sretno srce vuka
12.07.2011., utorak
Daljina, mjesto, točka
|
Daljina, mjesto, točka Okreće li se svijet Ili ti oko svijeta Hodaš li neprestano oko kugle Ovog globusa Gledajući u njega Čitajući slike koje staklo daje Misli iz sfere stižu Određuju raspoloženja Postavljaju pitanja Tko s kim manipulira Bačeni grah na sredini stola Kugla u koju se gleda Tko što vidi Priča o tome Zar stvarno mislite Da je to istina Tako mala Da bi u kuglu stala U kazalištu predstava U publici Gospođa se smije Gleda scenu Prava komedija* Na sceni Glumci mašu nožem Jedan drugog ubija Prasak pištolja Umiru oboje Tragedija na kraju komada Što je smiješno Publici svetoj Ta lica, grimase Skriveni osmjesi, aktera farse No samo jedan vidi Te geste Pokrete Komedije Glumac maše nožem Smije se dami Koja damski pištolj vadi Namiguje Zamahuje nožem Kaže mu šaptom Privini me Jedva čekam Da se tvoj ud u mene zabode Padaju na daske upucani, probodeni Zastor se spušta Ta igra Još izlazak na scenu Naklon Na bis A onda Brže bolje garderoba Šampanjac Delicies Krevet Raspremljen čeka Publika hita kući Snježna vijavica usred ljeta Klimatske promjene Kiša pada Led se topi Još brže se stvara U sobi televizora Sa daljinskim upravljačem Na glavi kaciga Kao kanta puna žica Vizualno on prati Najnovija ratišta Presude Krv po ulicama Na pladnju Kraj njega Samo čaša vode U kostimu sjajnom Kao za let Do mjeseca Danima sjedi Mijenja ekrane Nove priče Reciklirano Sranje Odvojen od Sebe Zaokupljen sobom Promatra Tragedije drame Komedije Sa plinom za smijanje Neprestance, tu se ljubi Puca Zamke spremaju U koje netko pad Program mu omogućava Da ostane u stolici Kad izabere Monitor U igru se uključi Otvaraju se vrata Nepozvani lik Mijenja tok rata Ljubavne priče Spašava Ubija Pravdu dijeli, život oduzima I tako Milijun godina Ili svega nekoliko minuta Takvih igrača Puna je soba Igraju se Gledajući Tuđe živote Ako to jesu Ili su oni Režiseri iza maske Muče te likove Glumice i glumce Taman kad potrče Filmski Podmetnuta noga Koliko su dugački I široki Padaju Mnogima je dosta No nikako iz priče Uze uvjeta Tako su stroge Jedan drugog opominje Pazi Tu ne možemo ništa Sjećaš li se onog kreveta One sobe Glumice i glumca Sad su u zagrljaju strasnom Virtualno biće Otvara vrata Sprema metež Namjera da Između ljubavnika Stane Da se mrze Ne vole Da krenu svađe Da stvarno smrću završe Nježna žena u zagrljaju voljenog Krajičkom oka ugleda Tu spodobu Iz očiju bljesnu Munja što pali Glas jasan, bridak Marš u pizdu materinu Nestani Ovaj put Lik U pepeo se ruši Tamo u stolici Ustaje skida odijelo Izvlači se iz njega Skafander je prazan Kraj njega Nikog nema Tko sliku u slici stvara Pođimo do njega Baš da ga pitam Što nosi na duši *Charlie Chaplin je jednom život opisao kao tragediju kad se gleda izbliza, ali kao komediju kad se promatra izdaleka. copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
