sretno srce vuka
27.02.2010., subota
Ovo pišem
Ovo pišem a ti spavaš Kada ćeš čitati, već ću spavati Odvojeni vremenom Raznim točkama na putu Spojeni Ljubavlju Neprolaznog svijetla Dio duše Spojen u cjelinu Brzo koračamo A koraci postaju trk Stopala ne dodiruju zemlju Ti trčiš lijevom stranom zemljine polutke Ja sam krenuo desnom Hodamo po vodi Nasred nekog oceana Poklonit ću se tebi I zamoliti za jedan zemaljski ples Pjesma koja će nas nositi Nema ime Ritam joj se mijenja Kao što kucaju naša srca A ti plešeš zanosno I ne padaju mi na pamet nikakve rime Nema stihova Samo tvoj osmjeh Koji me nosi Iznad vode Dok krugovi su veći Već nebo se plavi iznad naših glava U jednom trenu Kradomice Usnama dotaknem tvoju ruku I šapćem Volim te Mijenja se boja mora Sve titra i hrli k nama Ljubav privlači Sama se daje Kiše Snjegovi Blješte svjetla u sumrak Nas dvoje plešemo Dalje Na oblaku oluje Na jednom kraju jutro Na drugom san se sprema Iznad su još samo zvijezde Tvoje usne su meke Ti si čovjek Ja sam žena ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
20.02.2010., subota
Lovili ste sjenu
lovili ste sjenua sjena se izmakne i postane drvo a drvo trava meke šape kruže nevidljive oči mreža ispletena kad se utiša zvuk koraka ni pas nemože osjetiti vuka koji prođe kraj tebe i samo ti srce na tren zastane kao da ti se učinilo a to je bio dio tvoje duše sebe uloviti nemožeš jer ti si s obje strane pogleda i sebe gledaš dok stojiš i sebe gledaš dok te love i stojiš uz sebe jer vuk je učio čovjeka a ti učiš sebe jer nikad neznaš koje je posljednje iskušenje vuk kraj tebe je tvoj brat i znaš da te ćuva lovili ste sjene uovili dio svjetla i tame a kako možeš uloviti ono što misliš da postoji kad bolje pogledaš samo osjećaš i drugog nićega nema i zrno da prođe kroz krzno ne brini to je sjena moje srce je i dalje tvoje ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
18.02.2010., četvrtak
Ove riječi
Ove riječi Slike Pisma Ne bih pisao da nema svjetla Koje prodire kroz rešetke Ovog svijet Slušajući kasnog Brell-a Sunčane doline uzavrelog titraja Vrhovi prekriveni bjelinom Ne znam što vidim Ne znam što mislim Ne pronalazim riječi Kojima bih Ti rekao Opisao Dočarao Slike Misli Ovo pišem a ti spavaš Kada ćeš čitati, već ću spavati Odvojeni vremenom Raznim točkama na putu Spojeni Ljubavlju Neprolaznog svijetla Dio duše Spojen u cjelinu Brzo koračamo A koraci postaju trk Stopala ne dodiruju zemlju Ti trčiš lijevom stranom zemljine polutke Ja sam krenuo desnom Hodamo po vodi Nasred nekog oceana Poklonit ću se tebi I zamoliti za jedan zemaljski ples Pjesma koja će nas nositi Nema ime Ritam joj se mijenja Kao što kucaju naša srca A ti plešeš zanosno I ne padaju mi na pamet nikakve rime Nema stihova Samo tvoj osmjeh Koji me nosi Iznad vode Dok krugovi su veći Već nebo se plavi iznad naših glava U jednom trenu Kradomice Usnama dotaknem tvoju ruku I šapćem Volim te Mijenja se boja mora Sve titra i hrli k nama Ljubav privlači Sama se daje Kiše Snjegovi Blješte svjetla u sumrak Nas dvoje plešemo Dalje Na oblaku oluje Na jednom kraju jutro Na drugom san se sprema Iznad su još samo zvijezde Tvoje usne su meke Ti si čovjek Ja sam žena ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
11.02.2010., četvrtak
Hari Hudini stoji na pozornici
Hari Hudini stoji na pozorniciLijevi pokret ruke Dočarava iluminaciju Desni Pokazuje nebo sa zvjezdama Ti i ja Udišemo isti zrak Isti mjesec u očima Šum valova Ti si tu Ja sam tamo Iluzija mijenja boju svjetlosti Cvjetne livade između dva potoka Trćimo jedno prema drugom I sraz nas pretvara u svjetlo Tek rođene zvijezde Trčeći policajci Čuvari laži Preskaćemo svjetlosne grmove Penjemo se između prikolice i tramvaja Vozimo se u sendviću Na prvoj međuzvjezdanoj stanici Iskaćemo Napušteni peron I rijetki vlakovi Spremni na promjenu iznenađanja Telportacija u jureći vlak Prema srcu matrice Naše svjetlo je jaće Jedna misao Misao ljubavi Kraj je ove pjesme ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
05.02.2010., petak
Jer sve što kažem
jer sve što kažemje malo i tako mogu opisati samo dio šutim i čutim sebe i tebe tebe u meni jesu li to misli imaginacija svjetlo nevažne su rijeći za brod koji plovi more života more tvog imena iznad mora su zvjezde iskre naše oči na dnu naših misliju nema komešanja samo mir tišina ti si ja ja sam ti i ovo je noć za poljupce života mogu te zagrliti slušati kako dišeš kako u snu nestaješ u naručju vjetra na konju oluje koji nebom koraća tiho da te ne probudi gledam tvoje usnulo lice moje srce nećujno kuca grijem te tijelom jer ti si san kao što sam sanjati znao i samo mir tišine obavija nas dvoje prije polaska putovanja neka moje srce pokaže gdje je srce duše ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
04.02.2010., četvrtak
Himna ljepote
Blagoslovio si albatrosaKad je na vječni put polazio Uznesen glasovima Golih vremena Svijetionici su znali za bolest muza A ti, Bio si loš redovnik svijeta I nisi bio prijatelj Svima Niti su oni bili tvoji Da li je to samo zla sreća Prošlog života Il' ciganin na dugom putu Čovjek u moru, podzemlju Kažnjen zbog oholosti Gorostasna ljepota ideala Kao nakit Ili samo maska Himna ljepote Koja Egzotičnog mirisa Potoka i jezera Rascvjetanih polja i šuma Ti u postelji blaženstva Čudesan u igri U plesu koji pleše zmija Ili samo strvina koja ćuje približavanje vampira Posmrtna ljeta kad' dvoboj gledala je Mačka sa balkona Opsjednut priviđenjem tmine I mirisa U okviru portreta Uprta pogleda Dopirali su do tebe čudni zvuci Jedne većeri Jednog jutra Većeras, jutros Duhovna zora, većernji sklad U boci,pretvaraš se u otrov čulni Gledao si zamagljeno nebo I milovao mačku u krilu K'o divna se lađa kretala Kretale su na put Misli tvoje I zvao si još One nepopravljive Kao i ti Slušao si razgovor O jednoj madoni Uz jesenju poslijepodnevnu pjesmu Mislio si O novim namirisanim damama A iz jesenjih soneta je dolazila sablast I bio si dobar s njom Al' poslije mjesećeve žalosti Želio si da se oslobodiš Da ustaneš zajedno sa mačkom u krilu Da danju te bude Noću da lutaš i pjevaš i plašiš k'o sova Muzika sa pogreba Činila je fantastične gravure Iz dima tvoje lule I mislio si da radostan je mrtvac Ili možda je on neka bačva mržnje Puna još mjeseca i uspomena Možda tebe samoga Bio si opsjednut željom za ništavilom Za svojom boli Za svojim užasima Koji su ti se dopadali Ostavljen udarima misli Bez tijela I sam sa otkucajima sata Pariški pejzaži Sa utkanim suncem I jednom crvenokosom I sedam staraca I jednoj od aveniji I isto toliko malih pogrbljenih žena U labirintima velegrada Slijepci sa ispruženim rukama I prolaznici kraj njih I krćme i kosturi sutona Igra ponosnih na smrt Gledajući laž Nedaleko grada Kakao u hordama prodire I razara dobra i divna srca Kiše i magle Ćine pariški san potpunim I svitanje I svitanje Znao si dušu vinu Prnjaru i ubojici Samotniku i ljubavniku Cvijet na putu uništenja I mućenice bola Znao si Proklete K'o dvije sestre na česmi Gdje se toći krv alegorije Na jednom putovanju gledao si Preobražaj vampira I smrskanu lubanju punu ljubavi Čega se je to sveti Petar odrekao Dal' one zavađene braće Ili molitve svakodnevne Đavolu Ili smrti pjesnikove Na kraju dana u snu U želji za novim Ili drugog nećeg nepoznatog Pa i sad' putuje Nebom luta Poganin ti si Poganin što moli Noć Da mu se smiluje Da se utopi U ženi Glas Himna buntovnika I oči I izvor u njima Nikad se nebi otkupio Čak ni tamo vrlo daleko Gdje najlješi je zalazak sunca Ni kad bi Ikara vidio Uvijek sabran Blagoslovio si albatrosa Kad je na vjećni put polazio Uznesen glasovima Golih vremena Charles Baudelaire ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
01.02.2010., ponedjeljak
Nedovršena pjesma
Zatvorski čuvariZatvorski učitelji Zatvorske ideje Zatvorene u same sebe Duboki bezdani propadanja u snu I strah od padanja Ali ptico Raširi krila I sjuri se u dubinu Kaotićnog zarobljenog svjetla S kojim kad se spojiš Stvorit ćeš bljesak novog postojanja Mirnim korakom koraćaš ulicom Bešumno kao šape koje su nešujno kreću šumama jesenjeg lišća Visoka stabla su oko tebe Vjetar je stao Ni mirisa Ni dana Misliš li, da ovom svijetu postoji napitak zaborava Ili Nešto što integrira sjećanje Osim tebe same Život ravnice ima isto bilo kao i život planine Sve što boli Ostavlja li ožiljke Gdje su rane radosti Kad rijeke patnje Teku ovom planetom I tko je kome otac A tko majka Ona duša koja bdije Nevidljiva i tankoćutna Kako da ti bude dobro u zatvoru pet osjetila Koja ne pokazuje put izlaska Sjedim na dnu mora Oluje oceana me nedodiruju Oblak zakriva sunce Svjetlost se probija sa dna Tu je put sjećanja Letim dolje dalje I onda kao da sve stoji I ja mirujem Zatim ubrzanje izbacivanja Boje mi dodiruju krila A krila Grle prostor Vrijeme se utapa u rijeci Ništa se ne događa Samo neke misli prolete Zaustavim ih Pogledam i pustim dalje Nisu moje Nemislim ništa Jer sve to nema značenja I sada zamisli jedan trenutak Ti si usred svih svijetova Sve stoji Možeš ući u svaki Promjeniti mu plan Vratiti ili ubrzati Popraviti Znaš li što je mreža vremena Kako čarobnjaci njome putuju Ako želiš zastani Odmakni se od događaja Posmatraj Ništa ne misli Nastoj razumjeti Doći će tuga I pokloniti se Kad dodirne tlo ćelom postat' će Svjetlo I nestati Doći će strah I pokloniti se Kad dodirne tlo ćelom postat' će Svjetlo I nestati Jedino što će ostati I štoje bilo u tebi zaboravljeno Je Ljubav I ništa osim nje ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
