sretno srce vuka
27.09.2011., utorak
Između vjetra i sna
|
Između vjetra i sna Dana i noći Mjeseca i sjena Moja duša prolazi Krošnjama Grmovima Ledenim ulicama u samoći Pitanja Odgovori u njima Kad' bih znao kraj Kako bi izabrao A izabrat ćeš Tako Da pustiš tok stvari Tok misli Tok osjećanja Tok povreda i boli Tok smijeha Nasmijanih lica Kao klaunov osmijeh Na licu bez maske Ili Kraj usana Koje se smiju Sa kartama U rukama hazardera Koračaš Lipnjem namirisanim ulicama Taj vuk Uz tvoju nogu Ti pokraj njega Vi jedno ste biće Bez bojazni što vam se sprema Iz tame Vrebaju Skrivene oči Strah ih drži Podalje od tebe Ne znajući Kakvo si biče Čovjek Vuk Mijenjaš im sliku Pa te gube Monitori Bez signala Nitko ti ne može doći Kad ga pozoveš Proplanak Prilazi tebi Zagrli te Odnese Na mjesto mira Tišine Samoće Ljubavi Mira Ispod stijena Planinska vrela Tijelo usnulog bića Srce ubrzano udara Drhtaji prožimaju misli Ubrzanje Stiglo je u sutra Od jučer Vidiš Lome se tijela Padaju kavezi duše Sve što je Spakirano Od uma Do emotivnih stanja Ostaje u tim ruinama Sjećaš li se Uzniče Ovog svijeta Što je sloboda Kako se piše njezino ime Prestaju sve prazne Priče Znaš li tu sliku Još je nova Na pozornici Lutkarskog kazališta Leže beživotne lutke Više ih nitko Ne njiše Na koncima snova Ni publike nema Slika scene Polako se gubi Nestaje U daljinu Projektor se gasi Lampa još tinja Sve manja Bez tona Bljeska Ostala je tama U svjetlu bez tame Nema zvjezdanog sjaja Mjeseca ni sunca Svijetli svjetlina Titra Pa se valja Pogledaš bolje Tu dolje ispod Onog što su oči bile Odjednom Vidiš Sve strane svijeta Na tren U priči Davnih dana Mirna površina Voda bez duha Riba iskoči Skok Naizgled kratak Usporiš kretanje, sliku Novo sazviježđe Umire Ili se rađa Kaotično stanje Puno Života Tu riječ Rabim Ne znam što je Ne razumijem Najbolje Što se tu desi Kad si bez uma Još bolje U umu nekog Ti taj si Koji propušta sliku Pazi Opet se igraš Taj projektor Ugašen bješe Svijeta nema Ništa ne postoji Osim tebe i njega Govoriš mu On se čudi Otkuda se Ti stvori Nježnim glasom duše Šapat kroz Nigdje Ništa ne postoji Bože, Daj odrasti Bilo je dosta Iluzija Loših repriza Ružnih snova U kojima Sanjaš Kako su svi živi Film to je Snimljen samo za tebe Pitam te, Tko si A ako si Onakav kakve te priče prate Na lošem si glasu Znaš li ti nešto bolje Meni za ljubav Napravi jedan svijet Gdje sve što stvoriš Sreću i ljubav zrači Baš me zanima, Čekam da vidim Kreaciju na djelu Naravno I konac Djelo krasi copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
09.09.2011., petak
Isuse
|
Isuse Vrijeme je da ponovo jašemo zajedno Ovaj put Prevrnut ćeš stolove Ujedinjenih naroda Tamo su najveći trgovci duša Nevidljivih gospodara Isuse Uspjet ćeš Razoriti svijet Licemjerja Prevare Nepravde Laži Donijeti mir Srcima Ljubav svima Ne postoji Komandos Ni zelena beretka Brži od tebe Spretniji Dovitljiviji Pametniji Nema general Koji će skupiti i pokrenuti Veću vojsku Jer horizont svijetli svjetlom Koje oči ne mogu gledati Kako onaj ispred Tako onaj iza S druge strane Marija Magdalena Tebe razapeše Nju blatiše Čuvari zakona A slova čitati ne znaju Jer zakon nije za njih Niti ga oni čuvaju Već reče im netko Čuvajte ovaj kovčeg A kovčeg prazan Čuvaju Neznanje Prazan kovčeg Priče im donosi Prekriveni velom Obmane Vjerovaše U ništa Ne znajući Bit tvoju Bit njezinu Kreće se Svjetlost Horizontima Između tama skupljena Na rubovima Rastopljena Sa svjetlom spojena Vojska bez štita Ni mača u koricama Strijelci bez lukova Strijele bez vrhova Vojska ta Svjetlom Nošena U srcima buđena Posjedajmo konje Isuse Uz noge konja Vučja družina Vjerna tebi Od prvoga dana Mariji odana U isto vrijeme Sunca zalaze i izlaze Na istom obzorju Krenimo prema rubu ovog svijeta Za nama Neka pustinje Ozelene Cviječe neka procvjeta Voda planinskih izvora Neka kupa ovu zemlju Po kojoj Hodamo Bez glasa Samo Onaj koji ima uši Čuje kako duše pjevaju Jer vraćaju se Kućama Riječ Izgovorena Tvoja Zakonom postaje To je zakon jednoga Bez imena Slike Slova To nije riječ Pisana Po biblijama Kuranim, svetim knjigama Nije riječ vjerovanja To je riječ znanja Učini Zemlju Zemljom Da ne bude Kantom otpada Nek' bude Sa upaljenim svjetlom plamena Plamena svijeće Koji pali druge svijeće u srcima Ta vojska bez oružja Probuđena svijest Sama Kao val Nosi radost Od rudarskih okana Do samrtnih postelja Grobovi se neće otvarati Svi koji nisu otišli Ovdje su na pravom mjestu U tvoje vrijeme Bez znakova horoskopa Vrijeme uspravljenih nepravdi Vrijeme koje oduvijek postoji U nama Sada Svijetom će vladati Razigrana djeca Svijet odraslih Pametnih Manipuliranih Odlazi U mjesto Na tabli piše Mjesto Zaborava Potjerajmo konje Isuse Sada Došao si po mene Znam Vrijeme je kretanja Nema čekanja Završava tama Ovaj svemir Postaje Zamišljen je tako Svemir slobodne volje Svemir stvaranja Svjetlost Jedna drugoj se približava Tama sve manja I prije kraja Pjesme ove Reći ću vam zadnju scenu Marijino Lice Lice Isusovo Lica nasmijana PS.pošto je tama raspakirana, spojena sa samom sobom, svjetlo je postala, ljubav je bila, jedina je ostala, osim nje, ničega drugog ni nema. Lik Isusa, koristim radi opće prepoznatljivost, jedan od nas, mi od jednoga. Priče koju su o njiima(nije greška) date, zamagljene su poluistinama, stoga ta energija koja je prožimala svijet u to doba nije uspjela završiti djela, tama je preuzela lik u sjaju iskoristivši ga za manipulaciju što se i danas dešava. Isusu nije trebala niti crkva niti sljedba, jer onaj koji je u jednom nikad nije sam, samoća i tišina su njegov dom, snaga neizmjerna. +korišteni motivi iz Novog zavjeta copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
02.09.2011., petak
Zašto je Neo ubio Trinity Jeli mu to pomoglo da dođe do kreatora
|
Ova cijela jurnjava Opsjednutih umova Služi samo da bi se kotač i dalje okretao Onda u toku noći Dok spavaš Promijene tapete U jutro misliš Kako je to ono pravo Kako si napredovao Taj isti kotač ti se čini drugačiji Marljivo krećeš korak po korak Možeš birati Ako brže koračaš Kotač je brži Ili sporije Možeš i stati U tvojem umu odigrava se glavna scena Šminka, uvježbavanje uloga Dogovori sa redateljem Druženje sa glumcima Čak i više od toga Stari moj To je igra u umu Ti si još uvijek u kotaču Evo opet istih emocija Spakiranih u šarene papire Upućene iz drugog pravca Decoder si za njih Onda si najbolji Napregnuto tijelo koje razara to malo mira Srce pokidano pa rekuperano Opet spremno za kidanje Ubrizgavani strah kroz slike kojim ne vladaš Ugurane u tvoju glavu Znam, tko bi to razumio Ludilom na ovoj planeti Zovu taj nesklad uma Vječnu potragu za Istinama Ponavljaš igru Kotač se vrti pod tvojim nogama Shvatio si da su oko tebe tapete Stvarnost kakvu znaš i ne postoji Padaš, padaš, padaš Tražiš ruku da te prihvati Nema te ruke Ona ne postojati u iluziji Ppadaš kroz vlastitu samoću Neizvjesnosti Straha i predaje Nema milosti Nitko te ne spašava od samoga tebe Netko na vrhu bunara dovikuje Jesi li stigao Kamo Kad ne znaš Koja je dubine vlastitih suza U kojima se sada kupaš, gušiš Jecaš Posve sam Nema kontakta Priče su rasplinute i nestaju Neo je znao Da će Trinity umrijeti Jedna razina emotivnosti i empatije bunila se protiv toga No razina znanja dala mu je da ništa ne čini da promjeni Omiljenu riječ na ovoj zemlji Sudbinu Zadnji pogleda rastanka Suze koje su ispirale prašinu Iz ranjenih očiju U tijelu se samo čulo bilo I u tom trenu Tim ritmom kucao je cijeli svemir Nije vidio njezino Tijelo Trinity je živjela u njemu Naslov služi da privuče pažnju No Neo nikoga nije ubio Potpuno sljepilo zatvora pet osjetila Omogućili su mu da vidi nevidljivo Prirodu matice Kako je postavljena Samoća mu je dala hrabrost Strah za samoga sebe se odavno izgubio U tom trenutku Počeo je razgovor sa kreatorom No ne kao na filmu Pred kreatorom ogromnim koji je sve obuzimao Pa i Nea Stajao je sam Nepostojanje je osjećao svuda Imao je jedno pitanje Zašto Odgovora nije dobio Rečeno mu je Ovaj svijet će ovim tvojim činom postati svijet mira Do kada To ne zna nitko Onaj koji se igra Ne daje odgovore Uživaj u tome Vratit ćeš se Čeka te zemaljska slava Biti ćeš heroj Spasitelj Jer Izabrani je tvoje ime Ti si poseban od uvijek I to sada sigurno znaš Gledao je Neo Nevidljivo Nema očekivanja Znanje je ravno neznanju Upita kreatora Što još nudiš Možda bi ti se ovo svidjelo Ima jedno mjesto Na samom početku To je mjesto osamljenosti Na kojem sam i sam nekada bio Možeš tamo otići No zadugo Nikoga nećeš sresti ni vidjeti Ako se želiš odmarati U početku stvaranja Tamo ćeš sigurno naći svoj mir I sebe I mene Koliko sam god odmakao na svom putu Ostao je jedan treptaj oka I tamo Ne želim nikoga sresti Želim lebdjeti u tišini i miru Jer to je možda prilika Da na kraju Poslije susreta s tobom Pogledam Samoga sebe Tad sve poče nestajati Ni vidljivo ni ne vidljivo Putovaše Neo kroz sjećanja Daleko na početak svih priča U miru Tišini Promatrajući Te slike počeše nestajati Više ih nije bilo u umu Nešto kao maglica Svijesti Sa obrisima Na klupi Okruženoj cvjetovima Sjedi Netko Samo biće prepoznaje to biće Trinity njoj je ime Jednu mentalnu rečenicu Prozbori Dođi Neo Sjedi kraj mene Konačno si se vratio Čekala sam te Voljeni Odmori se od svega Jer to je kraj lutanja I ono što vidjeh Zagrljaj njih dvoje Nestadoh Kao katapultom Izbačen Sjedim za ovim stolom Zapisujem ovu zgodu Tu kraj je ove priče, oboje su znali, da rastanak je privremen, koliko god se nekim danima i svjetlom mjerio, ponovo jedno drugo da će sresti u svim događajima zaboraviše, no eto priči je sretan kraj, želim svim pričama da sretno završe i da svatko nađe i sretne samoga sebe predivnog i lijepog kakvi mi svi zajedno jesmo. *Neo i Trinity likovi iz filma serije Matrix(http://matrix.wikia.com/wiki/Main_Page=) copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
