Zatvorski čuvari
Zatvorski učitelji
Zatvorske ideje
Zatvorene u same sebe
Duboki bezdani propadanja u snu
I strah od padanja
Ali ptico
Raširi krila
I sjuri se u dubinu
Kaotićnog zarobljenog svjetla
S kojim kad se spojiš
Stvorit ćeš bljesak novog postojanja
Mirnim korakom koraćaš ulicom
Bešumno kao šape koje su nešujno kreću šumama jesenjeg lišća
Visoka stabla su oko tebe
Vjetar je stao
Ni mirisa
Ni dana
Misliš li, da ovom svijetu postoji napitak zaborava
Ili
Nešto što integrira sjećanje
Osim tebe same
Život ravnice ima isto bilo kao i život planine
Sve što boli
Ostavlja li ožiljke
Gdje su rane radosti
Kad rijeke patnje
Teku ovom planetom
I tko je kome otac
A tko majka
Ona duša koja bdije
Nevidljiva i tankoćutna
Kako da ti bude dobro u zatvoru pet osjetila
Koja ne pokazuje put izlaska
Sjedim na dnu mora
Oluje oceana me nedodiruju
Oblak zakriva sunce
Svjetlost se probija sa dna
Tu je put sjećanja
Letim dolje dalje
I onda kao da sve stoji
I ja mirujem
Zatim ubrzanje izbacivanja
Boje mi dodiruju krila
A krila
Grle prostor
Vrijeme se utapa u rijeci
Ništa se ne događa
Samo neke misli prolete
Zaustavim ih
Pogledam i pustim dalje
Nisu moje
Nemislim ništa
Jer sve to nema značenja
I sada zamisli jedan trenutak
Ti si usred svih svijetova
Sve stoji
Možeš ući u svaki
Promjeniti mu plan
Vratiti ili ubrzati
Popraviti
Znaš li što je mreža vremena
Kako čarobnjaci njome putuju
Ako želiš zastani
Odmakni se od događaja
Posmatraj
Ništa ne misli
Nastoj razumjeti
Doći će tuga
I pokloniti se
Kad dodirne tlo ćelom postat' će
Svjetlo
I nestati
Doći će strah
I pokloniti se
Kad dodirne tlo ćelom postat' će
Svjetlo
I nestati
Jedino što će ostati
I štoje bilo u tebi zaboravljeno
Je
Ljubav
I ništa osim nje
©miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 01.02.2010. u 21:26 sati.