Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sretnosrcevuka

Marketing

Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu

Zarobljena svijest ne može stvoriti slobodu
Jer je pojam slobode dat u čežnji, u htijenju
No duboko je ne znanje o slobodi
Pojam slobode je postavljen
Kao i pojam boga
Ne zna se što je
No usprkos tome se vjeruje
Da postoji

Jesi li ikad razmišljao
Zašto muško tijelo
Na žensku golotinju
Reagira uzbuđenjem
To uzbuđenje je energija
Koja blokira razum koliko ga god ima
I muškarac poput psića
Kojem je pokazana kost
Kroz vidno polje vlastitih projekcija
Svu pažnju usmjeri na neki dio tijela koji ga
Posebno stimulira

Ako dođe do kontakta
Manje-više se radi o proizvodnji struje
Bez znanja
Tko gdje s tim činom što dobiva
Žene su dobre volje
A dečki imaju hitnog posla
Malo ih ostaje i leži
Nastavljajući ljubavnu igru
Cvrkučući
Ljubavne riječi

No tema nije ovo
Već samo uvod
Kako se matrica manifestira
Jesmo li i mi ona
Matrica svijet u malom
Na fizičkom planu
Pa majka Zemlja
Imam ideju
Copy paste
Bilo koju ideju, sliku, matricu
Možeš kopirati u bilo koju drugu veću
Ili manju
Matrica mala i velika se usklađuju
Dolazi do prihvaćanja

Znanje se dovodi u zabludu
Sve izgleda kao da je oduvijek bilo
Dio slike, priča slijedi tok događaja
Automatski se vrše promijene u sjećanju
Fina podešavanja

Logičkom umu su nejasne stvari
Traži objašnjenja i tumačenja
Najprije se pita kako je to moguće
I zašto bi to netko napravio
Znate li onu staru izrečicu
Zini da ti kažem
Zijevanje odražava ne znanje
I očekivanje
Odgovora nema
Jer onaj tko kaže
Zini
Zna da ne može dati odgovor onom
Tko nije spreman
Kad sam dođe do odgovora
Više nema pitanja niti zijevanja čuđenja

Kako žene reagiraju na mušku golotinju
Da li je to slično kao ono gore
Ili možda ima više teksta
Priča ima stila
Da li i one to vole

Na obali rijeke
Preko puta jakuševačkog parka
Na visokim stablima
Stoje dvije ptice
Jedna je orao nebeskih visina
Druga je gavran koji
Isto kao i prije
Odgovara
Nikad više*
Orao
Preletio pola svijeta
Zbog društva sleti na tu granu
Priča gavranu
A ovaj ponavlja
Nikada više
Što orao vidje
Što gavran zna
Je li to cjelina
Ovog svijeta

To veće'
Na nekom programu
U nekom filmu**
Svira i pjeva
Bob Dylan
Zemaljske godine
Ne mijenjaju boju glasa
Stil je ostao isti
Zadovoljstvo je značajka
Tog talenta

Pitam se onda
Čemu sve ovo
Što radimo
Robotizirane sluge
Korporacija čiji program živimo
Pa na pitanje
Jesi li zadovoljan
Uvjeravamo sebe i pitača
Da, kako da ne, što sam sve napravio i postigao
Sreća me prati cijeli život
U očima neka melankolija
Glas obojen sjetom
Bilo je i smiješnih scena
Između dviju rečenica
Između kave i kolača

Oči tuge
Lice suza
Ta glava čemu služi
Muči dušu u grudima
Srce udara
Kao timpani
Matrica misli pušta
Naš vladari velikog znanja
Bez osjećanja
Hrane se hranom
Patnje i boli
Ne znajući kako je ljubav
Dobra hrana
Pa jedu
Tugu, jad, bijedu
Svađe, nesporazume
Uzimaju si prava
Ne pitajući
Da li se slažete
Da se vaša slika objavi u novinama

Hej ljudi, kada ćemo prestati biti hrana
Kažu nam plejadanci
Vi volite drame
Naravno
No malo bi voljeli lijepe stvari
Bez štresa***
Ljubav čista
Zadovoljstvo svih
Emocija
Miran tok
Rijeke
Nema bujica
Otpada na obalama
Sve je čisto
Žirafa i lav
Jedno kraj drugoga
Rat ne postoji ni u mislima
Istrebljenja
Pobjednici i poraženi su isto
Civili nisu više žrtava rata
Samo slap
Ljubavi koja
Izvire u svakom srcu
To je nemoguće
Čujem prigovor sa strane
Ne nije
Samo budi ljubav
Voli
Radi što te čini zadovoljnim
Prestani raditi što moraš
Svijet je odmah drugačiji

Ova matrica
Više nema smisla
Na kraju
Što će nam programeri
Njihovi programi
Živiš negdje na zemlji
Priroda ti daje more izobilja
Od hrane do krova
Misliš da ne možeš bez slova
Ekrana, monitora
Raznih drugih strojeva
Zamisli kad pričaš priče
Razvijaš sve svoje potencijale
Daješ poticaj slušaocima
A kad kreneš na more ako baš želiš
Ili negdje dalje
Ići ćeš svojim nogama
Uživat ćeš u svakom trenu hoda
Neće biti
Ničega i nikoga
Što te ugrožava

Pa ona smrt
Koja to nije
Kad se napušta tijelo
Biti će veselje
Jer je putnik
Iskusio radost ovog svijeta
Pa ide dalje
Da se igra
A polja prepuna cvijeća
Mirisi
Razvijaju čula
Pitka voda
Kiša
Oblaci
Sunca
Hej
Zar nije to bolji život
Od ovoga


*Gavran, najpoznatija poema Edgara Allana Poea
**http://en.wikipedia.org/wiki/Masked_and_Anonymous
***(stress) njemači za stres

miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Post je objavljen 30.07.2011. u 08:40 sati.