Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao ...
.....................
.............................................................. Dijete, u srce mi donosiš razgovor
.............................................................. vjetra i vode, neizrečene tajne
.............................................................. cvijeća, snove oblaka, nijem
.............................................................. začuđen pogled jutarnjeg neba.
.............................................................................. /R.Tagore/
Koja svijetom vlada:
Je li iskra nebeske svjetlosti
Il je klica zemaljskoga sada.
Što je ljubav, kad njezini gosti
Plaču bolni s nezasitna glada:
Suze roneć bezbrojnih radosti
Suze roneć bezbrojnih jada.
Ljubav, dušo, na zemlji je tajna,
Božji pečat čovječjih povelja
Koga stoprv' naša smrt otvara.
Ljubav ovdje samo j' duga sjajna
Koju sunce, milost Stvoriteljeva
Katkad s kišom naših suza stvara.
....... /Petar Preradović/
.......... Samo ljubav
................................ Ako izgubim zdravlje, blagostanje I ljepotu Samo ljubav ne, nipošto.
................................ Jer ljubav je snaga koja ostvaruje Velika djela u skrovitosti,
................................ Ona je vatra koja gori neprestano, te daruje toplinu svima unaokolo.
................................ Ljubav je povjerenje u nepoznato, donosi radost onome koga ljubi.
................................ Velikodušno prašta, žrvuje se do kraja čak i umire za ljubljenog.
................................ A kad te smrt razdjeli s ljubljenim, Ljubav I dalje živi u nadi.
................................ Jer sve jednom prestaje, samo ljubav ostaje.
................................ /Elizabeta Sango/
„Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven među perima njenim,
može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o sto sjeverac opustoši vrt.
...........
Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao sto vas potiče da rastete,
tako će vas i okresati.
Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
Sakupit će vas u naručje svoje.
Omlatit će vas, da bi vas ogolila.
Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljet će vas, do bjeline.
Umijesit će vas, dok ne postanete gipki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb
za svetu Božju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca života.
Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba,
gdje ćete se smijati, al' ne puno čuti odijek smijeha svog
i plakati, al' ne do posljednje suze svoje."
... hmmm ... što reći ???
... o ljubavi su mnogi napisali,
... mnogi su o njoj ispjevali, uglazbili, narisli, ... ,
... puno, ... i previše ... ,
... katkad bih i da nisu,
... da su ljubav živjeli,
... a ne samo pisali ...
... nikada je, svejedno, do kraja nisu obuhvatili,
... do kraja nisu nikada njenu bit iskazali ...
... a ljubav je jedina prava kada se ljubi,
... i živi ........................................
... ljubav čista ............................
... svim srcem, svim umom, svom snagom svojom ...
... biće tada od te ljubavi posvema blista ...........
... slobodno, bez računa, svo se daje ...
... kao da za to uopće ne haje
... i primati će ponizno znati
... samo da stostruko, od srca, vrati ...
...
... srcem dijeli, a srca ne nestaje,
... nikada ga ne nedostaje ...........
... umnaža se i raste,
... da često preostaje ...
..............................................
... umnažate i rastete .......................
... život jedni drugima značite
... i, jedna duša postajete ...
...................................
.............. My Heart Will Go On
Every night in my dreams
I see you, I feel you,
That is how I know you go on
Far across the distance
And spaces between us
You have come to show you go on
Near, far, wherever you are
I believe that the heart does go on
Once more you open the door
And you're here in my heart
And my heart will go on and on
Love can touch us one time
And last for a lifetime
And never let go till we're one
Love was when I loved you
One true time I hold to
In my life we'll always go on
Near, far, wherever you are ...
There is some love that will not go away
You're here, there's nothing I fear,
And I know that my heart will go on
We'll stay forever this way
You are safe in my heart
And my heart will go on and on
........
............................................................ Oni koji duboko ljube,
............................................................ Nikad ne ostare.
............................................................ Mogu umrijeti od starosti,
............................................................ pa ipak umiru mladi.
................................................................ /A.W.Pinero/
Tiho srce kuca,
krenuti zove,
daj vodi me,
na moje more.
Glasno ne smije,
viknuti se,
ne usuđuje,
čezne i
tiho,
tiho,
kazuje.
Ne, ..................
........................ vrijeme još nije, ...
........................ pahulje se javljuju,
........................ opet padaju ...
........................ led se sprema,
........................ zima je,
........................ topline
........................ još
........................ nema
........................
........................ Samo malo,
........................ strpljivo budi,
........................ smiri se,
........................ čekanje probudi,
........................ uskoro,
........................ će to biti,
........................ moru,
........................ skoro
........................ ćemo se
........................ mi
........................ veseliti ...
.......................................................................................... Konobo moja
............................................................................... Imala si baril, i bronzine
............................................................................... Pod škancijon stivane bocune
............................................................................... Sve si gušte na ovome svitu
............................................................................... Darivala ka lipe bokune
................................................... Vonjala si toćon, i frižkinon
................................................... Ladila me kad uvati fjaka
................................................... A kad dušu stegla bi tuga
................................................... U tebi san, i pija, i plaka
................................................... Konobo moja, radosti sva
................................................... Dušu san svoju, svu tebi da
................................................... Konobo moja, ka dom si moj
................................................... Čuvan ti pismu, ka život svoj
................................................... Nana na, nana na, na na na
................................................... Nana na, nana na, na na na
....................................................................... Uz šteriku još vonja levanda
....................................................................... Razvodni se život ka bevanda
....................................................................... Od bibiti, falši novitadi
....................................................................... Nedamo se još smo uvik mladi
............................... Ajmo skupa prijatelji moji
............................... Razmistimo tamburin, katrige
............................... Zapivajmo pismu s kojon srce
............................... U po žmula zaboravlja brige
...........................
/P. Ike Mandurić, SJ/
...
Za vrijeme objeda u židovskoj pashi čaša vina kruži tri puta, dok se prepričava povijest otkupljenja Izraela i kako ih je Mojsije preveo preko Crvenoga mora ... U svakoj euharistiji kroz sve vjekove nalazi se i nalazit će se vino, koje je simbol radosti i veselja, i bez kojeg se oni /radost i veselje/ ne mogu zamisliti. Toliko davanje značaja vinu u Evanđeju i euharistiji nam hoće reći da je Božji odnos prema čovjeku uvijek u znaku slavlja i slavljenja; kad god Bog govori o čovjeku, čaša vina nebeskoga se toči ...
Ako pomnije pogledamo, vidjet ćemo kako se kroz cijelo Evanđelje Isus trudi da čovjeka učini manje turobnim i napetim. Ne brinite se tjeskobno ... Sve rjeđe majka ili otac to danas govori svome djetetu. Naprotiv, previše se priča o ozbiljnosti situacije, ove ili one, teškim vremenima, neizvjesnoj budućnosti ...
A Isus veli:
Svakom danu je dosta njegovih briga ...
Uzmite jaram moj na sebe, jer jaram je moj sladak i breme moje lako ...
dođite svi vi umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti ...
Zna Otac vaš što vam je potrebno ...
Naš odnos prema samima sebi, kao i odnos prema prijateljima, djeci, roditeljima, često je previše turoban. Previše uzimamo na sebe, previše se uzdamo u sebe i očekujemo od sebe. Time smo često vrlo nezadovoljni i sobom i drugima, pa takvu poruku svuda oko sebe i šaljemo. Krist, naprotiv, šalje drugačiju poruku: ono što prvo osjeća zbog nas nije briga ni žalost, nego sreća i radost: sretan je zbog tebe, tvoga postojanja i tvoje perspektive u njemu, i ima razloga za slavlje, u kakvoj god situaciji se nalazio. To nam mora biti i pouka: ne smije se dopustiti da glavna crta našega odnosa prema drugome bude izražena nezadovoljstvom, te žalosnim i tužnim pogledom. Osobito je važno da roditelji svojoj djeci svojim odnosom prema njima svaki dan šalju poruku da su sretni što ih imaju, da su sretni zbog njihovoga postojanja. To isto trebamo pokazivati prijateljima, roditeljima, bračnim drugovima, kolegama na poslu, susjedima... ali i sebi samima! Najprije buditi u sebi tu radost, i onda ne propustiti je pokazivati. Radost mora biti crta koja karakterizira naša lica, svemu usprkos, ili za inat. To je osnovna crta kršćanstva, kojoj nas Krist uči, govoreći nam da se radujemo što su nam imena zapisana na nebu! Ako to ne budemo slavili i poručivali drugima, i sami ćemo to zaboraviti, pa i prestati vjerovati u to.
Naučimo osluškivati Božju radost – gledati kako se Bog raduje zato jer je Emanuel – Bog s nama! Cijelo Evanđelje, a osobito današnje čitanje nam to naviješta: ne zaboravimo zajedno s Bogom slaviti ono što već imamo, i naučimo gledati kako se Bog raduje što nas ima.
Zamisli: kako bi bilo s Kristom biti na svadbi ...
nazdraviti, i popiti s njim jednu čašu ...
Na jednoj pravoj pravcatoj svadbi ...
rame uz rame ...
A zamisli sad:
kako će biti s Njim na vječnoj gozbi ...
rame uz rame,
učenik s Učiteljem ...
Krist tome već danas nazdravlja ...
A ti?
............
............... Živjeli ! ! ! ...........................
........................................................................
.......................................................................................
........................ Danas, poslije malo većega subotnjega pospremanja u očekivanju nedjelje,
........................ dana Gospodnjega,
........................ i moga dana,
........................ dana majke,
........................ dana obitelji,
........................ pomalo tužnjikava
........................ srcem pišem:
........................................................................
....................................................................... /tako mali ipak više nije,
................................................................... pusti ga, vidiš da ti se već smije !!! :-)
jedan neće biti prisutan na sutrašnjem susretu no, prostorna udaljenost neće stvarati prepreku, premošćena će biti čežnjom srca koje blizinu može pronaći u riznici svojoj, hraniti iz nje se može, do pojavka onoga sa kojim je povezano sponama ljubavi, onoga kojega u ljubavi iščekuje ... ,
a majčina ljubav to može,
jakošću svojom,
molitvom srca
ga dozvati , ...
.........................
sigurnim čuvati tamo gdje jest, gdje mora biti,
zdrav i veseo da se vrati,
uskoro da dođe,
opet da nam bude, ...
.........................................................................................
.................. rekla sam ti da hoću ! ! ! .... :-) ......................
........................................................................
.................................................................
Na današnjem obiteljskom ručku u veselom raspoloženju, kao i uvijek za nedeljnim stolom, podsjetili smo se i djeci rado ispričali kako je to nekada davno bilo kada je tata zaprosio mamu, kako je ona bila time zatečena i nije ništa odgovorila, ali nakon par dana njene šutnje zamolio ju je da se uredi jer je želi odvesti na upoznavanje sa svojiima. Morala sam im priznati da mi nije bilo baš ugodno /smijali su se dok sam gestama uprizoravala sve osjećaje i pokušaje za izvući se iz svega toga, sve do 'pobjeći bez traga' ! - ha, ha, ha, .../ i da sam se posavjetovala sa mojima, što to znači, dal' se time na nešto obvezujem i, kolika je uopće ozbiljnost toga čina 'upoznavanje odabranika/ice sa roditeljima' ?
To je danas puno drugačije, vremena se mijenjaju, ali još uvijek je kod mnogih ostala važnost i ozbiljnost toga koraka kao jednoga među prvima na putu prema zajedničkome životu, prema braku.
...........
I današnje Evanđelje nam je uveliko pripomoglo u nastavku priče na tu temu i svemu što smo pri stolu pričali u ugodnoj atmosferi razmjenjujući mišljenja ...
On dolazi na naš poziv,
nikada ne odbija našu iskrenu želju da tiho bude tu,
prisustvuje kruneći zajedništvo ljubavi, svojim 'tu sam' ga veliča,
dolazi slavlje da umnoži, dobro vino da učini još boljim i pitkijem,
srca naša veselijim,
a u nedostaku radosti i kada tuga Njegove obuzme
spreman je na tihi znak, na molbu i čudo da napravi ...
Tada On nejasne vode naših želja u vino pretvara,
neopisivu radost srca stvara ...
Znamo li, jesmo li svjesni da naše zajedništvo jača Njegovom nazočnošću ? .................................. O, samo da je tu !!! ..................................
I On jest uvijek negdje tu, strpljivo čeka na poziv, ne dolazi na silu,
tamo gdje Ga nećemo ne ulazi, slobodu naše odluke poštuje,
i tužan, ako je nepozvan odsustvuje ...
Pozovemo li ga, svejedno, i nakon toga što smo nekad zaboravili,
zaobišli, propustili, samodostatnima se sebi učinili, spreman je nanovo doći,
da snagu oprosta, u nesebičnosti ljubavi koja se samo davati znade, radost povratka nam daruje
.................................. i kaže: Ima i za tebe, brate, nade !!! .......................................
Koliko nam je kroz život prepunom kušnji, zamki, raznih bolesti, nesreća svakojake vrste, potrebno Prisustvo, potrebna Njegova snaga, Put kojim nas upućuje i kojim nas vodi, spoznavali smo daljnjim životom kojemu je ovo tek bio početak, spoznajemo i danas želeći da trajno bude tu, tu da se nastani !!!
.............................
....................................... Poziv dragom Isusu
............................. O Isuse, kako bih volio, kada bi se
............................. udostojio da uđeš u moj stan.
............................. Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
............................. Gdje se u oknima rano ugasi dan.
............................. Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
............................. da kratki ovaj dan produžim.
............................. Kako živim životom sasvim malim.
............................. I pun jeda, sa braćom svojom služim.
............................. Pričao bih ti o ljudskoj kući.
............................. O oknima, koja su pokatkad plava.
............................. O vratima, kroz koja pognut moraš ući.
............................. O bravi, koja se čvrsto zaključava.
............................. Pričao bih ti uz dim obične cigare,
............................. o svakom čovjeku i kako se koji zove.
............................. I kako jedni uvijek nose haljine stare.
............................. I kako drugi uvijek nose haljine nove.
............................. I kako ima sedam brižnih dana.
............................. O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče.
............................. I o tom, kako se, kad zaboli rana,
............................. šešir na čelo duboko, duboko natuče.
............................. Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
............................. kako se rosa niz prozor sliva.
............................. Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
............................. Isuse, umoran si, tebi se sniva.
............................. O lezi, zaspi na postelji ovoj,
............................. koju čovjek svaki dan otkupi.
............................. Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
............................. Spavaj samo, a ja ću na klupi.
Kad teški život zasiječe
i kada pritiska tuga
Napamet, čudesna teče
Jedna molitva duga.
Tu snaga, blaga i živa
Leži u suglasjima
I diše neshvatljiva
Sveta divota u njima.
Silno se breme tad ruši
Netko je sumnju mako
I vjera i plač u duši
I posve je lako, lako ...
/M. J. Ljermontov/
......................................... Slušaj kako se priroda budi da pozdravi novi dan.
.......... Zapazi miješanje šutnje i pjesme u prirodi
.......... kako su različiti napjevi stvaranja,
.......... kako je duboka njegova šutnja!
.......... Nijedan prirodan zvuk ne remeti vječnu šutnju
.......... koja obavija svemir.
.......... Ako poslušaš te glasove,
.......... jednog ćeš dana čuti šutnju.
.............................................. Koji osjećaj, po tvom mišljenju,
.............................................. stvorenje izražava kad se budi,
.............................................. kad aktivnošću zamjenjuje mir noći?
................................................
.......... Poslušaj sada svoje srce.
.......... I u njemu je pjesma,
.......... jer si i ti dio prirode.
.......... Ako nikada nisi čuo pjesmu nisi stvarno slušao.
.......... Slušaj! Kakva je to pjesma?
.......... Žalosna ... sretna ...
.......... puna nade ...
.......... puna ljubavi...?
.............................................. I šutnja je u tvom srcu.
.............................................. Ako postaneš svjestan svake misli,
.............................................. svake rastresenosti,
.............................................. svakog maštanja i osjećaja..
.............................................. ne možeš da ne osjetiš šutnju ...
.............................................. Gledaj sada kako se pjesma tvog srca
.............................................. miješa s pjesmom prirode svud oko tebe.
.............................................. Slušaj. ................................
.............................................. Što je osjetljivije tvoje slušanje,
.............................................. to ćeš ti biti tiši.
.............................................. Što ćeš ti postajati tiši,
.............................................. tvoje će slušanje biti osjetljivije.
............................................../Anthony de Mello/
..................................... WHERE DO I BEGIN ? .....................................
....................................................... LOVE STORY ........................................................
Where do I begin?
To tell the story of how great a love can be
The sweet love story that is older than the sea
The simple truth about the love she brings to me
Where do I start?
With her first hello
She gave a meaning to this empty world of mine
There'd never be another love, another time
She came into my life and made the living fine
She fills my heart
She fills my heart with very special things
With angels' songs, with wild imaginings
She fills my soul with so much love
That anywhere I go I'm never lonely
With her around, who could be lonely?
I reach for her hand
It's always there
How long does it last?
Can love be measured by the hours in a day?
I have no answers now, but this much I can say
I know I'll need her 'til the stars all burn away
And she'll be there
How long does it last?
Can love be measured by the hours in a day?
I have no answers now, but this much I can say
I know I'll need her 'til the stars all burn away
osmoga dana nakon Božića
na poseban način se slavi
i ona koja je porodila
i čitavom svijetu
dala Spasitelja
..................................... Zdravo sveta Rodiljo, Majko Kralja vječitoga,
..................................... komu ruka ima vlast iznad svijeta čitavoga!
..................................... /Ulazna pjesma/
.....................................
... 425. god.je Efeški sabor potvrdio pravovjernost učenja da se bl. Djevica Marija naziva Bogorodicom - Thetokos, ali dugi niz godina nije postojao blagdan pod tim imenom iako ju je Božji je narod častio i njoj se utjecao - u Rimu se osmi dan Božića slavio kao Marijin spomendan, slavila se njezina majčinska uloga u Isusovu utjelovljenju. U rimsku liturgiju u 7. st. ušla su samo četiri Marijina blagdana istočnog podrijetla: Rođenje, Blagovijest, Svijećnica i Uznesenje na nebo. Kasnije, pod utjecajem galikanske liturgije, osmi je dan Božića postao “blagdan obrezanja Gospodinova” i u misal sv. Pija V. je ušao za vrijeme Tridentinskog sabora /1545.-1563./ s tekstovima koji su sačuvali marijanski naglasak. U 18. stoljeću u Portugalu se rađa pokret usmjeren na dobivanje posebnoga blagdana Marijina božanskog materinstva – Bogorodice i papa Benedikt XIV., na temelju odgovarajućih molbi, za portugalske biskupije uspostavlja takav blagdan koji se imao slaviti s vlastitim misnim tekstovima što ih je sam sastavio. Ipak nije se slavio 1. siječnja, nego na prvu nedjelju mjeseca svibnja. S vremenom je protegnut i na neke druge biskupije i redovničke zajednice s novim datumom slavljenja: 11. listopada. Isti je datum sačuvao i papa Pio XI. kada je 1931., na spomen Efeškog sabora pred petnaest stoljeća, taj blagdan proširio na čitavu Crkvu. Obnovom liturgijskog kalendara 1969. blagdan postaje svetkovinom i slavi se 1. siječnja, prikladno svojoj znakovitosti: “Sveta Marija Bogorodica” - na osminu Božića, u okviru svetih božićnih dana. Tako je u blistavom i radosnom sjaju tih dana i Marija, ponizna službenica Gospodnja, uzvišena u svom punom svjetlu i slavi.
Apostolsko vjerovanje ispovijeda: “Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega … i u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega … koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.
I utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.“
Marija je zatim rodila Isusa Krista, Sina Božjega, te “ostala”, kaže Teodot iz Ancire, “ono što je bila – djevica, i postala ono što nije bila – majka.” Kada je Sin Božji htio sići na zemlju “radi nas ljudi i radi našega spasenja“, htio je biti „rođen od žene” /usp. Gal 4, 4/ da bude pravi izdanak /usp. Iz 11, 1/ roda ljudskoga, da ga spasi “iznutra” postavši i sam čovjekom, a ne nekim vanjskim zahvatom. No, čovjekom je mogao postati samo po Duhu Svetomu u čistoj, djevičanskoj utrobi Marijinoj. S nepovrijeđenim djevičanstvom u začeću, Marija je zatim kao djevica rodila Isusa Krista, i postala majkom Sina Božjega - Bogorodica. Djevica i Majka! Jedna jedina! Kao što je jedno jedino i spasenje po Sinu Božjemu i njezinu! Koje li uzvišenosti njezine i naše radosti u slavljenju svetkovine “Svete Marije Bogorodice”!
...
“Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju” /Iv 10, 10/, kazao je Isus. Naravno, mislio je na ljude. Jedini on im daje život, i to u izobilju. Naš je zemaljski život prolazan i po sebi smrtan, besmislen. Pravi mu smisao i vječnost donosi Isus Krist po otkupiteljskoj žrtvi na križu i slavnom uskrsnuću. Sa svakom novom godinom Gospodin nam daje da svoj život živimo i dalje, no jedino – ako ga uopće želimo imati, pogotovo u izobilju – u njemu i za njega. Slavljenjem Marije Bogorodice 1. siječnja, na početku godine, svoj život stavljamo pod njezino okrilje i kroz čitavu godinu.
Čije bi nam okrilje moglo biti ugodnije, ljepše i sigurnije?
/Zvonimir Zlodi, Veritas/
Zahvalimo Gospi što nas zagovara
i prati na putu vjere kao Majka.
Neka i po završetku ove,
a na početku nadolazeće godine
Marija Majka i dalje bdije nad nama
te u nas ulijeva nadu ...
i kad je teško i neizvjesno ...
....................... Preveta Bogorodice, povedi nas ka što većem predanju Tvome Sinu .......................
.............. "Pozdravljam te, sveta Gospo, preuzvišena kraljice, Majko Božja i uvijek Djevica! ..............
... Izabrao te presveti Otac i s presvetim i predragim Sinom i Duhom Svetim utješiteljem posvetio!"...
Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Djevice Marijo,
nema tebi slične među ženama,
kćeri i službenice svevišnjega Kralja,
Majko presvetoga Gospodina našega
Isusa Krista,
Zaručnice Duha Svetoga:
moli za nas
sa svetim Mihaelom arkanđelom
i svim nebeskim silama
i sa svima svetima
kod svoga svetoga ljubljenoga Sina,
Gospodina i Učitelja.
Molitva sv. Franje Asiškog
......... Majci Mariji .........
Pred više godina na poslovnom putovanju u Moskvu bila sam počašćena odlaskom u manastir 70-tak kilometara dalje i oduševilo me sve što me tamo dočekalo, a najviše kada sam zašla unutra i u zamračnome mirisom tamjana ispunjenome prostoru s mnoštvom upaljenih svjećica, zatekla ljude kako mole - pjevaju, zapravo, pjevanje se samo čulo, što je svemu dalo prekrasan, mističan ton ... Zamolila sam pratitelje da me neko vrijeme ostave, da bih željela, unatoč ograničenome nam vremenu, jedno vrijeme tu provesti. I na moje iznenađenje, nisu se više žurili ... , mislim da sam tu provela dobrih par sati uživajući u napjevima ...
... To je nezaboravno iskustvo !!! ...
I kada sam otkrila te, ili slične, napjeve na Youtube-u bila sam oduševljena, a danas sam ih poželjela čuti ...
Marija je most od molitava tkan, od suza nit i luk svit nad crnim ponorima koji čovjeka dijele od Boga. Ona je poput Jakovljevih ljestava koje nas vode u Nebo.
Svaka je činjenica njezinog zemaljskog života, kao i njezine smrti, vrijednost koju pokušavam uhvatiti poput maslačka u zraku.
Jesu li ljudi primijetili njenu izvanrednost?
U posljednje je vrijeme pokušavam shvatiti zemaljskom i ići njenim stopama poniznosti. Kad nakon nekog vremena uđem u tu stvarnost, nastojat ću kod sebe steći što veću odvažnost u predanju. Uostalom, nemam što izgubiti.
Blažena djevica Marija, majka Isusova, prečista i presveta Bogorodica nam je zaista najveći uzor duhovnog života. Najsigurniji putokaz Kristu Bogu našemu i spasitelju.
/fra Dalibor- fra3/
Akatist /grčki: ‘ş±¸ąĂÄżÂ, slušati stojeći na nogama/ - himna blagodarnosti Akatist ima niz uvodnih misli ili kondaka. Nižu se nadalje divne pohvale ili ikosi da se duša kupa u nebeskoj toplini. /na Zapadu su akatistima najsličnije litanije koje su u odnosu na akatiste kratke i dosta škrte na riječima/. Pravoslavna himnografija poznaje akatiste posvećene Svetoj Trojici, Časnome Krstu i nekim svecima. A i akatist presvetoj Bogorodici - dugi niz dubokih teoloških pohvala Bogorodici. Glavni je zaziv "Raduj se, zaručnice djevičanska".
Čista Djevo Vladičice, neporočna Bogorodice
raduj se, nevjesto nenevjesna
Mati Djevo Gospodarko pod čijim smo svi okriljem
raduj se, nevjesto nenevjesna
od sila nebeskih viša si, od zraka sunca sjajnija
raduj se, nevjesto nenevjesna
radosti horova djevojačkih, od anđela uzvišenija
raduj se, nevjesto nenevjesna
od nebesa si sjajnija, od svjetlosti čistija
raduj se, nevjesto nenevjesna
od svih sila anđelskih ti si svetija
raduj se, nevjesto nenevjesna
Marijo uvijek Djevo, Gospodarko svijeta
raduj se, nevjesto nenevjesna
Neporočna nevjesto, svečista Gospođo Presveta
raduj se, nevjesto nenevjesna
Marijo nevjesto Gospodarko, izvore naše radosti
raduj se, nevjesto nenevjesna
djevojko smjerna carice, presveta Majko
raduj se, nevjesto nenevjesna
od heruvima časnija, od serafima slavnija
raduj se, nevjesto nenevjesna
od bestjelesnih nebeskih sila uzvišenija
raduj se, nevjesto nenevjesna
preklinjem te, Vladičice, tebe sada prizivam
raduj se, nevjesto nenevjesna
tebi se klanjam, svevladarko, tvoju milost tražim
raduj se, nevjesto nenevjesna
Djevojko smjerna, prečista, vladičice presveta
raduj se, nevjesto nenevjesna
tebe prizivam usrdno, o hrame osvećeni
raduj se, nevjesto nenevjesna
zaštiti me i izbavi od neprijatelja
raduj se, nevjesto nenevjesna
pokaži me nasljednikom vječnoga života
raduj se, nevjesto nenevjesna.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...