Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sretnosrcevuka

Marketing

David čeka golijata

Na trenutak na ovom mjestu
U promjenjivom vremenu
Dolaziš i odlaziš
Mijenajući lice
Prepoznajući me dok koraćam
Ulicom iskrpanog kaputa
Kristolika lica
Bez krista u sebi
Ti koja si došla iz daljine
Prošla put bola i patnje da bi se pnovo sreli lijepa nasmijana
Sjajnih plavih hipnotičkih očiju
Pomislih
Bože koje li ljepote
Dok kroz zjenice ulaziš
I kradeš mi dušu
Zatvorim oči
I vidim tko si

Istina je uvijek na svom mjestu
Od kuda god ju gledaš
Samo tvoja i moja laž se razlikuju
Ne postoji jućer ni sutra
Sve je samo sada
Ili danas
I nikad više
Planovi su u ladicama
Čizme ulaštene
Vojnici jednim okom spavaju
Novi zvukovovi i nova vozila
Čipirane postrojbe
Generali ne spavaju
Samo je stado umorno i liježe u svoje krevete
Jer sutra treba nastaviti gdje smo stali
Neki luđaci
Drugi programirani
Treći zadojeni
Četvrti u vjerovanjima

Duboko u šumi izvan grada
Hodaju stazama skrivenima u mraku prema vratima percepcije
Mnogoljudne skupine spremajući otpor
Tišina ni vjetar se ne čuje samo poneki huk sove ćuka
Zvjezdano nebo nad krošnjama
Među njima su i pristigli
Spojeni sa svojom multidimenzinalnošću
Koraćaju kao vodići jer oni ne vide očima
Staze vibrirajućeg svjetla pod njihovim nogama koje se poslije njihovog koraka gase
Tišina
Nema vibracije koju stvara glas
Razgovor mislima
Kolektivna svijest jaća i povezuje se
Bude se ljudi gradova
Selom kreću prijatelji
Osmatraju nebo i svjetla koja se nečujno kreću
Zabacuju nevidljive plašteve i za matricu ne postoje

Na radarima se gube
Do malo prije smo ih vidjeli
Gdje su sada nestali
Budite vojnike
Ali nemamo sliku više nijednog sektora kuda da krenemo
Gdje usmjeriri potjere
Uključite robote
Tražite ih

Jame su iskopane
Potoci skrenuti
Praćke spremne
David stoji i čeka golijata

Bjesni generali
Vođa skaće i lupa po stolu
Pravi gospodari posmatraju svoje sluge
Ukljućuju se mijenjajući oblik

Spojeni u jedno
Demontiraju matricu
Svjetli se dan
Kakve su to spodobe oko nas

Šume otresaju svoje grane
Najstarija stabla svijetle sve jaće
Iz njih izlaze bića drveća
Zagrljaji sa ljudima

David čeka golijata
Svijet se budi iz sna
I sve ovo je u umu kreatora


©miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Post je objavljen 05.12.2009. u 20:20 sati.