sretno srce vuka
27.10.2010., srijeda
Hej ti
Hej tiBaci koju cjepanicu Neka vatra bukti Neka bude svjetlo Da pogledam što ovaj svijet Radi Kako živi S čime se bavi Bijela zgrada Crveni križ na krovu Bolnica Mala djeca Majke Bebe U bijelim mantilima Hodaju doktori Naoružani špricama Još ne probuđena djeca Bivaju Bodena Vrisak Majke stavljaju ruke na uši Da smanje količinu boli Koja se rezonancijom Prenosi u njihova tijela Cijepljenje Ha Karta za brzo putovanje kroz njihov život Naoružani vojnici Jurišaju jedni prema drugima Nemajući što izgubiti Osim gluposti u vlastitim glavama Dok svijetleći metci Udaraju u njihova tijela Na konzoli dječaci Vode ratove Dok očevi bogovi Blude U potrazi za Napitkom besmrtnosti Majke Bogova Bacaju kosti Da vide budućnost Svoje djece Čovječanstvo Se rađa i umire U ciklusima Matrice Karme Sna U kojem sanja Život Kroz iluziju Staklene kugle Između kristala Prepunih starog znanja O svemu I prije početka I kraju početka Netko mora umrijeti Da bi zakon ojačao Važan je zakon Ne bića Slova Nečijih misli U ime boga Kralja pravde Prsta božjeg I ostalih tlapnji Pojačaj svjetlo Na primjer Ona Poznata Gdje je svjetlo Nema tame A što je tama Sakriveno svjetlo Može li išta Postojati Bez svjetla Da li su loše stvari loše A što su dobre stvari Tko je to odredio Zakon jednoga Moralni zakoni Skriven je smisao U slojevima postojanja Opijene duše Nokautiranih ljudska bića Pokušavaju se podići sa poda Svjetlo iznad vode Ispresijecano šumovima daljine Vrtlog na dnu tame Komešanje Sve ide ka točci usijanja Vapaj dopire iz tišine Zbunjeni sluđeni Izgubljeni Traže put Ima li izlaska preko granica Bijeg preko zidova Prolazak Kroz električnu mrežu Bez pokretanja Alarma Prevareni laseri Bijeli traže crne Crni traže bijele Šahovska ploča Igraći se igraju Sa lutkama Sluge trče oko njih A brižni otac i majka Gledaju svoje najomiljenije idiot Serije Glupi tupi ovisni TV signali upravljaju naši htijenjima Hej ti Baci još drva na vatru Ovaj plamen Ovo sunce se gasi Jedni tumače druge Drugi traže nešto novo Sveobuhvatno Novu formulu Koja sve objašnjava Zaplet svih zapleta Poslana ljubavna poruka Skrivenog značenja Mijenja Vibraciju tijela Varalice Vračevi Liječnici i doktori Operatori kirurzi Vampiri nad nama Kradu kradljivci od kradljivaca Struju iz naših tijela Trgovci varaju Proizvođači daju lažne deklaracije Duše zbunjenih Mozgovi ničemu ne služe Mi smo roboti Ove planete Svojom ili čijom voljom Ako takvo što postoji Ili su i to samo riječi zavodnice Prevarantice Majke svih varalica Stvarateljice iluzije Koja traži Slušajte Vjerujte Molite Klanjajte Na trenutak Prestanimo govoriti Šutnja neka bude potpuna Bez misli koje se ne čuju Neka i misli nestanu Neka više nema slika Ne vidimo u muku tišine Nemamo potrebe za kretanjem Sve je stalo Svemir se širi Sve postoji I spava Možemo li izdržati tu sliku Možemo li izdržati ništa Koje nas je prožima Sve je tu Nešto nam ništa više ne znači Ničega nema Ni nas Ostao je život Bez maske Bez potrebe Bez htijenja Trebamo li ga ponovo učiti Ili će nam se kroz Nečujni val Vratit Sjećanje Tko smo mi u stvari Ugaslo je sunce Ložač uzima lopatu na rame Ulazi u kola svojeg gospodar Zamjenjuju uloge i mjesta Dok kočija bez konja Odlazi Bolje rečeno nestaje Jer ništa nikud ne ide Nikad se nije kretalo To je bio dan Sada dolazi noć Sanjao sam iluziju Vrijeme je da Padnem u san bez snova U kojem nema Ni mene Ni tebe Ni njih Konačno postadoh ništa COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Ovo nije naše vrijeme
Ovo nije naše vrijemeOvo nisu naši dani Ovaj ples mi ne ćemo plesati Ovaj put mi ćemo svirati Stvoriše svod dana Sa suncem i Mjesecom Stvoriše svod noći Sa zvjezdanim tapetama Iznad glave Pravog svijetla više nema Stvoriše sunce I priču kako je tamo vruće U utrobi zemlje Da vide put između gradova Stvoriše kaveze od tijela Sa EMS osiguranjem Tko su Oni A tko Smo Mi Šamarani od sutra do zore Potonuli u noći Ukopani stojimo u asfaltne površine Goloruki Nasmijani Dok nebo prekrivaju krda aviona Stampedo oklopnih kola Žuri ulicama Okruženi smo Sa svih strana Otpor ne postoji Ljubav nas prati Pokriva i sakriva Nevidljivi jesmo Bjesni čuvari Traže Ne pronalaze Šalju svete zrake Smrtne za ova tijela Smijeh je jači Prvi metci Probijaju naše redove Ne ruše ulice ispunjene radosti I svaki proboj Zrna kroz srca Izbija svjetlost Koja raste Zadnji među nama Kad se okrenemo Postaje prvi Stoji Pada Više nas nema Ulica mokra Svjetluca Od kiše Nema neprijatelja Kako ih već zovu Ostadoše sami Nitko Ne zna Dalje Ostadoše gospodari Njihove vojske Zastor se ruši Publike nema Ni Tko su Na kraju Više nisu Ovo nije naše vrijeme Ovo nisu naši dani Ovaj ples mi ne ćemo plesati Ovaj put mi ćemo svirati COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Prolaziš pokraj mene
Prolaziš pokraj meneU ovoj noći Padaju zvijezde Poklanjam ti osmjeh Svojih očiju Smijem se tvom osmjehu Poklonjenom drugima U prolazu Ja sam nevidljiv Postojim samo u snu Snu koji sanjam Sretoh te sanjajući Tuga oko nas Plovimo Otoka nigdje Već Samo sunce I noć prepuna zvijezda I danima te gledam Uvijek tu si ispred Nadohvat ruke Sjedim pred tvojom slikom Milujem to nježno lice Volim tvoje oći Zamišljam kako zvućiš Što bih ti rekao Da li bi me voljela Ili samo Zaplesala Jedan tango I u onom pokretu Kad te trebam privući Zagrlit' Nestadoh među zvjezdama Vlastitih sanja Tražeći sebe Našao sam tebe Sjediš na obali Ovoga mora U tvojoj nutrini tuga Kao delfin Se igra Suze teku u tebe Nema ih na licu Danima danim danima Pokušavam ti oduzeti bol Tugu Nasmijati tvoje srce Ti šutiš Kao da te nema Sakrivena u sebi Sakrivena od svijeta Čuvari te nemogu pronači Srce tiho Mirno kuca Kao srce Zemlje Nečujno Vrijeme se skratilo Taj tren sve je bliži Udah samo kada oluja krene Izdah Kada orkan valove podiže Stopila si se i nestala Postala si svijet Tvoja probrazba Je savršena Jedna misao Od nekud Doluta Ne brini Još sam tu I uvijek ću te voljeti Srce sam ti dao Dajem ti svoj život Jer ti si važnija od mene Ti si važnija od svijeta Ti si moj odraz I znam jedino Kad udahneš Osjećam da živim Već od davno Postao sam ti Onaj vuk U tebi Da te volim u tišini I šutim Šutim šutim Umriejti mi nije Jer smrti nema Život je moj sve veći I tražio sam u svim svjetovima Ne pitajući Kreatora Da li mogu Smijem li Riječ kojom bih rekao ljubav Riječ kojom bih rekao volim te Riječ kojom bih dao sebe tebi Kada bih Te cjelovom Mogao probuditi nasmijanu I sretnu Ma gdje krenula poslije sna Moja jedina Ili samo Draga Suzanne COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com *Suzanne,Copiright:Leonard Cohen |
nadam se nadam se nadam
nadam se nadam se nadamda možeš sve to nositi i da te neće slomiti da jednom ćeš se opet srcem smijati i kad ja ne budem tu da ipak sve što je prekrila tama okupat' će svjetlo posve novog i nepoznatog dana nadam se nadam se nadam nadam se da jednom negdje imati ću Ericov glas i Leonardov dar nadam se da ćemo se opet sresti negdje u nekom još neznanom dijelu Kreatora da bar na tren budem s tobom kada taj tren postane ono što nosim u srcu idući prema kraju ovog puta nadam se nadam se nadam jer kako bih rekao prije toga nada mi služi da prevarim samog sebe i ne učinim ništa neznajući strahujući da remetim red stvari veće slike na kojoj sam samo potez kista u trenu ili zauvijek nadam se nadam se nadam da jednom ću te sresti na nekoj cesti koja vijuga kroz livade proljetnog cvijeta ispod nekog neba gdje boravi harmonija zvuka i boje gdje spava tišina |
Prolazim Duhove
Prolazim DuhoveStar' i prašan put Vozim prema neskladu Dao si nam razlićita lica Ne mogu te prepoznati Sakrio si isto biće Isćupao korijen naše duše Dao si nam podjela Različite boje Misli si podijelio Rascjepio si njihov tok K'o drvosjeća Kada udari sjekirom u cjepanicu Iverje leti Sprema drva za zimu Ona dogore do kraja Više ne postoje Pepeo raznese vjetar Iznad ognjišta Zatvorskih čelija U noći negdje stadoše Izađoh iz broda u sred šume Uzeh tijelo vuka Potrčah put proplanku Nizine ispod mene Doline razdijeljene rijekama Na vodi blješti ogledalo mjeseca Iznad glave zvijezdani pokrov Kroz san se krećem Hitre šape Kroz šumu Lebdim Proplanak Je tu Mjesto je isto Kao eone prije toga Spušten u neku drugu priču Postelja od sijena Iskri bijeli veo oko nje Prilazim sve bliže Ruka spuštena na mahovinu Ruka, kao ona prije Tisuće godina Tvoja ruka Draga Suzanne Poližem te prste Mirisa se sjetih Dubok' san Zaspala Usnula Rekoše mi Samo Kad stigneš Znat' ćeš Sjedim kraj postelje Tvoja duša lebdi Duša Ovog vuka Podiže se u ravninu Tad poć'e Nebo izlijevati Boje Kaleidoskopa Svjetla se igraju nad obzorom Staro drvo, sjedoh na nj Govoriš mi Još malo Ostavi me u snu Još malo Ne budi me Daj da sanjam Nekoliko Ne dovršenih snova Mladog poglavicu Čuvaj Težak zahtjev podjele Zadatka koji mi dadoše I želja tvojih Draga Suzanne Da te nježno budim Da te brižno čuvam Eh Nije lako, draga Suzanne Znam što ću Podijeliti ću svoju dušu Srce duše Dajem tebi Snagu duše mladom poglavici Ništa ostaje meni I to je dovoljno da Održi život vuka Koji leži ispod tvoji nogu Doći ću iz drugih dimenzija Spojit ću se sam sa sobom Kad podigneš ruku I poželiš se probuditi Tada ćeš ćuti Fijuk vjetra Sa hukom noćne pjesme vjetra Glasovi vukova uktkani u noć Iz daljine I biti će kao davno prije A bilo nije Ustani Suzanne Vrijeme je prošlo Došao je tren Da stvaraš novi svijet Hej Suzanne Hej Suzanne Sjećam se Onih vodopada Kada su u mlazevima padale zvijezde Ne bjesmo u fizičkoj ravni Već duše savršenstva Bez tijela Bez želja Bez htijenja Bez mijena Sjećaš se Negdje daleko u dubini stvaranja Gledali smo Sve postanke Sve nastanke Igru kreacije Mi nestvoreni Mi bez potreba Mi bez ičega Okruženi oceanom blaženstva Odmiće Ova zemaljska noć Dolazi sunčev dan A izmaglica Rane jeseni Sakriva vuka Uz tvoju postelju Ležim Ti dalje sanjaj Snove Igre Boje Svjetlo Komedije Drame Mirno snivaj Kraj ove igre Jer ništa se promjenilo Nije Kraj tebe sam Moja draga Suzanne COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com *Suzanne,Copiright:Leonard Cohen |
Bereš jabuke
Bereš jabukeSvaki plod je jedan svijet Svaki svijet je gotova priča Odlažeš ih u košaru Punu košaru Stavljaš na leđa Odnosiš ih djeci bogova Da se igraju A djeca ko djeca Loptaju se Bacaju u vis Pa hvataju I one koje brzo padaju prema tlu Prije samog sraza Uhvate Ptice u zraku Kruže nad dolinom Karavana prolazi Sprema se Kraj Zadnji pogled Slika neba Ili slika trave Odlazak Dok glasovi nestaju Vide se samo usta riba Koja se otvaraju i zatvaraju Boli li srce prije odlaska Da li je žalost Pjev ptica u sutonu Pjevaju pjevači Na trgu pajaca Zabava klaunova Palih anđela I izgubljenih bogova Opijenih od nargila Promišljaju od kuda su se našli Na ovoj planeti U kavezu Zarobljene misli Programirane misli Kruže neprekidno Popravljajući programe Ljudskih tijela Životinje su zanemarene Opasan je jedino dan kada će one progovoriti Kada će svi razumjeti jedinstven jezik Simbola I slika Misliš li svojom glavom Da li je ona tvoja Tko nas je programirao Tko nam je dao kodove i ključeve Tko su bogovi Tko su gospodari Tko Pa reći ću vam Skrivaju se iza zastora Zato strgnimo zastore Skrivaju se na višim nivoima Zato pođimo na više nivoe I ove noći Oduzimam im sva prava tlačenja Bijesa Osvete Zakona krvi i tla Strah Pravo programiranja bilo čime osim sa ljubavlju A ljubavi u njima nema Jer jedno isključuje drugo Oduzimam im pravo na zlo Nudim im ljubav Ili ispraznost Mogu birati Kao što smo mi mogli birati Između niša i ničega Grlim ih zagrljajem majke I dajem im ruku oca koji ih vodi ka odrastanju Lavež ne dokazane pasje njuške Iz jedne stare pjesme Nagovještava naš dolazak U svaki skriveni kut svih svjetova Tamo gdje se tama sakrila sama od sebe Dolazim u vaše snove Da maknem horror iz vaših života Dolazim u vaše živote Da vam dam znanje O vama samima Da vam kažem da je ključ svega u vašim rukama Da trebate spojiti kroz vaše tijelo Sve što nosite eonima a nije povezano Kad se spoje vaše kosti sa kostima predaka kroz sjećanje Vratiti će vam se znanje sveznajućih Spojeni ste direktno na kreaciju Bez posrednika Koji iskrivljuju stvari Govoreći poluistine Vi će te Dokinuti svijet manipulacije Vi ćete iznijeti istinu na površinu koliko god bila duboko zakopana i skrivena od vas samih Vi ste ti koji putuju na Zemlji i sa njom Prema višem nivou postojanja Vi se spajate sami sa sobom U svim fasetama dimenzija Fractali su samo privid Ovisno o kutu gledanja Nema podjele Nema razlika Nema gospodara Jer svi koji vam govore i uče vas nešto drugo Što nije ljubav bez uvjeta Žele i dalje vladati vama U dubini Vi znate da je drugačiji svijet moguć I zato pozdrav Ljudskoj rasi na putu U novu avanturu Kreacije Kreacije koja smo mi sami Bereš jabuke Svaki plod je jedan svijet Svaki svijet je gotova priča Odlažeš ih u košaru Punu košaru Stavljaš na leđa Odnosiš ih djeci bogova Da se igraju A djeca ko djeca Loptaju se Bacaju u vis Pa hvataju I one koje brzo padaju prema tlu Prije samog sraza Uhvate COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
Oprosti što ti pišem
Oprosti što ti pišemA nisam pitao Što mislim na tebe A ne znam da li mi je to dozvoljeno Što izgovaram tvoje ime Dok hodam ulicom Dok te sanjam I htio bih te nazvati A ne znam da li ću s time unijeti nemir Promijeniti tok stvari U ovom trenu sam sebičan i slab Htio bih ti reći koliko mi nedostaješ I ako ne znam što bi bilo poslije Pomislim Ako je to sve što radim protiv tvoje volje Zašto to radim Ne mogu razumjeti Osim što me jednostavno time potičeš da pišem Daljine, daljine, daljine Pjevao je davno Tin Ovo je tužna pjesma U kojoj ja znam da sam sretan Mogu te voljeti Ikad voliš druge Tvoj osmjeh raduje moje srce Nema uvjeta Za bilo što Neka moja duša pjeva u tišini Tvoje ime Skrivena od svijeta i zvijezda Mogu šutjeti Ne govorim Od dna do dubine Do najviše visine Ako okreneš dolje da bude gore Između toga Ničega da nema Osim tišine Bez priče Bez igre Bez daljine Sretan je čovjek koji voli I ne očekuje Ništa od toga COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
06.10.2010., srijeda
Danas
Danas U predvečerje Sretoh gospodina Sa bezbroj odijela Izgledao je Iskusno Potrošeno Ne bih ga prepoznala Tek začuh njegov glas Suzanne Još uvijek si mlada Prostruji nešto Mojim tijelom Pred oči mi dođe Chelsea hotel Gdje jedne noći Sjedio je sam Whiskey i cigareta na malom stoliću Blok Olovka Šešir obješen o klin A mladi gospodin Podigne pogled Ozari svoje lice Vidjeh Mušterija, sjedi, sam Isturih grudi Nasmiješih se Noga krenu sama Priđoh bliže Dobra večer gospodine Mogu li sjesti Izvoli kaže on Baš mi društvo treba Nasmiješih se sjedoh On pokuca prstima O tablu stola Mladi konobar Moj prijatelj Svodnik Dojuri U tren Izvolite Gospon Dami što pije Meni još jedan Ponudi me cigaretom I pripali Povukoh dim Gledam te oči Kao da propadam u njima Nešto u meni zasvjetluca Pjevuši, mrmlja Ja sam Leonarda Kako je tebi ime Oh Zbuni me na tren Oprostite gospodin' Ja sam Suzanne Lijepo ime Kaže on Smješka se dok utapam se U tim očima dubine Ponavlja Moje ime Suzanne Moj mladić gleda Misli Biti će para Simpatičan taj je čovjek U blok nešto piše Pitam ga što je O, draga Suzanne Naslov mi nedostaje Za pjesmu ovu Ali mislim Da tvoje ime Je predivan dar Ta pjesma zvat će se Po tebi Suzanne Ja za novac Dadoh sebe I sretoh mnoge Poslije toga Nijedan mi ne napisa ništa Ali kad čujem negdje Na radiju Pjeva Čovjeka sa bezbroj odijela A pjesma Se zove po meni Suzanne Još uvijek sam mlada Poželjna Znam Sretoh ga ovog dana On me prepozna Sjeti me se Nazva me po imenu Nakloni se meni Reče Divno te je Ponovo sresti Lijepa Suzanne COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com *Suzanne,Copiright:Leonard Cohen |
04.10.2010., ponedjeljak
Zarobljen sam u tvom umu
Zarobljen sam u tvom umuNe mogu izaći Vani je vjetar oluja U zatvoru mir i tišina Nedostaju mi kapi kiše Žalim se Umirući ne žele umrijeti Živi umiri Oprosti Remetim red stvari Sebičnost ili zadatak Podijeljenost Između opsjene I odlučnosti Da se zagrebe Kora istine Tišina između nas Donosi mi priču o sebi Ponovne susrete Suočavanje Prošlo je sada uvijek i sada Dolazak pjevača Niz skaline Ulazim u sadašnjost kroz prošlost Vraćen iz budućnosti Kaže Alma mater To su tvoje fantazije Da me zaustavi Zaveže Okuje Frekvencije Različiti nivoi Menuet gitara Otvaraju se Vrata auditorija Vesela Svita dvorskih luda Pjevajući i plešući Penje se na pozornicu Prigušuju se svjetla Tek sjene se vide Zvuk postaje jedan ton Vibracija Aum Sve se smiri Utiša Bljesak svjetla Gospođa Sa lisičjim repom Nasmijana Mlada Niklovana Blješti haljina Najavljuje Dame i gospodo Večeras samo za vas Na ovom mjestu U ovom prostor vremenu Mađioničar Par excellence Za one koji vjeruju Za one koji ne vjeruju Ne dijeli publiku Niti njihove misli Pokazat' će vam Samo jedan trik Trik Sa kartama Počinje komešanje boja Plešu leptiri Iznad svjetova Podižu oluje Spuštaju sunca u oceane Pomiču zvijezde nebom Nebesima Bude Zaspale Lijene Bogove Otimajući im uzglavlja Multiplicirani U nebrojenim dimenzijama Samo jedan zna Koliko čega ima Nebitno Špil karata Leti iznad glava publike Sporo Pa ubrzavaju Svjetlucaju mijenjaju boju Ruke pokušavaju uhvatiti Bar jednu No one lagano izmiču I spuštaju se na ruku Iluzioniste Još jednom ih baci u zrak Pa ponovo skupi Sve se umiri Svjetlucaju zvijezde pozornice Svjetlo prošara publikom I zaustavi se na jednom dječaku U majčinom krilu Osvijetli mu lice Gospodar igre baci karte u vis Jedan se odvoji I doleti nježno do dječaka Spusti se na njegov Dlan Majko vidi kako je ovo lijepa slika Izvire rijeka iz kamena Okružena šumama Iz dubine svjetlucaju oči Iz karte jurne slika Svi je vidješe Čuje se huk izvora Kapljice lete zrakom dok se voda obrušava sa visine Da bi se spojila Sa svojim procjepom Dubine Koja ju vodi kroz stijene Da zelenih ravnica Nepreglednih Jedva vidljivim čine se bića Koja nošena vjetrom Sade polja Šarenim cvjetovima Prosipajući boje iz svojih rukava Drugi koji stvoriše Krošnje Počeše stvarati Svijet ptica Priča ide dalje Gospođa u invalidskim kolicima Dobije slijedeću kartu Mala Djevojčica protrči iznad glava Utrči u kolibu na Početku šume Ne, ne nije Crvenkapica Ulazi u prostoriju okupanu svjetlom Za stolom sjedi Zvjezdani lutalica Putnik iz davnina Bog koji je bio u budućnosti Na stolu kugla koja iskri Svjetlo U tami koja je iznad stola Miješaju se Struje kaosa Bljeskovi Oluje Počinju stvarati Nebeski svod Djevojčica se približi stolu Podigne ruku Gurne ju u Kuglu Otvori šaku Iz nje se prosipaju zvijezde Padaju kiše I lagano se spuštaju ljudska bića na tlo Pridošli Prvi Vrtlari nove planete Plove karte iznad Glava Ispod svoda planetarija Igra se ubrzava Nema vremena za karmu Požutjela polja jeseni Napukli oblaci Olovnog sjaja Kiše liju Moja duša trči kroz šumu Okružena Vukovima Krive slike razbijene niz skale Hoće li zmajevi opet letjeti I izletjeti iz kino dvorana Već su uletjeli u dječje glave Da li je žena Bolja glumica U muškom svijetu dominacije Ne postoji njena šansa Zato održava ovaj svijet neravnoteže Dok muškarci igraju Karakterne uloge Zato što imaju Probleme sa karakterom Zamisli Mjesto ega Karakter Duša bi plesala Dok slijedeća karta Napušta špil Tražim riječi Koje nedostaju Ne postoje Nama ih Ne mogu ih naći Riječi kojima bih mogao Bilo što točno reći Dok plešu rečenice Odlomci Romani Knjige Iza njih Ostaje Trag Priča koje ispadaju iz korica Kao zvjezdane maglice Slijedeća Karta padne ispred Djeteta u kolicima Nad kolijevkom Sijevaju munje Bijesni oluja Pada kiša Otvaraju se oči demiurga Crne kao morske dubine Po sredini Crven zaobljen prorez po dužini U njemu se okreće Spirala zmije Raširenih rila U jednom trenu Začuje se Gong Kaže moja zemaljska majka Boga ne trebaš moliti On sve sam učini Ove na zemlji njih trebaš moliti Točim benzin Pa plin Vozim prema Žumberku Tamo je dom Mog Dragog Prijatelja U kraljevstvu tišine Okružen cvjetovima Stablima kestena Padina Prepuna jesenskih gljiva Mir Tišina Glavobolja promjena Karte i dalje Lete iznad glava Pokušavam dokučiti Što radim tu Čemu sve to Tko sam je Zašto sam došao Od kuda Koja je moja namjera U ovom cirkusu Koji Bez točke Dvorskih luda Bacača noževa I letećeg špila karata Ne bi imao smisla Oštrica se zabije Kraj moje glave No znaš U toj tišini Između nas Pronalazim istinu o samom sebi Ponovo se susrećem i suočavam Sa onim što je sada Što je bilo Što dolazi Sve je postalo sadašnji trenutak Ostaje mi samo da zapjevam lalalalala Frekvencije različitih nivoa Leptiri Vukovi Ljudi Gmazovi Lovci ubojice Žrtve Pobjednici Heroji Anđeli Bogovi potučeni do nogu COPYRIGH:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
