sretno srce vuka
16.07.2011., subota
Marianne
Marianne,sjećaš li se dana Provedenih na rubu šume U vrijeme nemira,rat na granicama Nikog nije bilo da nas štiti Zemljom su jurili konjanici Sjekli sve što se micalo Mi, preplašeni Pođosmo u šumu Što duže hodasmo Šuma bijaše tamnija Stabla sve viša Krošnje su dodirivale tamne oblake Bljesak oluje Munja koja para zrak Već prve kiše Dodiruju lica Strah nas goni Da trčimo brže Uletjesmo u tminu Hladnoća na koži Samo još naše ruke Spojene Nijemi Preplašeni Odjednom bljesak svijetla Obasja čistinu ispred nas Pred nama Se ukaza Vila Mir Osmjeh U tom trenu to postade naš Spas Poslije su pričali Da vješticom je zovu Magijom se bavi Čini baca Čudili se nama Kako živi Vratismo se Pjevajući U sav glas I poslije toliko Svijetlosti svijeta svijesti Dođoh U neki pozni čas Na rub šume Već zvijezda svjetluca Pođoh u nju Da potražim Predah Kratak odmor Od progonitelja spas A letjeli su blizu Iznad moje glave Isključih svijest Ne ostavih tragova Na meni ništa Čak i otkucaj srca Što dalje Odmiče Čas Utiša se Prorijedi Ne imah u tome trenu Ni glas Kroz zemlju se krećem Pa kroz Jelu, bor Mijenjam se Kako mijenja se kraj Staza postadoh Prema tmini krenuh Sve nestade Odjednom bljesak svijetla Obasja čistinu ispred Ja bijah Čvrst Uspravan Nasmijan Iz svjetla Izađe ona Vila Vještica Ljepotom sjajnom Zaslijepi mi oči Čujem Kako govori Ne kleči Ustani John Pruža mi ruke Podižem se Ovlaš mi rukom dodirne bedro Pravi si junak postao Primih ju ispod ruke I povede me U sretne dane djetinjstva Kad nam je pokazivala zvijezde Radila napitke Od samog nektara Orao još stoji Kraja vrata njene kuće Te oči duboke Te oči visoke Gleda u daljinu Gleda kroz svjetove Pomilovah mu kandžu Samo glavu okrene Uvede me Idi se uredi Okupaj odjeni Čekala sam da se vratiš Da mi pričaš Svoje doživljaje Ja stadoh Gledam ju Ni sekunde ostarjela nije Lijep osmjeh Nasmijano lice Vještice drage A nad glavom Kao i nekad Okreću se Zvijezde Jure komete Osjetih mir Radost Kao kući da se vratih No znao sam To je tek predah Bacih Odjeću sa sebe Stadoh ispod toplog mlaza Zatvorih oči Na tren mi se učini Osjetih ruke njene Na leđima mojim Nježno me kupa Kao majka dijete Voljena ljubavnika Okrenuh Se Zagrlih ju nježno Cjelov joj dadoh Odjednom Propadati počnem Sve se vrti Boje uskomešane Tijelo u srhu Svijest leluja Zvijezde Ne postojanja Tek rođenog svijeta Vidjeh sebe i nju Kako držeći se Za ruke Ulazimo U valove oceana Neko me drma Hej budi se Uskoro dolaze Zove nas Majka Zemlja Hej John Zar me ne poznaješ Ja sam Marianne Marianne*copyright Leonard Cohen copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |