam Usne dragog ljubim Znam mili Ponovo se rađaš Sad nema majke Ja sam ti žena Vodim te kroz potoke bistre Visoke vodopade Da sve ode Osim duše čiste Bog mi te daruje Krasan si klinac Mladić Muškarac Kad odrasteš Uzdisat će za tobom Mnoge žene Pružat će se ruke Da dotaknu skute Tvoj pogled Osmjeh Lice čarolije Neće biti Žudnje Samo htijenje Dodir, prstima kao ticalima Nebesko sjeme* Ti znaš Kako nastaju legende Kako se stvaraju snovi Poslije igre još nogama Te grlim Milujem lice Dok me ljubiš U meni si Razgovor se vodi Iskri, izaziva Hajde to ponovi Možda želiš nešto drugo Mali Što najviše voliš Ne znam, ostajem bez glasa Najdraže mi je Spojeni zagrljeni Kad postanemo jedno Kucaju srca Svemir se širi Toplo je duši Otišla je zima Čeka nas ljeto Sada i uvijek Mir, radost Poljupce prosipam po tvojoj kosi Sunce sam Nježno te grijem Ta želja nije osuda Podavanje je samo Zrak oko nas Titra Miris znoja, tijela Usne gore Poljupci vrući Ljubav u svakoj stanici Svakoj riječi Pokretu Pogledu Očima dodirujem Tvoje oči Želja je čista Na usnama suhim Kap užitka Nemir tijela Dok te tijelom grlim Okus sjemena života Blagi Slankast Dar koji mi daješ Pa kada taj plamen S mojim se spoji Sve u meni vibrira Raduje se, veseli Energija koju imaš Čista, snažna Zagrljaj još želim Valovi spoznaje Čiste misli Ocean i vulkan Jedan drugog gase Usne na usnama Vidim tebe Gledajući sebe Kreator je Tu Izvor svega Veličanstveni smo O istini ne pričamo Ne čitamo knjige Ljubav teče Našim zemaljskim žilama Mi beskonačnu svijest Živimo Zvjezdani trenutci Ruke vrijedne zlata Na kraju dna Zagrli me Ljubi, voli Spavajmo To kraj mene Uz tebe sam Obrisati ću tvoje oči Uzeo si moju tugu Otvorio ljubav U srcu Anđele moj Zastao je svemir Sve pogledaju dolje Jedinstveno polje Se smije Bog u kuhinji Sa fertunom Danas on kuha Glavno jelo Svemirska juha Poslije Masaža ga čeka Cijelim tijelom Vino omiljeno Kupka Voda Posuta laticama cvijeta Nezaboravni ples Prije kreveta Pa poslije igre Stvaranja Bogu je ostalo samo Prihvaćanje Čudio se Radosno Što je sve stvorio Kako mu se sviđa Šuma Mrazovci Let buba mara Poslije Milijun godina * OSHO NEBESKO SJEME, Komentari Isusovih kazivanja iz gnostickog “Evandelja po Tomi” Predavanja zapisana u Osho Ašramu, Puna, Indija od 21. kolovoza do 10. rujna 1974. http://dzonson.files.wordpress.com/2009/09/osho_-_nebesko_sjeme.pdf copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
09.11.2011., srijeda
Pitaš se
|
Pitaš se A ne znaš Gdje vuk nestade Sa pustopoljina Iz šuma Gdje poglavica Se skriva Progonjen od zvijeri Šakali, hijene Traže ga Već dugo No svijet ovaj nije Onakav kakav se čini Jer sve se transformira Pa vuk u poglavicu Poglavica je žena I tako kad priđeš blizu Slika se mijenja Dodirnuti ne možeš Ono što nije bilo Jer on je Iz nekog drugog svijeta Kroz misli Zlatom Istkane su slike Taj akter Je autor Oblik mijenja U njemu je uvijek Izvorna sila Stvoritelja Optužen i strijeljan A metci mu ne mogu ništa Samo tijelo padne Duša poleti Još dalje Od orlovskih visina Između zvijezda Kroz bezbroj slika U svjetlosti projektora Preleti noćnim nebom Kao Padajuća kometa Matrica Daje si truda Kako da nađe Sakriveno svjetlo Mnogi joj služe Nagrada Je osveta To biće Sjajnoga znaka U isto vrijeme U mnogima obitava U srcu Pomorskog kapetana Pustinjaka Isposnika Na kraju dana Juri sve brže Umire sa umrlima Ponovo se rađa Kad sviće zora A tamnom stranom Noću hodi Tek kao sjena Zabrinutima, žalosnima Osamljenima, ranjenima Ta riječ Taj melem na ranu Vuk dijeli Kad prođe Kraj onih koji se vesele Zastane, pogleda ih kratko Zatim prođe dalje Sa njima je sve u redu Mnogi bi htjeli Srce poglavice na dlanu Vjeruju u priče Srce je srce Snaga je vuka Uvijek je tu ista sila Sila stvoritelja copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
08.11.2011., utorak
Između luđaka i budala
|
Između luđaka i budala Na kraju puta Ispred oronule kuće Sjedi klupa Na njoj Tata Klaun i dvorska luda U svijetu fantazija Biranih mogućnosti Strah od sreće Sa tugom ispod ruke Prošao je pola svijeta Tražeći sebe U drugima Mnoge duše Htjele su Da ga paze Čuvaju i vole No, njegovo putovanje Zahtijevalo je Korak naprijed Često idući u natrag Poslije godina prošlih Opet je u prvom razredu škole Na zemlji se kvantni skok Smrću zove Kad dođe vrijeme Svako savršeno skoči Skok se U let pretvori Duša sa ovog mjesta odleti Tko si Pitao je sebe Autor To mu se svidje Na kraju ipak U staro odijelo Ogrnuta duša Uspjela je dostići saznanje Da je svega bilo Previše izobilja I nedostataka No tako je Nije znao bolje Živući Ne znajući Tko je Vrijeme je testamenta Epitafa Božićnih kolača Nek' ovo tijelo Sažme vatra vruća Pepeo sa prijateljeva groba U vjetra se baci Ni traga Neka ne ostane Sve pjesme neka utihnu Budu skrivene Ime bez izgovora Neka se ne priziva duša Star, oronuo, bez snage Tijelo prepuno bola Vrijeme je na počinak poći Prije snijega Do ruba šume Da se dođe Ne žali svijete Još jedna budala ode Ne brini Uvijek dolaze Nove Ne plači To nije vrijedno tišine Smij se Jer smrt me grli Svojom kosom sječe Stihove i rime U naručju me nosi Stiglo je to doba Čemu suze Za onim koji bježi Napuštajući zatvor Pod smrtnim plaštem Tko ne umre Ne može biti rođen Tko se rodi Umrijet će U naručju slobode Nema više ustajanja U žalosna, promrzla jutra Niti su suzama ispunjeni dani U zimu sve umire Dan se krati Kotač kreće ispočetka Otvaram prozor proljeća Pogled prepun cvijeta Opet te mladost oblači Nova krv Venama teče Oči se sjaje Pokreti brzi Još brže su strijele Udarac bubnja Poruka leti Krećemo ispočetka Zauzmite mjesta Šminkeri isti Miriši jasmin U zemlji već trunu kosti Pepela nema više Kad tijelo U bezdan pada Duša slobodno leti Dođe vrijeme Glumac samog sebe igra Sve više spavam Sve manje me ima Zima Zima, zima Pljušte udarci Šake, čizme Riječi Zatečeno tijelo Trup u prašinu bačen Glava na jednu Srce na drugoj Strani Bič od slova Prepolovi srce Koprena U dan se vuče Pa nestaje Kao zora U ranom jutru Iza kuće Duša sjedi po strani Smije se Jer ja se muči Ostaje bez tijela Bole kosti Udarci sve jači Više se ne pozna Raspada se Tko smisli Te ružne stvari Jedno jutro Ponovo se budim Otvoren prozor Osmjehuje se sunce Oči su bistre Ruke u snazi Lako se Dižem Pogled u daljinu Sav svijet se U svijetlosti kupa Svitanje je Tko sam ja da Šutim copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
