Marianne,sjećaš li se dana
Provedenih na rubu šume
U vrijeme nemira,rat na granicama
Nikog nije bilo da nas štiti
Zemljom su jurili konjanici
Sjekli sve što se micalo
Mi, preplašeni
Pođosmo u šumu
Što duže hodasmo
Šuma bijaše tamnija
Stabla sve viša
Krošnje su dodirivale tamne oblake
Bljesak oluje
Munja koja para zrak
Već prve kiše
Dodiruju lica
Strah nas goni
Da trčimo brže
Uletjesmo u tminu
Hladnoća na koži
Samo još naše ruke
Spojene
Nijemi
Preplašeni
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred nas
Pred nama
Se ukaza
Vila
Mir
Osmjeh
U tom trenu to postade naš
Spas
Poslije su pričali
Da vješticom je zovu
Magijom se bavi
Čini baca
Čudili se nama
Kako živi
Vratismo se
Pjevajući
U sav glas
I poslije toliko
Svijetlosti svijeta svijesti
Dođoh
U neki pozni čas
Na rub šume
Već zvijezda svjetluca
Pođoh u nju
Da potražim
Predah
Kratak odmor
Od progonitelja spas
A letjeli su blizu
Iznad moje glave
Isključih svijest
Ne ostavih tragova
Na meni ništa
Čak i otkucaj srca
Što dalje
Odmiče
Čas
Utiša se
Prorijedi
Ne imah u tome trenu
Ni glas
Kroz zemlju se krećem
Pa kroz
Jelu, bor
Mijenjam se
Kako mijenja se kraj
Staza postadoh
Prema tmini krenuh
Sve nestade
Odjednom bljesak svijetla
Obasja čistinu ispred
Ja bijah
Čvrst
Uspravan
Nasmijan
Iz svjetla
Izađe ona
Vila
Vještica
Ljepotom sjajnom
Zaslijepi mi oči
Čujem
Kako govori
Ne kleči
Ustani
John
Pruža mi ruke
Podižem se
Ovlaš mi rukom dodirne bedro
Pravi si junak postao
Primih ju ispod ruke
I povede me
U sretne dane djetinjstva
Kad nam je pokazivala zvijezde
Radila napitke
Od samog nektara
Orao još stoji
Kraja vrata njene kuće
Te oči duboke
Te oči visoke
Gleda u daljinu
Gleda kroz svjetove
Pomilovah mu kandžu
Samo glavu okrene
Uvede me
Idi se uredi
Okupaj odjeni
Čekala sam da se vratiš
Da mi pričaš
Svoje doživljaje
Ja stadoh
Gledam ju
Ni sekunde ostarjela nije
Lijep osmjeh
Nasmijano lice
Vještice drage
A nad glavom
Kao i nekad
Okreću se
Zvijezde
Jure komete
Osjetih mir
Radost
Kao kući da se vratih
No znao sam
To je tek predah
Bacih
Odjeću sa sebe
Stadoh ispod toplog mlaza
Zatvorih oči
Na tren mi se učini
Osjetih ruke njene
Na leđima mojim
Nježno me kupa
Kao majka dijete
Voljena ljubavnika
Okrenuh
Se
Zagrlih ju nježno
Cjelov joj dadoh
Odjednom
Propadati počnem
Sve se vrti
Boje uskomešane
Tijelo u srhu
Svijest leluja
Zvijezde
Ne postojanja
Tek rođenog svijeta
Vidjeh sebe i nju
Kako držeći se
Za ruke
Ulazimo
U valove oceana
Neko me drma
Hej budi se
Uskoro dolaze
Zove nas Majka Zemlja
Hej John
Zar me ne poznaješ
Ja sam
Marianne
Marianne*copyright Leonard Cohen
copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 16.07.2011. u 11:04 sati.