sretno srce vuka
01.02.2010., ponedjeljak
Nedovršena pjesma
Zatvorski čuvariZatvorski učitelji Zatvorske ideje Zatvorene u same sebe Duboki bezdani propadanja u snu I strah od padanja Ali ptico Raširi krila I sjuri se u dubinu Kaotićnog zarobljenog svjetla S kojim kad se spojiš Stvorit ćeš bljesak novog postojanja Mirnim korakom koraćaš ulicom Bešumno kao šape koje su nešujno kreću šumama jesenjeg lišća Visoka stabla su oko tebe Vjetar je stao Ni mirisa Ni dana Misliš li, da ovom svijetu postoji napitak zaborava Ili Nešto što integrira sjećanje Osim tebe same Život ravnice ima isto bilo kao i život planine Sve što boli Ostavlja li ožiljke Gdje su rane radosti Kad rijeke patnje Teku ovom planetom I tko je kome otac A tko majka Ona duša koja bdije Nevidljiva i tankoćutna Kako da ti bude dobro u zatvoru pet osjetila Koja ne pokazuje put izlaska Sjedim na dnu mora Oluje oceana me nedodiruju Oblak zakriva sunce Svjetlost se probija sa dna Tu je put sjećanja Letim dolje dalje I onda kao da sve stoji I ja mirujem Zatim ubrzanje izbacivanja Boje mi dodiruju krila A krila Grle prostor Vrijeme se utapa u rijeci Ništa se ne događa Samo neke misli prolete Zaustavim ih Pogledam i pustim dalje Nisu moje Nemislim ništa Jer sve to nema značenja I sada zamisli jedan trenutak Ti si usred svih svijetova Sve stoji Možeš ući u svaki Promjeniti mu plan Vratiti ili ubrzati Popraviti Znaš li što je mreža vremena Kako čarobnjaci njome putuju Ako želiš zastani Odmakni se od događaja Posmatraj Ništa ne misli Nastoj razumjeti Doći će tuga I pokloniti se Kad dodirne tlo ćelom postat' će Svjetlo I nestati Doći će strah I pokloniti se Kad dodirne tlo ćelom postat' će Svjetlo I nestati Jedino što će ostati I štoje bilo u tebi zaboravljeno Je Ljubav I ništa osim nje ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
