sretno srce vuka
29.12.2009., utorak
Vjetar sa dušom
Vjetar sa dušomI oblak koji prosipa poljupce Nad planinama Dolinama Morima Na rubu Horizonta odleti među zvijezde Snaga je skrivena u okovanoj duši Gdje je put pod stopalima Dok hodamo po vodi Sa vjetrom oko vrata Bez misli O kraju i početku Protegnuti od sutra do jućer Današnji dan je na izmaku Sve je ugašeno Reflektori Stolice sklopljene Vrijeme snivanja Pomaknuto Skrito iza zavjese Rešetki Od svjetla Lete šareni papiri Pokloni pali po podu Kutije prazne Gdje su zatočena Srca U kavezu grudiju Čuješ Ništa Samo tišina Samoće Radosti Nema prepoznatljivih pojmova Niti slika Rječi su izmješana slova A slova postaju brojke Nula Jedan Program Oluja u rukama Valovi u grudima Gdje nestaje svijet poznatog I što se rađa Da li su to nove misli Novo stvaranje Ili možda ipak Sloboda I hoće li biti vjetra sa dušom Iznad pustopljina i vode Divljih šuma Mirnih valova mora i oceana Nešto što nestaje i nastaje Možda se sjetim Ili se još pitam Sloboda Što je to ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
27.12.2009., nedjelja
Tko sam ja
Po zemaljskoj priči i majka mi je upitnaJer ja sam jahač oluje i južnog vjetra Tko se nalazi iza skrivenih i zarobljenih misliju Na kojim odlaziš i dolaziš Gdje su skrivene tuge postojanja Kako plaće nepostojanje Prije rođenja Prazne glave ispunjene vodovim struje A svaki val je drugačiji Misli odlaze i prolaze Pa opet dolaze Možeš li zadržati misao kad želiš I znaš li ju otpustit baš onog trena kada više Neznaš što bi s njom A gdje je tvoje srce I što u njemu ima zaključano Tuga Osmijeh Sjajne oči Mogu te grliti s ljubavlju U mislima Srcem Rječima Ne želim te mijenjati Ti mjenjaš sebe I sve je u promjeni Rešetke pucaju Dok se svemi širi i sažima Negdje u daljini ili nama samima Um kreatora Djeca koja iskaću iz jurćeg vlaka Klikčući Želimo iskusiti Želimo pasti Psihologija psihijatrija ispovjednik Letim između misliju na krilima oluje Između zagušenih fekvencija U ono malo praznine Slobode Razbacanih svjetova U kaosu Višem obliku reda Ništa se ne sudara Sve pleše u svojem ritmu postojanja Vrijeme koje ne postoji Film je sjajan Glumci Dobri 4 postane 8 Ovisi kako gledaš Sjajan primjer iz patch adamsa Ne, Gledaj u mene 8 Točan odgovor Kad gledaš u problem Ne vidiš rješenje I gledam te kako plešeš među zvjezdama Ples života Ja sam jahač oluje i južnog vjetra U gradu čovjek U planini vuk I žena sam Dijete sam Ja jesam Ti Ti si Ja jesam Sam U tišini U svemu Sve u meni Razdvojen i ponovo skupljen Jahač stvaranja I zvjezdanog vjetra ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
19.12.2009., subota
Ponovo stojim pod tim tamnim oblakom
Ponovo stojim pod tim tamnim oblakomDa li je to kušnja Ili odraz lica u ogledalu Pa moj gospodine Evo me Ti pitaj mene Ja ću pitati tebe Ili možemo bez propitkivanja Ti znaš Ja znam Što ćeš ućiniti ti A što ja Bitka Moj gospodine Prošlo je to vrijeme Juriša jednih na druge Vrijeme je da se vukovi povezuju Vrijeme je da se ljudi povezuju Vrijem koje ne postoji Ali sada je tu U tvom i mom srcu I nema više ratova Jer svi su pobjeđeni i poraženi Svi su iskusili slast pobjednika Sluga je bio kralj i kralj bio sluga Jedino dvorske lude su znale Da će oni mijenjati uloge I skrivale im kljućeve percepcije Ostavljajućih na vidljivim mjestima Ali zarobljeni ih nisu vidjeli Vlastim mislima Progamima bogova Jer tvorac nema imena I baš ga briga da li ga razumijemo Iz njega teće samo jedna stvar rijeć pojam neopisano Recimo ljubav Misliš li o tome Ti voliš mene Ja tebe Ili nekog drugog Netko drugi tebe Ma zablude Tko koga voli A onda mrzi Tko sudi Tko si uzima pravo Gospodine moj I da vidimo taj svjet I njegovu okolicu Tko kud' leti Što se prosipa između zvjezda Završimo sve ratove Igrajmo se nećeg drugog Ljubav je ono što si zaboravio Ali Vidiš Ja sam se sjetio To očekujem i od tebe Jer sve tvoje znanje je Pd Bez ljubavi dragi moj gospodine, ne hoda Možemo nastaviti dalje Ili Raziči se No Znam Ponovo ću te sresti I ti mene I sve karte u našim rukama Biti će iz istog špila Podijeljene I stavit ćemo ih na stol Ti ćeš tada biti ja A ja ću biti ti Bez razlika opsjene Moj gospodine Ljubav je jedino što postoji ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
11.12.2009., petak
Baciš misli u zrak
Baciš misli u zrakI gedaš kako se okreću Gledaš koja s ćim se povezuje Kad se spoje Potraži njihove izvore Oni su izvan tebe Ti nisi misli Ti nisi postojanje Ti si Ja jesam Kad nađeš kolijevku misli Kad vidiš toranj koji ih šalje Zapitaj se ili nemoj ćemu sve to Kao neo zadnji put sretne agenta smitha I postanu jedno I ostane ostane ljubav Imaš izbor, u to vjeruješ Možeš šetati zatvoroma sam ili u društvu Izgleda li ti zatvor ljepši Možda na tren Kad popusti doza Užas rešetki svi smo mi slike jedih drugih trećih u vlastitim ogledalima Ljubimo se s drugima Stvarno ljubeći sebe Svađamo se djecom Savađajući sami sa sobom I tražimo u zatvoru pet osjetila neke likove ideje priče neku toplinu koja će nas grijati A nalazimo samo sebe I nema ralika među nama spojimo se sami sa sobom Voljet ćemo sve svijetove Jer i naš otac Prastvaratelj tako nas voli I pušta da se igramo dok se ne zasitimo Baciš misli u zrak Pogledaj I reci mi što vidiš ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
05.12.2009., subota
David čeka golijata
Na trenutak na ovom mjestuU promjenjivom vremenu Dolaziš i odlaziš Mijenajući lice Prepoznajući me dok koraćam Ulicom iskrpanog kaputa Kristolika lica Bez krista u sebi Ti koja si došla iz daljine Prošla put bola i patnje da bi se pnovo sreli lijepa nasmijana Sjajnih plavih hipnotičkih očiju Pomislih Bože koje li ljepote Dok kroz zjenice ulaziš I kradeš mi dušu Zatvorim oči I vidim tko si Istina je uvijek na svom mjestu Od kuda god ju gledaš Samo tvoja i moja laž se razlikuju Ne postoji jućer ni sutra Sve je samo sada Ili danas I nikad više Planovi su u ladicama Čizme ulaštene Vojnici jednim okom spavaju Novi zvukovovi i nova vozila Čipirane postrojbe Generali ne spavaju Samo je stado umorno i liježe u svoje krevete Jer sutra treba nastaviti gdje smo stali Neki luđaci Drugi programirani Treći zadojeni Četvrti u vjerovanjima Duboko u šumi izvan grada Hodaju stazama skrivenima u mraku prema vratima percepcije Mnogoljudne skupine spremajući otpor Tišina ni vjetar se ne čuje samo poneki huk sove ćuka Zvjezdano nebo nad krošnjama Među njima su i pristigli Spojeni sa svojom multidimenzinalnošću Koraćaju kao vodići jer oni ne vide očima Staze vibrirajućeg svjetla pod njihovim nogama koje se poslije njihovog koraka gase Tišina Nema vibracije koju stvara glas Razgovor mislima Kolektivna svijest jaća i povezuje se Bude se ljudi gradova Selom kreću prijatelji Osmatraju nebo i svjetla koja se nečujno kreću Zabacuju nevidljive plašteve i za matricu ne postoje Na radarima se gube Do malo prije smo ih vidjeli Gdje su sada nestali Budite vojnike Ali nemamo sliku više nijednog sektora kuda da krenemo Gdje usmjeriri potjere Uključite robote Tražite ih Jame su iskopane Potoci skrenuti Praćke spremne David stoji i čeka golijata Bjesni generali Vođa skaće i lupa po stolu Pravi gospodari posmatraju svoje sluge Ukljućuju se mijenjajući oblik Spojeni u jedno Demontiraju matricu Svjetli se dan Kakve su to spodobe oko nas Šume otresaju svoje grane Najstarija stabla svijetle sve jaće Iz njih izlaze bića drveća Zagrljaji sa ljudima David čeka golijata Svijet se budi iz sna I sve ovo je u umu kreatora ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
PRICA ZA LAKU NOC
U JEDNOM PRLJAVOM JUTRU, PADALA JE KISAI SVE STO JE COVJEK PROSLIH DANA POSLAO GORE, SADA MU SE OBILATO VRACALO. GRAD SE BUDIO IZ TESKOG I LJEPLJIVOG SNA, NEZNAJUCI DA U TOM TRENUTKU U NJEGA ULAZI COVJEK, BEZ MAMUZA NA CIZMAMA, SA LIKOM SINA U DUGOM KAPUTU. Nosio je pregršt svjetla u svojim rukama. U Očima se prelijevala duga. Došao je da razbije okove oko srca, da oslobodi duše zarobljene u tijelima. Korak je bio lak i nećujan. Mir se širio oko njega. Prestrašena lica virila su iza zavjesa, skrivajući se. Nikog nije pogledao a sve ih je vidio. Njihova uplakana srca bez nade. Umorne duše posustale na putu kući. Kako je prolazio ulicom, tako se Sunčeva svjetlost probijala za njim i postajal sve snažnija. Kiša i tama su uzmicali, a ljudi još uvijek skriveni u svojim kućama s nevjericom gledali promjene koje su došle potpuno iznenada. Dolazio je pravi dan kakav već odavno nisu vidjeli. Kako je svjetlo sve više obasjavalo grad, tako su žene i djeca polako otvarali vrata na svojim kućama i izlazili na ulicu. Za njima su dolazili muškarci koji su od nevjerice postajali kao djeca. Osmjesi su se širili, i radost je praplavliva grad. Samo jedan čovjek je idalje ostao zatvoren iza svojih vrata. Nepomičan i prestaršen, jer prvo što je pomislio bilo je: Došao je Kralj kraljeva. Netko je pokucao na njegova vrata. Bojažljivo je provirio na rupicu u visini očiju i ugledao ono što nije mogao ni sanjati. S druge strane stajao je čovjek obasjan svjetlom. Prestaršeno je ustuknuo. Začuo je glas pun miline i mira: Otvori dijete, to sam Ja, tvoj Otac ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
