sretno srce vuka
30.07.2011., subota
Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu
Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu Jer je pojam slobode dat u čežnji, u htijenju No duboko je ne znanje o slobodi Pojam slobode je postavljen Kao i pojam boga Ne zna se što je No usprkos tome se vjeruje Da postoji Jesi li ikad razmišljao Zašto muško tijelo Na žensku golotinju Reagira uzbuđenjem To uzbuđenje je energija Koja blokira razum koliko ga god ima I muškarac poput psića Kojem je pokazana kost Kroz vidno polje vlastitih projekcija Svu pažnju usmjeri na neki dio tijela koji ga Posebno stimulira Ako dođe do kontakta Manje-više se radi o proizvodnji struje Bez znanja Tko gdje s tim činom što dobiva Žene su dobre volje A dečki imaju hitnog posla Malo ih ostaje i leži Nastavljajući ljubavnu igru Cvrkučući Ljubavne riječi No tema nije ovo Već samo uvod Kako se matrica manifestira Jesmo li i mi ona Matrica svijet u malom Na fizičkom planu Pa majka Zemlja Imam ideju Copy paste Bilo koju ideju, sliku, matricu Možeš kopirati u bilo koju drugu veću Ili manju Matrica mala i velika se usklađuju Dolazi do prihvaćanja Znanje se dovodi u zabludu Sve izgleda kao da je oduvijek bilo Dio slike, priča slijedi tok događaja Automatski se vrše promijene u sjećanju Fina podešavanja Logičkom umu su nejasne stvari Traži objašnjenja i tumačenja Najprije se pita kako je to moguće I zašto bi to netko napravio Znate li onu staru izrečicu Zini da ti kažem Zijevanje odražava ne znanje I očekivanje Odgovora nema Jer onaj tko kaže Zini Zna da ne može dati odgovor onom Tko nije spreman Kad sam dođe do odgovora Više nema pitanja niti zijevanja čuđenja Kako žene reagiraju na mušku golotinju Da li je to slično kao ono gore Ili možda ima više teksta Priča ima stila Da li i one to vole Na obali rijeke Preko puta jakuševačkog parka Na visokim stablima Stoje dvije ptice Jedna je orao nebeskih visina Druga je gavran koji Isto kao i prije Odgovara Nikad više* Orao Preletio pola svijeta Zbog društva sleti na tu granu Priča gavranu A ovaj ponavlja Nikada više Što orao vidje Što gavran zna Je li to cjelina Ovog svijeta To veće' Na nekom programu U nekom filmu** Svira i pjeva Bob Dylan Zemaljske godine Ne mijenjaju boju glasa Stil je ostao isti Zadovoljstvo je značajka Tog talenta Pitam se onda Čemu sve ovo Što radimo Robotizirane sluge Korporacija čiji program živimo Pa na pitanje Jesi li zadovoljan Uvjeravamo sebe i pitača Da, kako da ne, što sam sve napravio i postigao Sreća me prati cijeli život U očima neka melankolija Glas obojen sjetom Bilo je i smiješnih scena Između dviju rečenica Između kave i kolača Oči tuge Lice suza Ta glava čemu služi Muči dušu u grudima Srce udara Kao timpani Matrica misli pušta Naš vladari velikog znanja Bez osjećanja Hrane se hranom Patnje i boli Ne znajući kako je ljubav Dobra hrana Pa jedu Tugu, jad, bijedu Svađe, nesporazume Uzimaju si prava Ne pitajući Da li se slažete Da se vaša slika objavi u novinama Hej ljudi, kada ćemo prestati biti hrana Kažu nam plejadanci Vi volite drame Naravno No malo bi voljeli lijepe stvari Bez štresa*** Ljubav čista Zadovoljstvo svih Emocija Miran tok Rijeke Nema bujica Otpada na obalama Sve je čisto Žirafa i lav Jedno kraj drugoga Rat ne postoji ni u mislima Istrebljenja Pobjednici i poraženi su isto Civili nisu više žrtava rata Samo slap Ljubavi koja Izvire u svakom srcu To je nemoguće Čujem prigovor sa strane Ne nije Samo budi ljubav Voli Radi što te čini zadovoljnim Prestani raditi što moraš Svijet je odmah drugačiji Ova matrica Više nema smisla Na kraju Što će nam programeri Njihovi programi Živiš negdje na zemlji Priroda ti daje more izobilja Od hrane do krova Misliš da ne možeš bez slova Ekrana, monitora Raznih drugih strojeva Zamisli kad pričaš priče Razvijaš sve svoje potencijale Daješ poticaj slušaocima A kad kreneš na more ako baš želiš Ili negdje dalje Ići ćeš svojim nogama Uživat ćeš u svakom trenu hoda Neće biti Ničega i nikoga Što te ugrožava Pa ona smrt Koja to nije Kad se napušta tijelo Biti će veselje Jer je putnik Iskusio radost ovog svijeta Pa ide dalje Da se igra A polja prepuna cvijeća Mirisi Razvijaju čula Pitka voda Kiša Oblaci Sunca Hej Zar nije to bolji život Od ovoga *Gavran, najpoznatija poema Edgara Allana Poea **http://en.wikipedia.org/wiki/Masked_and_Anonymous ***(stress) njemači za stres miljenko_trnsko2002@yahoo.com |