Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sretnosrcevuka

Marketing

PRICA ZA LAKU NOC

U JEDNOM PRLJAVOM JUTRU, PADALA JE KISA
I SVE STO JE COVJEK PROSLIH DANA POSLAO
GORE, SADA MU SE OBILATO VRACALO.
GRAD SE BUDIO IZ TESKOG I LJEPLJIVOG SNA,
NEZNAJUCI DA U TOM TRENUTKU U NJEGA ULAZI
COVJEK, BEZ MAMUZA NA
CIZMAMA, SA LIKOM SINA U DUGOM KAPUTU.

Nosio je pregršt svjetla u svojim rukama.
U Očima se prelijevala duga.

Došao je da razbije okove oko srca, da oslobodi
duše zarobljene u tijelima.
Korak je bio lak i nećujan.
Mir se širio oko njega.
Prestrašena lica virila su iza zavjesa,
skrivajući se.
Nikog nije pogledao a sve ih je vidio.
Njihova uplakana srca bez nade.
Umorne duše posustale na putu kući.
Kako je prolazio ulicom, tako se Sunčeva svjetlost
probijala za njim i postajal sve snažnija.
Kiša i tama su uzmicali, a ljudi još uvijek skriveni u
svojim kućama s nevjericom gledali promjene koje su
došle potpuno iznenada.
Dolazio je pravi dan kakav već odavno nisu vidjeli.
Kako je svjetlo sve više obasjavalo grad,
tako su žene i djeca polako otvarali vrata na svojim kućama
i izlazili na ulicu. Za njima su dolazili muškarci koji
su od nevjerice postajali kao djeca.
Osmjesi su se širili, i radost je praplavliva grad.
Samo jedan čovjek je idalje ostao zatvoren iza svojih vrata.
Nepomičan i prestaršen,
jer prvo što je pomislio bilo je:
Došao je Kralj kraljeva.
Netko je pokucao na njegova vrata.
Bojažljivo je provirio na rupicu u visini očiju i ugledao
ono što nije mogao ni sanjati.
S druge strane stajao je čovjek obasjan svjetlom.
Prestaršeno je ustuknuo.
Začuo je glas pun miline i mira:
Otvori dijete,
to sam Ja, tvoj Otac

©miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Post je objavljen 05.12.2009. u 20:14 sati.