sretno srce vuka
09.11.2011., srijeda
Pitaš se
|
Pitaš se A ne znaš Gdje vuk nestade Sa pustopoljina Iz šuma Gdje poglavica Se skriva Progonjen od zvijeri Šakali, hijene Traže ga Već dugo No svijet ovaj nije Onakav kakav se čini Jer sve se transformira Pa vuk u poglavicu Poglavica je žena I tako kad priđeš blizu Slika se mijenja Dodirnuti ne možeš Ono što nije bilo Jer on je Iz nekog drugog svijeta Kroz misli Zlatom Istkane su slike Taj akter Je autor Oblik mijenja U njemu je uvijek Izvorna sila Stvoritelja Optužen i strijeljan A metci mu ne mogu ništa Samo tijelo padne Duša poleti Još dalje Od orlovskih visina Između zvijezda Kroz bezbroj slika U svjetlosti projektora Preleti noćnim nebom Kao Padajuća kometa Matrica Daje si truda Kako da nađe Sakriveno svjetlo Mnogi joj služe Nagrada Je osveta To biće Sjajnoga znaka U isto vrijeme U mnogima obitava U srcu Pomorskog kapetana Pustinjaka Isposnika Na kraju dana Juri sve brže Umire sa umrlima Ponovo se rađa Kad sviće zora A tamnom stranom Noću hodi Tek kao sjena Zabrinutima, žalosnima Osamljenima, ranjenima Ta riječ Taj melem na ranu Vuk dijeli Kad prođe Kraj onih koji se vesele Zastane, pogleda ih kratko Zatim prođe dalje Sa njima je sve u redu Mnogi bi htjeli Srce poglavice na dlanu Vjeruju u priče Srce je srce Snaga je vuka Uvijek je tu ista sila Sila stvoritelja copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
