Daljina, mjesto, točka
Okreće li se svijet
Ili ti oko svijeta
Hodaš li neprestano oko kugle
Ovog globusa
Gledajući u njega
Čitajući slike koje staklo daje
Misli iz sfere stižu
Određuju raspoloženja
Postavljaju pitanja
Tko s kim manipulira
Bačeni grah na sredini stola
Kugla u koju se gleda
Tko što vidi
Priča o tome
Zar stvarno mislite
Da je to istina
Tako mala
Da bi u kuglu stala
U kazalištu predstava
U publici
Gospođa se smije
Gleda scenu
Prava komedija*
Na sceni
Glumci mašu nožem
Jedan drugog ubija
Prasak pištolja
Umiru oboje
Tragedija na kraju komada
Što je smiješno
Publici svetoj
Ta lica, grimase
Skriveni osmjesi, aktera farse
No samo jedan vidi
Te geste
Pokrete
Komedije
Glumac maše nožem
Smije se dami
Koja damski pištolj vadi
Namiguje
Zamahuje nožem
Kaže mu šaptom
Privini me
Jedva čekam
Da se tvoj ud u mene zabode
Padaju na daske upucani, probodeni
Zastor se spušta
Ta igra
Još izlazak na scenu
Naklon
Na bis
A onda
Brže bolje garderoba
Šampanjac
Delicies
Krevet
Raspremljen čeka
Publika hita kući
Snježna vijavica usred ljeta
Klimatske promjene
Kiša pada
Led se topi
Još brže se stvara
U sobi televizora
Sa daljinskim upravljačem
Na glavi kaciga
Kao kanta puna žica
Vizualno on prati
Najnovija ratišta
Presude
Krv po ulicama
Na pladnju
Kraj njega
Samo čaša vode
U kostimu sjajnom
Kao za let
Do mjeseca
Danima sjedi
Mijenja ekrane
Nove priče
Reciklirano
Sranje
Odvojen od
Sebe
Zaokupljen sobom
Promatra
Tragedije drame
Komedije
Sa plinom za smijanje
Neprestance, tu se ljubi
Puca
Zamke spremaju
U koje netko pad
Program mu omogućava
Da ostane u stolici
Kad izabere
Monitor
U igru se uključi
Otvaraju se vrata
Nepozvani lik
Mijenja tok rata
Ljubavne priče
Spašava
Ubija
Pravdu dijeli, život oduzima
I tako
Milijun godina
Ili svega nekoliko minuta
Takvih igrača
Puna je soba
Igraju se
Gledajući
Tuđe živote
Ako to jesu
Ili su oni
Režiseri iza maske
Muče te likove
Glumice i glumce
Taman kad potrče
Filmski
Podmetnuta noga
Koliko su dugački
I široki
Padaju
Mnogima je dosta
No nikako iz priče
Uze uvjeta
Tako su stroge
Jedan drugog opominje
Pazi
Tu ne možemo ništa
Sjećaš li se onog kreveta
One sobe
Glumice i glumca
Sad su u zagrljaju strasnom
Virtualno biće
Otvara vrata
Sprema metež
Namjera da
Između ljubavnika
Stane
Da se mrze
Ne vole
Da krenu svađe
Da stvarno smrću završe
Nježna žena u zagrljaju voljenog
Krajičkom oka ugleda
Tu spodobu
Iz očiju bljesnu
Munja što pali
Glas jasan, bridak
Marš u pizdu materinu
Nestani
Ovaj put
Lik
U pepeo se ruši
Tamo u stolici
Ustaje skida odijelo
Izvlači se iz njega
Skafander je prazan
Kraj njega
Nikog nema
Tko sliku u slici stvara
Pođimo do njega
Baš da ga pitam
Što nosi na duši
*Charlie Chaplin je jednom život opisao kao tragediju kad se gleda izbliza, ali kao komediju kad se promatra izdaleka.
copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 12.07.2011. u 18:12 sati.