Marketing
... Isus je bio pozvan ...
.....................................
Na današnjem obiteljskom ručku u veselom raspoloženju, kao i uvijek za nedeljnim stolom, podsjetili smo se i djeci rado ispričali kako je to nekada davno bilo kada je tata zaprosio mamu, kako je ona bila time zatečena i nije ništa odgovorila, ali nakon par dana njene šutnje zamolio ju je da se uredi jer je želi odvesti na upoznavanje sa svojiima. Morala sam im priznati da mi nije bilo baš ugodno /smijali su se dok sam gestama uprizoravala sve osjećaje i pokušaje za izvući se iz svega toga, sve do 'pobjeći bez traga' ! - ha, ha, ha, .../ i da sam se posavjetovala sa mojima, što to znači, dal' se time na nešto obvezujem i, kolika je uopće ozbiljnost toga čina 'upoznavanje odabranika/ice sa roditeljima' ?
................................................................................................
To je danas puno drugačije, vremena se mijenjaju, ali još uvijek je kod mnogih ostala važnost i ozbiljnost toga koraka kao jednoga među prvima na putu prema zajedničkome životu, prema braku.
...........
I današnje Evanđelje nam je uveliko pripomoglo u nastavku priče na tu temu i svemu što smo pri stolu pričali u ugodnoj atmosferi razmjenjujući mišljenja ...
On dolazi na naš poziv,
nikada ne odbija našu iskrenu želju da tiho bude tu,
prisustvuje kruneći zajedništvo ljubavi, svojim 'tu sam' ga veliča,
dolazi slavlje da umnoži, dobro vino da učini još boljim i pitkijem,
srca naša veselijim,
a u nedostaku radosti i kada tuga Njegove obuzme
spreman je na tihi znak, na molbu i čudo da napravi ...
Tada On nejasne vode naših želja u vino pretvara,
neopisivu radost srca stvara ...
Znamo li, jesmo li svjesni da naše zajedništvo jača Njegovom nazočnošću ?
.................................. O, samo da je tu !!! ..................................
I On jest uvijek negdje tu, strpljivo čeka na poziv, ne dolazi na silu,
tamo gdje Ga nećemo ne ulazi, slobodu naše odluke poštuje,
i tužan, ako je nepozvan odsustvuje ...
Pozovemo li ga, svejedno, i nakon toga što smo nekad zaboravili,
zaobišli, propustili, samodostatnima se sebi učinili, spreman je nanovo doći,
da snagu oprosta, u nesebičnosti ljubavi koja se samo davati znade, radost povratka nam daruje
.................................. i kaže: Ima i za tebe, brate, nade !!! .......................................
..................................................................................................
Koliko nam je kroz život prepunom kušnji, zamki, raznih bolesti, nesreća svakojake vrste, potrebno Prisustvo, potrebna Njegova snaga, Put kojim nas upućuje i kojim nas vodi, spoznavali smo daljnjim životom kojemu je ovo tek bio početak, spoznajemo i danas želeći da trajno bude tu, tu da se nastani !!!
.............................
....................................... Poziv dragom Isusu
............................. O Isuse, kako bih volio, kada bi se
............................. udostojio da uđeš u moj stan.
............................. Gdje sasvim obične o zidu stvari vise.
............................. Gdje se u oknima rano ugasi dan.
............................. Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
............................. da kratki ovaj dan produžim.
............................. Kako živim životom sasvim malim.
............................. I pun jeda, sa braćom svojom služim.
............................. Pričao bih ti o ljudskoj kući.
............................. O oknima, koja su pokatkad plava.
............................. O vratima, kroz koja pognut moraš ući.
............................. O bravi, koja se čvrsto zaključava.
............................. Pričao bih ti uz dim obične cigare,
............................. o svakom čovjeku i kako se koji zove.
............................. I kako jedni uvijek nose haljine stare.
............................. I kako drugi uvijek nose haljine nove.
............................. I kako ima sedam brižnih dana.
............................. O Isuse, i svaki je ko što je bilo juče.
............................. I o tom, kako se, kad zaboli rana,
............................. šešir na čelo duboko, duboko natuče.
............................. Pričao bih ti dugo, sve dok ne začujemo,
............................. kako se rosa niz prozor sliva.
............................. Onda bih ti rekao sasvim nijemo:
............................. Isuse, umoran si, tebi se sniva.
............................. O lezi, zaspi na postelji ovoj,
............................. koju čovjek svaki dan otkupi.
............................. Tužno ti čelo ovit ću u utjehe povoj.
............................. Spavaj samo, a ja ću na klupi.
....................................... /Nikola Šop/
...................................................... 
Post je objavljen 17.01.2010. u 15:28 sati.